Kliker.info

Autor: Kliker.info

Sutra se navršavaju dvije godine od smrti prof. dr. Nijaza Durakovića. Tim povodom, najavljeno je, na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu u srijedu, 29. januara, u 11 sati bit će obilježena ta tužna dvogodišnjica.

O naučnom djelu i političkom profilu prof. dr. Nijaza Durakovića govorit će prof. dr. Ismet Grbo. Prvi memorijalni šahovski turnir kulturnih i javnih radnika BiH “Nijaz Duraković” održat će se u 12:30 sati u auli fakulteta.

Prof. dr. Nijaz Duraković svoje posljednje intervjue uoči iznenadne smrti 29. januara 2012. godine dao novinarima Faruku Veli, te Amilu Dučiću iz ”Dnevnog avaza”.

Zanimljivo, njegov posljednji autorski tekst bio je posvećen o Bošnjacima u rodnoj mu Hercegovini, te agresiji Hrvatske na BiH. Nakon toga je žestoko napadnut iz krugova HDZ-a u Mostaru, pa čak i optužen za “radikalizam”!?

Iz posljednjih intervjua pročitajte kako je razmišljao naš čestiti Nijo. Također, posjećamo na Durakovićev govor iz Skupštine 14. oktobra 1991. godine, kada je odlučno replicirao Radovanu Karadžiću i njegovim prijetnjama da će ”muslimanski narod možda i nestati ako bude rata ovdje”.

Također,  za razliku od brojnih drugih, Duraković je već u januaru 1992. upozorio na užas koji se približava BiH.

“Pa dokle, drugarice i drugovi moji, sestre i braćo, držati okove na očnim kapcima? Čelični vragovi sravnjuju sa zemljom Vukovar i pola Hrvatske a mi se samo nadamo da će nas njihova vatra zaobići i nestati? Miris tamjana se širi Bosnom i Hercegovinom i prijeti da upali mnoge opasne vatre za koje i ne slutite da su nam tako blizu”…, Nijaz Duraković, zasjedanje Skupštine Bosne i Hercegovine, januar 1992.

Donosimo vam intervju pod naslovom “Nijaz Duraković: Bošnjaci u Hercegovini građani su drugog reda!” od 17. decembra 2011. godine, “Alija se debelo pokajao zbog dolaska mudžahedina” objavljen 1. novembra 2011. godine, kao i tekst “Ko je krov za egzodus Hrvata” s kraja decembra 2011. godine.

Pročitajte…

U jednom članku posprdno se govori o “ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini po Miloševićevom receptu”. U drugom se kaže: “U Mostaru glas Bošnjaka vrijedi tri puta više nego Hrvata”, “Apartheid je na bošnjačkim područjima”, itd.

Pa da podastremo činjenice:

Krenimo od mog rodnog Stoca. Prema popisu stanovništva 1991. godine, Bošnjaka je bilo 45 posto, Hrvata 32 posto, Srba 21 posto, a Jugoslovena i ostalih dva posto. Ovo su egzaktni podaci koji se odnose na općinu Stolac. U samom gradu Stocu bilo je svega 12 hrvatskih porodica. I to je bilo dovoljno da Franjo Tuđman proglasi Stolac “hrvatskim stolnim gradom”.

Stolni grad

Što se tiče Mostara, prema Čoviću novoproglašenog hrvatskog stolnog grada, neumoljivi statistički podaci kažu sljedeće: u Mostaru je uoči rata, prema meritornom popisu stanovništva, bilo Muslimana-Bošnjaka 35 posto, Hrvata 34 posto, Srba 19 posto te Jugoslovena i ostalih 12 posto. Da uzmemo za primjer zapadnu Hercegovinu: u Livnu je bilo Muslimana 15 posto, Srba 10 posto, ostalih tri posto, u Ljubuškom je bilo šest posto Muslimana, u Čapljini 28 posto, u Prozoru 37 posto, u Neumu pet posto, itd.

Ako se govori o “apartheidu” u srednjoj Bosni, opet treba podastrijeti činjenice: u Bugojnu je, prema popisu, bilo 42 posto Muslimana-Bošnjaka (naspram 34 posto Hrvata i 19 posto Srba), u Gornjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka (u Vakufu, koji je bio napadnut zajedničkim snagama HVO-a i regularne Hrvatske vojske i koji je u nasilju podijeljen na dva dijela: Uskoplje i Gornji Vakuf), u Fojnici je bilo Muslimana 49 posto, u Busovači 48 posto, u Travniku 45 posto (naspram 37 posto Hrvata, 11 posto
Srba i sedam posto ostalih), u Donjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka, u Zenici također 55 posto, itd.

U saopćenjima se kaže: “I Duraković i reis Cerić jako dobro znaju kojih su razmjera bili procesi etničkog čišćenja na područjima pod kontrolom Armije RBiH te koliki je bio mizeran stupanj povratka Hrvata i Srba na ta područja.”

Ja barem dobro znam kako je teklo “etničko čišćenje” u Hercegovini i kako je bio mukotrpan put povratka Bošnjaka na svoja stoljetna ognjišta.

Najbolji odgovor bilo bi pitanje: Zašto se gospoda iz Dnevnik.ba i njihovi naredbodavci ne zapitaju ko je kriv za egzodus Hrvata, ne iz zapadne Hercegovine nego iz cijele BiH, posebice Posavine i centralne Bosne?

Da ih podsjetim, krivi su, prije svega, Franjo Tuđman i hercegovački emigrant Gojko Šušak, koji su svojim podanicima (Bobanu, Rajiću, Prliću, itd.) jednostavno naredili da se Hrvati sele iz bogate, rajske Posavine, da idu u Liku, Baniju i Kordun, da naseljavaju Hercegovinu (posebno oko Mostara, Čapljine, Stoca, itd.), da bi poboljšali demografsku sliku tog dijela Hercegovine i otvarali satelitska naselja koja i danas nose nazive: “Šuškovo”, “Bobanovo”, itd., i da tako na izborima dobiju statističku većinu!?

Zašto se danas Bošnjaci iz Stoca, Mostara, Prozora, Čapljine, Livna… boje tog novog popisa stanovništva? Jednostavan je razlog: tamo i na širim prostorima BiH izvršeno je “etničko čišćenje”. Iz okolnih komuna, npr. u Mostaru, “šljegli” su Hrvati, kupili ili uzurpirali srpske i bošnjačke kuće, i prekonoćno postali tzv. većina. Zato danas politička elita u vidu dva HDZ-a, kao i Dodik, insistira na popisu stanovništva. Da bi se, valjda, legalizirala otimačina i rezultati etničkog čišćenja.

Dotični ideološki štabovi uopće ne razumijevaju da je insistiranje na tom popisu (koji sinhrono i svim sredstvima zagovaraju iz RS) najviše protiv interesa hrvatskog naroda, čija je brojnost, prema svim relevantnim statističkim pokazateljima, u cijeloj BiH, u najmanju ruku, prepolovljena!?

Tjerani u egzodus

Zašto dotična gospoda konačno ne shvati da položaj Hrvata u BiH nije samo pitanje zapadne Hercegovine i Mostara nego je to pitanje cijele BiH: centralne i istočne Bosne, Sarajeva, posebice Posavine i Krajine? Zašto se ne zapitaju šta je s Hrvatima iz Banje Luke, Dervente, Plehana, Bosanskog Šamca, Modriče, Bosanskog Broda i cijele Posavine?! Ko je njih raselio i ko ih je natjerao u egzodus?! Ko je Hrvate iz srca katoličanstva Jajca, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Vareša… natjerao da dođu u jebeni krš oko

Hodova, Bune, Domanovića, Crnića, itd?!

To je valjda tzv. “humano preseljenje”. I to se, naravno, nazove “apartheidom”.

Štaviše, “pod jednim krovom dvije škole”, kao eminentno nacifašistička i rasistička politika, kojom se osnovci trebaju naučiti da ne mogu živjeti i učiti zajedno, da ne mogu Hrvati, Bošnjaci, Srbi i ostali zajedno učiti školu, i kojom se čak i zemljopis, pa i egzaktne nauke matematika, fizika, hemija, biologija, nastoje prezentirati s nacionalnim predznakom, dakle taj nonsens nezabilježen u Evropi, pa čak i u Africi, Aziji, nastoje opravdati tzv. bošnjačkim unitarizmom, iliti željom da Bošnjaci Hrvatima i ostalima nemeću svoj sistem obrazovanja, svoj jezik, kulturu, itd.

Na sve ove neistine, podvale i jeftine insinuacije mogao bih odgovarati u vidu jednog obimnog romana. O tome će, nadam se, govoriti, prije svega, naučni radnici i stručnjaci iz inozemstva. Na kraju krajeva, o svemu ovome postoji golema dokumentacija, prije svega u Međunarodnom sudu u Hagu, a već su objavljene desetine ozbiljnih studija o svemu onome što se dešavalo u toku agresije na RBiH.

Isto tako, za sve imputirane zle nakane “tandema Duraković – Cerić” postoji činjenično potkrijepljena dokumentacija i gola istina.

Ko je istinski branio BiH?

Uz sve silne bedastoće i insinuacije koje se spočitavaju “tandemu Duraković – Cerić”, kaže se i sljedeće: “Svatko tko imalo prati migracije stanovništva od rata naovamo, svi u BiH, osim možda OHR-a, znaju da se radi o jednom od etnički najhomogenijih dijelova BiH, a dokaz tome je podatak da bošnjačke političke elite odbijaju etnički popis stanovništva kako se ne bi srušio mit o multietničkom djelovanju Armije BiH i njenoj zaštitničkoj borbi za živote svih naroda u BiH, bez obzira na njihovu nacionalnost.”

Ovo je tačno o multietničkom karakteru Armije Republike BiH. Za jedan primjer je dovoljno da kažem kako se ponašala 108. slavna brčanska hrvatska brigada, kako su se ponašale postrojbe HVO-a u Sarajevu, u Tuzli, Usori, Bihaću, itd. Sve ostalo zapravo su podvale i zamjena plana: ko je istinski branio BiH od agresije, i to od poznatih agresora? Je li to Armija BiH ili je možda HVO?!

O položaju Bošnjaka u Hercegovini Duraković je za “Dnevni avaz” kazao misli koje vrijedi zapamtiti:

Šta rade i zašto sramno šute bošnjački politički predstavnici, pa i svi oni politički faktori koji se revnosno predstavljaju da su za suverenu i međunarodno priznatu, “multi multi multi” BiH, upitao je u razgovoru za “Dnevni avaz” profesor Duraković komentirajući tadašnje alarmantno pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića o sve težem položaju Bošnjaka u Hercegovini.

Ponižena manjina

Duraković je konstatirao da su Bošnjaci na području Stoca, preko Višića, Ljubuškog, Mostara, Prozora, pa sve do Duvna i Livna apsolutno obespravljena i ponižena manjina.

”U drugoj deceniji 21. stoljeća na tom području se favoriziraju “pod jednim krovom dvije škole”, što je još prije više decenija, kao naročito fašistički i rasistički koncept, napušteno čak i u Južnoj Africi. U skoro svim od spomenutih gradova Bošnjaci su građani drugog reda. Apsolutno su degradirani u zapošljavanju, nema ih u javnim i državnim službama, u zdravstvu, obrazovanju, kulturi”, kazao je Duraković.

Duraković je istakao tada da je 16 godina poslije Dejtona ukupna društveno-politička situacija gora nego 1996. Tvrdi da nisu reinkarnirane samo ideje nego i praksa “Herceg-Bosne”, takozvane hrvatske samouprave, novog hrvatskog sabora, odnosno “trećeg entiteta”.

”Proradila je nacionalističko-politička osovina na relaciji SNSD – SDS – HDZ BiH – HDZ 1990 s osnovnim ciljem destruiranja BiH, njene disolucije i rasturanja. Postavljene su paralelne institucije u svim bitnim segmentima društveno-ekonomskog života, u ekonomiji, elektroprivredi, saobraćaju, obrazovanju, nauci, zdravstvu i sudstvu”, rekao je Duraković.

Napraviti inventuru

On je predložio da se napravi svojevrsna inventura pa će se vidjeti da na svim spomenutim područjima u Hercegovini “Bošnjaka nema ni za lijeka, a sve pod krizmom i godinama ofanzivno plasiranom tezom o ugroženosti hrvatskog naroda, o neravnopravnosti i nejednakosti.

”Takozvana međunarodna zajednica s visokim predstavnikom na čelu na sve to šuti i čak blagonaklono gleda. Radi li se o zavjeri koja ima i međunarodnu podršku ili o nesposobnosti i beskrupuloznosti domaćih političkih faktora? Kako će uopće BiH ići u EU, kada hrvatska politička elita ne dozvoljava da hrvatska, bošnjačka, srpska i ostala djeca idu u isti razred, u istu školu, da se liječe u zajedničkoj bolnici, da pohađaju zajednički univerzitet ili sveučilište”, rekao je Duraković.

Zašto šute platformaši?

”Zašto šute takozvani platformaši u FBiH? Koketiraju li možda čak, prećutno, s otvoreno secesionističkim i nacionalističkim snagama i njihovim političkim rukovodstvima? Pismo muftije Smajkića nije došlo minut do 12, već u 12 i pet” ”,naglasio je Duraković.

U intervjuu datom odmah nakon terorističkog napada Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, profesor Duraković je ukazao na potrebu da se Bošnjaci obračunaju s opasnim radikalizmima koji im se, kao dio specijanog rata protiv njih, imputiraju preko njihovih neprijatelja. Profesor Duraković je insistirao da se “stvari jednom raščiste”.

Evo i tog intervjua…

Ratni član Predsjedništva Republike BiH i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Nijaz Duraković tvrdi u intervjuu za “Dnevni avaz” da smo se “komotno odnosili prema importiranju vehabizma na naše prostore” te da, posebno nakon napada državljanina Srbije Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD u Sarajevu, taj problem treba shvatiti krajnje ozbiljno.

Diletantski čin

– Odveć se nonšalantno prelazilo preko toga – kazao je profesor Duraković.

Kolika je šteta nanesena državi BiH posljednjim terorističkim napadom?

– Šteta je već nanesena. Čak nesrazmjerna samom činu. Očito je da se u ovom slučaju radi o poremećenoj osobi i šizofreniku. On je izveo diletantski čin koji se proglašava terorističkim. Prema nekim indicijama, momak je htio da uđe u eter. Vjerovatno je poželio da pogine! To i nije klasični terorizam. Pravi terorista ne bi tako radio, i to na mjestu gdje je bio izložen. Nema tu ni neke organizacije, žestokog eksploziva… dakle, ništa od onoga što je karakteristika jednog organiziranog terorizma. Ako iza njega neko stoji, on je sigurno zloupotrijebljen. Ne znam je li psihički obolio.

Nastranu sve, ipak je nanesena golema šteta. Svi neprijatelji BiH i samih Bošnjaka danas su došli na svoje. Svi oni koji su jučer govorili da iz Bosne prijeti takozvana bijela El-Kaida, dakle terorizam. Štaviše, izvještač HRT-a iz Sarajeva cijelu je priču okrenuo na “bijelu El-Kaidu”. Sa svih strana to ide. Počevši od onih koji BiH hoće da predstave kao leglo terorizma, islamskog fanatizma, panislamizma i vehabizma i koji su jedva dočekali da se ovo dogodi.

Da, ali šteta je, kako sami kažete, već napravljena. Mislite li da je vrijeme da se društvo ozbiljnije pozabavi problemom ekstremnih grupacija kako se slično ne bi ponovilo?*

– Trebalo bi sve to raskrinkati. Neko plaća te vehabije… Zašto se to tolerira? Treba se pogledati šta se dešava u sarajevskoj Fahdovoj džamiji i na drugim punktovima. Jer, 99 posto vjernika danas osuđuje te pojave. Na kraju krajeva, to je suprotno duhu islama, što će reći i samom Časnom Kur'anu. Ja sam u tom smislu unekoliko razočaran zašto se to ne raskrinka i pojasni samim vjernicima. Nanesena je velika šteta. Većini neprijatelja i BiH i posebice Bošnjaka ovo je došlo kao kec na desetku da bi dokazali svoje unaprijed sročene teorije.

Kada je u pitanju rukovodstvo Islamske zajednice (IZ) u BiH, s reisom Cerićem na čelu, on je u jednoj bajramskoj hutbi lijepo objasnio cijeli taj fenomen. Samo ne vidim da se nešto konkretno učinilo na suzbijanju te pošasti. Mi, naime, dobro znamo da su bosanski muslimani suniti hanefijskog mezheba. Takav islam pokazao se kao najvitalniji i, rekao bih, najviše demokratski u svjetskim relacijama. Na kraju krajeva, takav je islam u srcu kršćanske Evrope opstao skoro 600 godina, ali uz razvijanje tolerancije, približavanja, solidarnosti i svega što je karakteriziralo bosanske muslimane, odnosno promoviralo ih kulturno i civilizacijski. Dakle, to je islam koji nikoga ne mrzi, koji traži toleranciju. Sve ono što nas je karakteriziralo imamo i danas.

Nakon ovakvih događaja, međutim, svim Bošnjacima nameće se stigma terorizma…

– Najmanje je Bošnjacima do nekog terorizma s obzirom na ono što smo preživjeli u krvavoj agresiji i patnji koja je trajala pune četiri godine. Mi smo svjetski fenomen, jer nije bilo masovne odmazde, osvete, terorističkih napada. Istina, tu je nešto bilo importirano od ostataka mudžahedina i onih koji su regrutirani između domaćih ljudi. Vidim, ponovo se u javnosti spominje Bugojno. To su bile sporadične akcije. Ti ljudi su uhapšeni i očito je da nisu bili psihički čisti.

Kako riješiti problem ekstremističkih pokreta u BiH? Koji bi, prema Vama, bio najbolji model?

– Naravno, potrebno je da policija odgovorno radi svoj posao, suzbija i unaprijed predviđa određene stvari. Mislim da ovdje ne treba nikakva represija. Treba samo malo više propagandnog djelovanja u pozitivnom smislu, to jest objašnjavanja vjernicima o čemu se radi. Treba više edukacije od same uleme. Ne vidim da bi ikakva represija, zatvaranje ili progon mogli donijeti ikakve rezultate. Naprotiv, možda bi to samo rasplamsalo tu klicu fanatizma kojeg ima kod pojedinih grupacija u BiH. Ipak, ne vidim da je to masovna pojava koja bi izazivala planetarnu pažnju. Ako pogledate svjetske medije, vidite da oni sve ovo prate u kontekstu u kojem sam i sam govorio.

Kako su opasne ideologije uvezene na naše prostore? Koliko je upravo to danas ključ rješavanja problema s kojima se država suočava?

– U to su bili upleteni prsti mnogih obavještajnih službi. To je sigurno! Na kraju krajeva, mudžahedini koji su došli, došli su s britanskim i francuskim pasošima. Štošta bi se tu dalo izvući. Uostalom, nije baš slučajno da se u danu kada u BiH dolazi izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Liberman, pa i palestinski ministar vanjskih poslova Rijad el-Malki, regrutira neki fanatik koji je, očito, samo demonstrirao, odnosno želio skrenuti pažnju na sebe i ukazati da on “ne mrzi muslimane, već Amerikance”. Ta sama rečenica dosta govori o motivima i o povodima. Vjerovatno su u sve to umiješani prsti raznih obavještajnih službi, što je stvar naših službi bezbjednosti da to preduprijede i raskrinkaju svu tu
veliku igranku.

Zemlja u haosu

Jeste li ikada predsjednika Predsjedništva BiH rahmetli Aliju Izetbegovića pitali zašto su tolerirane pojave mudžahedina, odnosno pojava vehabijskog pravca kod nas?

– Ja sam postavljao pitanja. S tom tezom, iako njih (mudžahedina) nikada nije bilo više od 500 do 600, da su nam oni više zla nanijeli nego mnoge četničke ili druge formacije. Kada je u našoj zemlji bila takva situacija, vjerovatno su to mnogi iskoristili, pa i naši prijatelji iz pojedinih islamskih zemalja. Teško je reći, ja znam da se sam Izetbegović pokajao, i to mi je rekao, što je uopće do toga došlo. Ali, mi nismo ni mogli suzbiti taj ulaz i izlaz. Nije bila naša vlast moćna da se suprotstavi raznim kanalima i ulascima. Na kraju krajeva, nismo ni kontrolirali granice. Znate i sami u kakvom smo haosu bili. Znam sigurno da se Alija debelo pokajao što je do toga došlo.

Ogorčen sam na medije

– Ogorčen sam na naše medije, jer se napadu koji je izveo Jašarević posvećuje velika pažnja. Svi naši mediji zagrizli su na tu udicu. Slično se u svijetu dešava na milion mjesta. Ne samo u Palestini, Iraku, Afganistanu… Cijelom događaju, prema meni, data je veća dimenzija nego što je trebalo.

Afirmirati bosanski islam

– Ljudi imaju pravo da se opredjeljuju kako hoće. Niko ne može zabraniti njihovo vjersko opredjeljenje za bilo koji pravac u vjeri. Ali, mi bismo morali afirmirati onaj islam koji se pokazao kao civilizacijski i kao, na kraju krajeva, bosanski.