Kliker.info

Zdravstvo u BiH je u haosu, kao da je ljudski život nebitan. Ljekari nemaju sredstva ni uslove za rad, pacijenti u nezavidnom položaju. Neobjašnjiva je situacija gdje niko ne misli, pa ni ljekari, da će i oni biti pacijenti jednog dana, kaže za RSE dr Mahira Tanović, koja živi i radi u SAD.

Dr Mahira Tanović vlasnica je privatne ljekarske prakse za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju u Njujorku koju je otvorila prije 15 godina. U Sjedinjene Američke Države stigla je sa porodicom iz Mostara prije 23 godine zbog rata u Bosni i Hercegovini.

Kaže da je sretna jer živi u zemlji koja joj je omogućila da radi posao koji voli na najbolji mogući način. Ističe da njene kolege po struci u BiH nisu u takvoj situaciji te da je njihov rad podcijenjen zbog čega se i pacijenti nalaze u nezavidnom položaju.

„Moje viđenje zdravstva u BiH je da je ljudski život nebitan i najmanje cijenjen. Iz toga proizilazi sve – stav prema ljekaru i stav prema pacijentu. Kad se uspostave neke druge relacije – ja se nadam da će se one dogoditi – gdje se pacijent malo više cijeni i poštuje, i ljekar će se malo više poštovati, a ljekar se ne može poštovati ako nema s čim raditi, ne može ništa pružiti svom pacijentu. Ja ne mislim da nama nedostaje pameti, ne mislim da nam nedostaje struke. Naši ljekari imaju i struku i pamet. Nemaju sredstva za rad, iz toga proizilazi da pacijentu djeluje da su ljekari nesposobni. Ljekar nema strukturu koja ga podržava, dovoljnim sredstvima i svim, i nema organizaciju gdje ljekar treba biti samo ljekar”, smatra ona.

„To je najgora stvar koja se može dogoditi. Evo, ja, kao neko ko je završio medicinu na Sarajevskom univerzitetu – bavim se elitnom strukom koja je po svim nekim normativima, za koje su mi govorili da to može dobiti samo američki student, američki ljekar – to nije istina, evo, ja sam dobila tu specijalizaciju, ja se time bavim. Pola mojih pacijenata ne može izgovoriti moje ime i prezime, ali će mi poslati sestru, dovesti dijete, što znači da je zaista irelevantno ko si ti kao osoba. Kvalitet mora postojati i mora se primarno poštovati. Bez tog nema uspjeha. Ja lično mislim da bi specijalizacije trebale biti kad ljudi apliciraju na izvjestan način anonimno. Treba čovjek pokazati stvari koje zna. Ali mi nemamo ni te mjere, nemamo objektivne faktore koji mjere kvalitet.“

Stotine hiljada građana BiH danas žive širom svijeta. Među njima su brojni stručnjaci različitih profila. Naša sagovornica smatra da su potrebna sistemska rješenja kako bi taj rudnik zlata bio bolje iskorišten.

„Kad se neko obrati ljekaru koji sjedi, evo, gdje ja sjedim, govorim o komunikaciji na visokom nivou. Ona ne bi trebala da postoji na ličnom nivou, niti bi trebala da bude: ‘Možeš li ti pomoći meni da ja tom nekom nešto obezbijedim’. Ne može tako. Trebaju se ustanoviti sistemi, uhodani principi i pravila, zahtjev na osnovu kojeg se taj neko kandidovao za tako nešto. Meni nije bitno da li je to dijete od mog brata ili sestre. Meni je bitno da je to najkvalitetnija osoba koja može doprinijeti u svom poslu. Kad se kod nas bude obraćalo pažnje na to, promijeniće se neke stvari. Kod nas postoji jedna čudna, meni zaista neobjašnjiva situacija, gdje niko ne misli, pa ni ljekari, da će i oni biti pacijenti jednog dana. Zašto nije interes svake osobe koja ima ikakvu vezu sa zdravstvom, da to zdravstvo bude najbolje što može biti?“

Za dr Mahiru Tanović Bosna i Hercegovina je fenomen u negativnom smislu zbog nereda koji se održava već četvrt vijeka.

„Teško je održavati nered, a kod nas je opšti nered. Uz dužno poštovanje svim vlastima, svim ljudima koji donose pravilnike, ali kao da je pozitivno da je nered, da je haos, da niko ne zna ko kosi, ko vodu nosi. Ja zaista ne znam, a opet ću se vratiti na ono: kome to odgovara? Jedino ljudima koji žele nered. Ali, ja mislim da je to mali broj ljudi, s obzirom na to da veliki broj ljudi želi red. Meni nije jasno kako nered opstaje. I zašto ljudi odlaze? Zato što ne vide budućnost, ne vide perspektivu, ne vide da se ispunilo obećanje od prije pet godina.“

U BiH je i pojam odgovornosti izgubio skoro svaki smisao i građani moraju stalno insistirati da se takvo stanje promijeni, ističe dr. Tanović.

„Ne mogu se obećanja stvarati, obećavati, a da nisi odgovoran za nesprovođenje toga. Naprosto, nema nikakve odgovornosti. Ja mislim – ako ja imam jednu platformu koju sam obećala da će se dogoditi, ja sam obavezna objasniti, ako se ona nije dogodila, zašto se nije dogodila, i ako nemam dovoljan broj razumnih argumenata, ja moram nekome odgovarati za to. Pa možda i krivično”, zaključuje dr Mahira Tanović.

Arnes Grbešić (RSE)