Kliker.info

Svode se posljednji predizborni računi. Serije obećanja, želja, čestitki, pozdrava, pomiješane sa mirisom fragmenata vrućeg i preskupog asfalta i pokoje zelene površine, smijeniće besmislena predizborna šutnja (kad se najviše agituje). Nama glasačima će ostati da razmislimo i izaberemo po pravilu najmanje zlo od ponuđenih kandidata.

Piše : Dragan Bursać (AJB)

Negiranje genocida

A u RS-u taj izbor je posebno težak jer su, kažem, obećanja u uncu jednaka, pa onda valja iz ideološkog bunara odabrati kandidata koji vam najviše odgovaraju. A tu vas tek čeka razočarenje (ako ste normalna osoba), jer samo na primjeru Banjaluke možete vidjeti da dva najozbiljnija kandidata za gradonačelnika drugog po veličini grada u Bosni i Hercegovini otvoreno negiraju genocid i slave ratne zločince, dok je treći posilnik Milorada Dodika, čovjeka koji krši zakon naše zemlje gotovo na sedmičnoj bazi. Četvrti kandidat je potpuno marginaliziran.

Rezultat?

Ujeo vuk magare, na žalost. Dakle, Stanivukoviću je umjesto zabrane učešća na izborima i to kao kandidata za jednu od najvažniji pozicija na lokalu, prešutno dozvoljeno da se utrkuje i možebitno pobijedi.

Dakako, to nije sve.

Na samo par klikova možete pronaći Stanivukovićevo negiranje genocida i to u javnom diskursu sa pozicije političke moći. Nekažnjeno dabome.

Može li gore od Stanivukovića – može

“Zločin koji se desio u Srebrenici nije genocid i da su to činjenice. Formirajte predmete, ali moj stav nećete promijeniti. Srbi su narod koji ne kleči pred okupatorom, pogotovo neće klečati pred nametnutim zakonom. Za nas je Republika Srpska svetinja, a ovo je direktan udar na Srpsku…“

Ne, ovo nisu riječi ni Draška Stanivukovića, niti Milorada Dodika. Ovo je kazala Jelena Trivić još 2021. nakon uvođenja Zakona o zabrani negiranja zločina i genocida. Uz njene hipoteze kako je četnički pokret “oslobodilački“ jasno vam je o kakvom je političkom ali i ljudskom predlošku riječ. Pa je Trivićeva zapravo ideološki radikalnija i od Stanivukovića, i od Dodikovog pulena Nikole Šobota.

Njen izvor radikalštine je kako u nakaradnom obrazovnom sistemu iz kojeg je ponikla Jelena Trivić, tako i u ideji da se unificirana četnička ideologija srpskog sveta u potpunosti raširi i na Bosnu i Hercegovinu. U prevodu: ako Aleksandar Šapić u Beogradu kao gradonačelnik predlaže izmještanje posmrtnih ostataka Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća i postavljanje spomenika Draži Mihailoviću na Terazijama, to Jelena Trivić sanja u Banjaluci.

Za Nikolu Šobota produženu lokalnu ruku Milorada Dodika ne možemo ništa pouzdano kazati jer čovjek nema iskustva sa javnim političkim djelovanjem. Ono što možemo reći jeste da je njegov šef Milorad Dodik direktno negirao genocid najmanje 23 puta otkako je odlukom visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini u junu 2021. godine negiranje postalo krivično djelo. Ovo ne kažem ja, nego istraživačka mreža BIRN koja se godinama bavi pomnim monitoringom negiranja genocida, pogotovo od kako je ovaj čin postao i zvanično kršenje krivičnog zakona.

Kad smo kod eksplicitnih podataka, potvrđeno je 305 slučajeva negiranja genocida samo u prvoj polovini ove godine, sa specifičnim porastom u aprilu i maju, a to sve pokazuje da su negatori genocida donošenje Rezolucije o Srebrenici u UN-u iskoristili da u većem broju negiraju genocid, a drugi razlog je i neprocesuiranje negatora iz ranijeg perioda, navodi se u petom Izvještaju Memorijalnog centra Srebrenica.

Edin Ikanović, koautor Izvještaja o negiranju genocida za 2024. godinu, rekao je da se BiH vraća na zabrinjavajuće brojeve koje smo imali prije nego što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

“Razlog tome je neprocesuiranje onih koji su u proteklom periodu negirali genocid. Onog trenutka kada su stupile na snagu izmjene Krivičnog zakona, vidjeli smo da vrlo mali broj aktera se usuđuje da negira genocid, a ranije su to stalno činili. Sada kada su vidjeli da nema sankcija, nastavili su opet po starom. I zato imamo ovo što imamo”, kazao je Ikanović za Detektor.

Stvar je jednostavna da jednostavnija ne može biti, neprocesuiranje dovodi do potpune “relaksacije“ situacije, a to u RS-u konkretno znači da je negiranje genocida predizborna politička disciplina.

Kazne i kako djeluju?

Najbolji primjer jeste kandidat za načelnika Bratunca Vlado Sladoje, kojeg je prošle sedmice CIK kaznio sa 20.000 konvertibilnih maraka (oko 10.000 eura) jer se mještanima Kalinovika odlučio predstaviti u uniformi Vojske RS. Podsjećam, Sladoje je kažnjen zbog govora mržnje, jer je objavio predizborni plakat u vojnoj uniformi sa porukama i pozivima “na mobilizaciju aludirajući na glasanje za lokalne izbore”. Inače Sladoje, ljubitelj presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, Kalinovik naziva “Mladićevo”, a u poruci biračima je “proglasio mobilizaciju na čitavoj teritoriji opštine Kalinovik do 6. oktobra.”

Ali, on je ogledni primjer da sankcije djeluju jer je nakon novčane kazne povukao svoju kandidaturu u korist kandidata SDS, prezimenjaka Đorđa Sladoja.

Pa ipak i ovakve kazne su bespredmetne ako djeca tokom školovanja uče da su ratni zločinci heroji i da se genocid “nije desio“. Osim što su najmlađi žrtve nakaradnog obrazovnog sistema, taj sistem ih ohrabruje da postanu nacionalistički radikali u budućnosti. A budućnost naše zemlje je onda vječita prošlost.

Znamo li kuda idemo?

Nego, sve ovo ima reperkusije koje su mnogo značajnije od lokalnih izbora.

U Evropskoj uniji nema mjesta za one koji poriču genocid u Srebrenici poručili su iz EU još proljetos. Glasnogovornik Unije Peter Stano tada je naglasio da Brisel neće tolerisati nikog ko osporava ovu činjenicu.

“EU neće tolerisati nijednu od svojih članica, partnera i bilo koga ko pokušava da negira genocid, relativizuje genocid ili pokušava da veliča ratne zločince. I to je nešto što prenosimo zemljama i partnerima koji žele da postanu dio Evrope, dio Evropske unije,” rekao je za RSE glasnogovornik Unije.

E sad, ako znamo da bi se javnim očitovanjem makar 80 posto kandidata za političke pozicije na lokalnim izborima u entitetu Republika Srpska izjasnilo kao negatori genocida, postavlja se pitanje kako će Bosna i Hercegovina prema Briselu i Evropskoj Uniji? Preciznije, hoće li uopšte tamo, pošto se ni sudstvo, ni tužilaštvo ne petljaju u svoj posao, a ponavljam negiranje genocida nije samo stvar ideološkog nacionalističkog manirizma nego i efikasan alat za pridobijanje glasova. A to nam onda ponešto govori ne samo o političarima nego i o pratećem populusu.

Konkretnije, ako bi kroz pravnu i ljudsku dioptriju negiranja genocida samo u Banjaluci promatrali lokalne izbore, dva od četiri kandidata za gradonačelnika ne bi mogli sudjelovati u ovoj utrci, trećem šef negira genocid, a onaj četvrti – Davor Dragičević je upravo zbog odsustva nacionalističkog narativa u potpunosti marginaliziran. A to nam onda nešto govori i o biračkom tijelu, e ne samo o kandidatima.

I onda dolazimo do najvećeg problema. Kad bi CIK odista zabranio učešće na izborima svim negatorima genocida, u RS-u gotovo sigurno ne bi bilo izbora. A to onda nije više samo stvar Dodika, Stanivukovića, Trivićeve ili bilo kog političkog pojedinca – to je stvar obrazovnog, vrijednosnog i civilizacijskog sistema koji u manjem BiH entitetu gotovo ne postoji.

Na žalost!