Dr. Esad Boškailo : DRAGAN BURSAĆ, DA PROSTIŠ….
Psihijatrijska analiza prijetećih i vulgarnih poruka našem vrhunskom novinaru i kako nema napada na ISTINU koju Bursać pripovjeda i širi, nego se napada Bursać kao ličnost i njegovi umrli roditelj, bliža i dalja rodbina!
Mediji su izuzetno važan dio demokratije u svakom društvu i nezamislivo je funkcionisanje bilo koje države bez profesionalnih medija.
Piše : Dr Esad Boškailo
Misija OSCE (Organization for Security and Co-operation in Europe) naglašava obavezu države da provede Odluku Ministarskog vijeća OSCE-a o sigurnosti novinara. OSCE-ova mreža službenika za praćenje poštovanja ljudskih prava u državi posmatra stanje u vezi sa prijetnjama, zastrašivanjem i uznemiravanjem novinara, nakon čega se službenici sastaju sa tijelima vlasti u potrazi za pravdom.
Nažalost,u zadnjih nekoliko godina zabilježeno je više stotina napada na novinare.
Ono što je zabrinjavajuće, je da se ti napadi ne procesuiraju ili proces predugo traje.
Udruženje novinara BiH ističe da je svaki napad na novinare neophodno prijaviti i procesuirati. Na taj način članovi Društva novinara BiH šalju jasnu poruku javnosti da je nasilje i zastrašivanje nedopustivo.
Jedan od onih koji se najviše napadaju je Dragan Bursać, istaknuti novinar, dobitnik više priznanja iz oblasti informisanja.
Tko je , Dragan da prostiš
Dragan Bursac da prostis
Jedan novinar imade…
.. o njemu da prozborim psihoanalitički, time se bavim.
2002 godine diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Banja Luci. Profesor je filozofije i sociologije.
Novinarstvom se počinje baviti 1998. u studentskom magazinu BUM. Nakon diplomiranja počinje raditi kao novinar na Radio Banjaluci. Od 2009. do 2016. zaposlen je kao novinar i kolumnista BUKA portala.
- počinje objavljivati kolumne za Al Jazeera Balkans gdje je redovan kolumnista.
Godine 2018. izdaje prvu zbirku kratkih priča “PTSP SPOMENAR”
Nagrade i priznanja
- Godišnja nagradaUNICEF-a za poseban novinarski doprinos promociji i zaštiti prava djeteta
- Novinarska nagrada“Srdjan Aleksić” za kontinuirano izvještavanje o marginalizovanim grupama i razvoju društveno odgovornog novinarstva.
- Europska Novinska Nagrada (European Press Prize) u kategoriji mišljenje za kolumnu “Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica”
- Godišnja nagrada u kategoriji“Novinar Godine” Društvo Novinara Bosne i Hercegovine
- Povelja Počasnog Gradjanina Bosanskog Petrovca za razvoj i opći napredak Općine Bosanski Petrovac
Evo šta piše Dragan Bursać: Piše ISTINU
Istinu govoriti je vrlo opasno, to svi znamo.
Zbog čega i ko napada Bursaća?
Napadaju ga oni kojji odbijaju istinu koju Bursać piše i promovira.
Istina je univerzalna vrijdnost, a u slučaju neslaganja o tome odlučuje sud.
O onome što Bursać piše, međunarodni sud u Hagu se izjasnio. Genocid, progon, ubistva, konc logori, silovanja, masovne grobnice…
Poslije takvih sudskih odluka, o istini se više ne raspravlja. Istina postaje ozvaničena. Pečat udaren i to je to!
Svaki drugi stanovnik BiH, po podacima Ujedinjenih naroda, je protjeran iz svoje kuće tokom agresije na BiH 1992-1995. O tome Bursać pripovjeda, donoseći nam imena i prezimena tih nastradalih. Na svim stranama.
On nam time približava tamnu stranu naše nedavne istorije. Žrtvama daje lik, opis, karakter i piše o zločinu onakav kakav jest.
U Bursaća, nema pristrasnosti, on piše o stradanju LJUDI, ŽENA I DJECE. On ne insistara kome su ti ljudi pripadali nacionalno ili vjerski. Tu je njegova veličina.
Napetost u BiH još traje i jedan od načina da se ta napetost smanji i dovede do nekog normalnog odnosa među ljudima, je govoriti i pisati istinu, ponavljati je, da bi su ušlo u procese pomirenja.
Psihijatrijska nauka tvrdi da ljudi ne podnose unutarnji konflikt koji može da emocionalno razori svaku ličnost. Naš pojedinačni zadatak je da se zaštitimo tako što ćemo razriješiti taj konflikt u sebi.
Kakav je to konflikt? Šta je to unutrašnji konflikt sa kojim se suočavaju “oni koji psuju Bursaća?
Taj konflikt je sukob između ličnog poimanja svijeta i stvarne realnosti, dakle ISTINE.
Očito je da su oni koji su zločine činili, najveći gubitnici, a to nije lahko prihvatiti.
Ako pojedinac ili grupa ne razriješi taj unutarnji konflikt, on ne samo da razara integritet ličnosti, taj nerazriješeni konflikt se projektuje i na okolinu.
Dakle “Nismo mi krivi što smo zločine činili, kriv je Bursać zato što o tome piše”
“Kad bi on prestao pisati, mi bi “vjerovali” da se zločin nije ni dogodilo.”
Ovi “compjuterski ratnici “na socijalnim mrežma i portalima, obično sakriveni iza lažnih profila insistiraju da zadrže svoj pogled na svijet, jer se podsvjesno boje prihvatanja istine koju Bursać pripovjeda.
Dakle, nikad niti jedan napadač na Bursaća nije pokušao da opovrgne vjerodostojnost njegovog pisanje, nego mu vulgarno, prosto i primitivno psuju i prijete.
Mogli smo, a nažalost nismo, da naučimo od Nijemaca koji su poslije II svjetskog rata priznali zločin, izvinuli se, kaznili one koji su zločine organizovali i činili.
Dakle priznali su zločin, “Ok, jesmo to uradili, mi jesmo Nijemci, ponosimo se na sve što je njemačko osim ovog zločina što smo napravili i želimo da ponovo budemo ponosni članovi ljudskog roda!
Naravno, mi se ne nalazimo u ranim pedesetim godinama prošlog vijeka, kad je cijeli svijet bio na jednoj strani.
Danas je drustvo drugačije, polarizovano je, i funkcioniše na principu totalnih podjela: ”Ako nisi sa nama, ti si naš veliki neprijatelj”
Upravo ovakva filozofija “Mi ili VI” ili MI protiv vas” nas je i dovela do nacizma, fašizma, holokausta i genocida.
Istorija će pokazati da je Bursać heroj našeg vremana, pionir slobodnog novinarstva na poslijeratnom Balkanu.
Čiji je Bursać heroj?
On je prije svaga naš heroj, evropski i svijetski.
Kako to?
Evo malo da se vratimo na nedavnu američku Istoriju.
Martin Luther King se borio za prava svog naroda, američkih crnaca a da nikad nije podrivao američki državni sistem. On nije napadao američke bijelce, on je naprotiv radio na ravnopravnosti bijelaca i crnaca u toku velikog rasizma u Americi
Nažalost, njegova borba za istinu je okončana ubistvom u Memhisu dana 4 Aprila 1968 godine na balkonu Motela Lorraine. Ubijen je, a nije pozivao na nasilje nego na mir.
MLK je širio istinu, imao je ideju i viziju o jednakosti svih, bez ozira na rasu, boju kože i naciju.
Pedesetak godina kasnije i američki crnci i bijelci slave Martin Luher King kao državni praznik.
Svakog januara odaju počast velikom borcu za ljudska prava i jednakost.
Danas, oni koji negiraju genocide i zlodjela na cijeloj teritoriji BiH, ne žele čuti istinu jer ih boli i nisu spremni suočiti se sa krivnjom.
Oni su “zamrznuti” u prošlosti, u blatu mržnje, u duhovnoj bijedi sa okusum ogromne krivice i tu će ostati na dnu dna sve dok ne priznaju zločine i ne oslobode se mržnje .
Ako to ne urade za sebe, neka onda barem učine dobro za njihovu djecu.
U protivnom, njihova djeca će nositi breme zločina na svojim ledjima iako nemaju nikakve veze s tim.
Nosit teško breme zločina za koji nisi kriv se zove “Unutrašnji konflikt”, za koji smo rekli da razara dušu i emocije i ostavlja duboke ožiljke sa velikim psihološkim posljedicama.
Preduslov za osobađanje od te krivice počinje priznanjem zločina i govor istine.
Dakle ovo što Bursać radi će kad tad pomoći narodima na Balkanu i zato je Bursać heroj našeg vremena. Evropski Martin Luther King.
Naravno, oni koji vladaju narodima bivše Yuge imaju najveću odgovornost.
Svi moraju priznati zločine, pod hitno uvesti strogi zakon protiv negiranja genocida i pokušati PONOVO uvesti ponosne balkanske narode u humanu rasu.
Našem dragom Bursaću i plemenitoj Vanji želimo dug život i da nas nastave uvjeravati da dobri i hrabri ljudi još postoje tu oko nas.
(Autor teksta je vanredni profesor psihijatrije u SAD i co-autor knjige “Wounded I Am More Awake”)
7 0 komentara