Kliker.info

Jedna od posljednjih afera koja se veže uz njegovo ime je plagiranje dva rada od kojih je jedan iz sedamdesetih prošlog stoljeća, a dugi od prije pet godina. Nakon duge šutnje prof. dr. Kurjak odlučio je progovoriti o svim krimenima koji mu se stavljaju na teret, kao i o konkretnim razlozima i imenima koja stoje iza tih afera. Premda sve to traje godinama, prof. dr. Kurjak nije nezadovoljnik, bijesan na sve i svakoga i ne čini se da ga to pogađa u tolikoj mjeri da bi ga destimuliralo i potaknulo da objesi znanstvene kopačke o klin. Dapače, kako za godinu dana odlazi u mirovinu, već ima planove koji mu neće ostaviti vremena za umirovljenički odmor. Dio tih planova odnosi se na zagrebački Medicinski fakultet, a dio na međunarodne aktivnosti.

• S obzirom na brojne optužbe, od krađe jajnih stanica do najnovijih za plagijat, vodi li se protiv vas neki sudski spor?

– Ne, protiv mene se ne vodi ni jedan spor niti je protiv mene podignuta optužnica. Svi nazovidokazi propali su jer su vrhunski međunarodni eksperti dokazali da u njima nema ni malo istine.

• Moglo bi se reći da gotovo od samog početka vaše liječničke karijere izazivate kontroverze među svojim kolegama, a onda to u javnosti poprima aferaške razmjere. Što je razlog tome?

– Napadi na mene traju punih 20 godina. Isto razdoblje vrijeme je moje pune međunarodne znanstvene afirmacije. Paradoksalno je da, dok u Hrvatskoj traju napadi na mene, moj međunarodni ugled ne samo da nije ugrožen nego nikad nije bio veći. Podsjećam da sam prije 30 godina zbog nove dijagnostičke metode – uvođenja ultrazvuka – otišao iz bolnice u Petrovoj, a danas je to najkorisnija metoda u porodništvu. Imam satisfakciju jer je moja upornost iznjedrila činjenicu da je Hrvatska danas u ultrazvučnoj dijagnostici među svjetskim velesilama. To su činjenice zbog kojih se lakše podnose svi udarci.

• Činjenica je da vas ljudi ili poštuju ili su u odnosu prema vama potpuno neprijateljski orijentirani. Što je razlog takvom toplo-hladnom odnosu?

– Uspjeh svuda smeta. Vjerojatno sam u svom liječničkom pozivu imao atipični razvoj. Već 1971. godine dobio sam englesku stipendiju i radio s prof. dr. Janom Donaldom te vrlo rano počeo objavljivati znanstvene radove. Tada sam već shvatio da nema kolektivne pameti, da ideja nastaje u jednoj glavi. Objavljujem u najprestižnijim časopisima. Samo ove godine izašlo mi je šest radove.

• No nedavno ste optuženi za plagijat, i to ne samo od hrvatskih već i stranih znanstvenika!

– Moram priznati da su ti napadi iznenadili i mene. Međutim, ne radi se ni o čemu novom. Prvi članak za koji me se optužuje je onaj o bezbolnom porodu. Radili smo veliki projekt o bezbolnom porodu, i to ne u Hrvatskoj. U projektu su bile 224 žene koje se pratilo i napisao sam rad o tome. Chalmers se nakon 15 godina sjetio da bi to mogao biti plagijat i pisao tadašnjem dekanu Medicinskog fakulteta dr. Graniću istaknuvši da su te 224 žene izmišljene. Međutim, kad smo mu poslali sve dokaze da smo to stvarno radili, on je potpuno promijenio stav. Granić je već tada osnovao povjerenstvo u kojem su osim njega bili prof. dr. Ivica Kostović, prof. dr. Niko Zurak i prof. dr. Matko Marušić. Sve se provjerilo i zaključilo da se treba ispričati engleskim autorima jer je korišten engleski tekst, ali ne primjerice tablice ili brojke. Isprike su išle na nekoliko adresa, pa i svim autorima. Da je to plagijat, da smo ukrali nečije znanje, nečiji rad, zar mislite da bi to tako završilo. Chalmers napokon piše Graniću da je to bio nesporazum.

• Što je s optužbom Blaasa i Eika Nesa?

– Potom dolazi 2002., tadašnji dekan prof. dr. Boris Labar dobiva pismo od dvojice autora Blaasa i Eika Nesa kako smo u poglavlju knjige u kojoj su i oni autori citirali njihov rad, a da ih nismo naveli kao autor. Mi smo zapravo u svom radu imali opis razvoja mozga fetusa i, istina, nismo samo na jednom mjestu naveli koga citiramo. Inače, Blaasa smo četiri puta citirali. Međunarodna kompetentna tijela se smiju na ove optužbe jer je zapravo riječ o pogrešci, a ne plagijatu. To je razlog što ni jedno međunarodno tijelo naš rad nije prosudilo kao plagijat. Tadašnji dekan tražio je  očitovanje, traži da se ispričamo izdavaču, što smo i učinili. Pisali samo međunarodnoj udruzi za ultrazvuk i poslali ispriku. Tada je ta priča završena, da bi se nedavno opet otvorila. Što se mene tiče, sve to smatram završenom pričom jer su najkompetentniji međunarodni stručnjaci izrekli pravorijek – to nije plagijat.  

• Zašto su se ipak neki strani znanstvenici uključili u ove optužbe? Koji je njihov interes?

– Nema dvojbe da i u međunarodnim znanstvenim krugovima postoji zavist. Mogu reći da sam u zadnjih desetak godina objavio 321 rad koji imaju 3715 citata u najuglednijim časopisima i po tome sam najproduktivniji hrvatski liječnik. Blaas objavio je 34 rada i ima 467 citata. Eik Nes objavio je 107 radova i ima 1494 citata. U mojoj znanstvenoj produkciji spomenuta dva rada čine samo 0,4 posto cjelokupnog opusa. Jedno od objašnjenja što je Eik Nes ponovno pokrenuo pitanje te greške je naš sukob u ISUOG-u, Međunarodnom društvu za ultrazvuk, gdje za njegova predsjednikovanja nisam sudjelovao u radu. Tek nakon promjene predsjednika, ove jeseni, vraćam se i aktiviram u društvu nakon čega se pojavljuju ove objede. Onima koji misle da ‘tu nešto ima’ moram reći da je to samo uspješnost. Imamo 27 škola za ultrazvuk širom svijeta, svoj časopis, i tu počinje ljubomora pa se ne biraju sredstva.

• Tko su ti neki koji podržavaju priče o upitnosti vašeg rada?

– Po svom načinu razmišljanja ja sam znanstvenik, i to primjenjujem u svakodnevnom životu. Znanost pojavu ne izmišlja, već je promatra. Izoštrio sam promatrački sluh i u svim napadima, a u posljednjima vidim sinkronizaciju političkog podzemlja i novinara željnih senzacije i povećanja naklade. To političko podzemlje drži matricu. Znam i o ovim svježim događajima za okupljanja u pojedinim političkim središtima nakon kojih je napisan tekst koji me trebao potpuno osuditi i dezavuirati. Novinarima ne zamjeram, rade svoj posao, premda mogu reći da je jedna novinarka za Ginnessovu knjigu rekorda jer je o meni objavila 138 negativnih tekstova, a da sa mnom nikad nije razgovarala.

• Koje vam to podzemlje stalno nešto spočitava?

– Znanstveno podzemlje su jalni kolege. Teško se prihvaća činjenica da je netko produktivniji, i to ne zato što to on o sebi sam misli, već zato što to pokazuju objektivne činjenice. No to se ipak prepoznaje pa ni na jednom tajnom glasovanju nisam ‘pao’ za bilo koju funkciju u Hrvatskoj. Šest sam godina bio pročelnik katedre za ginekologiju, predsjednik Hrvatska akademije medicinskih znanosti, zatim sam bio u Glavnom odboru HLZ-a i slično. Drugim riječima, gdje se o meni i o mom radu izjašnjavaju kompetentna tijela, nema problema.

• No problem su, kažete, nekompetentni, tko su oni?

– Među ostalima to je dr. Damir Buković koji vodi križarski rat protiv mene i drugi koji mi je pripremao optužnicu, dr. Albert Despot, kao odabrani član povjerenstva Ministarstva zdravstva, a njemu se pridružila još jedna članica povjerenstva, dr. Marina Ivanišević, koja se nikad nije bavila humanom reprodukcijom, pa su njihove nalaze strani kompetentni stručnjaci dva puta potpuno odbacili. Oni su odabrani od ministar Andre Vlahušića da ocijene moj rad premda su za to potpuno nekompetentni i u sukobu interesa, što je utvrdio i Upravni sud izbacivši dr. Despota iz povjerenstva.

Sve to govori da je Vlahušić imao zadatak koji je nastavio izvršavati sve do danas. Anonimna pisma, potpisana kao grupa liječnika, dolaze na moja račun godinama svim ministrima. Sva su ona završavala u košu do jednog koje je došlo na adresu premijera Račana, a Željka Antunović ga prosljeđuje Andri Vlahušiću koji ga objeručke prihvaća i formira povjerenstvo. Očekivao sam da će, kad je već prihvaćeno, taj posao raditi stručna društva, kompetentni pojedinci, ali ne. Uslijedila je brutalna policijska akcija. Uzimaju se kompjutori, povjerljivi podaci o pacijentima, pljušte fantomske optužbe da bi sve doživjelo potpuni debakl.

• Kažu da je to politički odbačeno?

– Kako? Pravosuđe radi svoj posao i za sve što poduzme mora imati dokaze. Kako ih nije bilo, nema ni procesa.

• Poričete da je postojala manipulacija jajnim stanica u vašoj klinici, optužujete Vlahušića, a kažu da je bio vaš prijatelj?

– Sve su to insinuacije. Nije postojala nikakva protuzakonitost, što su potvrdile dvije međunarodne ekspertize kompetentnih stručnjaka. Ocjenjujem to istjerivanjem duhova, za što potvrda dolazi iz pravosuđa – nema optužnice. Što se tiče dr. Vlahušića, istina je da sam, dok je bio ravnatelj bolnice u Dubrovniku i kad smo sjedili u savjetu prof. dr. Stavljenić, imao simpatije prema njemu i korektno smo surađivali. On se  preko noći pridružio nadređenima, među kojima su bile dvije dame, jedna potpredsjednica Vlade, a druga je na žalost preminula.

• Vi ste po svom habitusu lijeve političke opcije. Kako tumačite da vas uglavnom napadaju vaši politički istomišljenici?

– Iz svojih mladenačkih dana bio sam skloniji lijevoj opciji jer sam odrastao u takvoj sredini i toga se ne stidim. Bio sam više aktivist po studentskoj nego po partijskoj liniji. Mnogi su očekivali da ću dobiti visoku poziciju u Račanovoj vladi.

• Nudili su vam, kažu, mjesto ministra?

– Istina je da mi je nešto i nuđeno, ali ja sam sve potpuno svjesno odbio. Što se tiče moje nemilosti u nekim političkim krugovima, držim da su na to utjecale i moje ljudske simpatije prema dr. Franji Tuđmanu, što neki nisu mogli progutati. Moram reći da sam za njegovu zadnju predsjedničku kandidaturu dao svoj potpis i to je vjerojatno postalo izvorom stalnih netrpeljivosti dijela ljevice prema meni.

Pokušalo se sa mnom manipulirati, namjeravalo me se uklopiti u neke klišeje, ali ja sam tvrd orah, nepokvarljiva roba, sam donosim odluke i želio sam sačuvati status slobodnog intelektualca. To se nekima nije dopalo, čak i čelnicima moje bolnice koji nisu uspjeli u sveučilišnoj karijeri. Za razliku od njih, nikad nikog nisam kočio u karijeri. Imam 12 profesora koji su moji učenici i rade širom svijeta.

• Što je s fakultetskom odlukom vezanom uz navodne plagijate?

– Smatram da to povjerenstvo nije smio voditi dr. Boris Labar jer je on odluku donio prije nekoliko godina, a u našem pravu vrijedi ne dva puta o istom. On je 2002. ocijenio da je dovoljna isprika i zato smo tražili da on ne bude u tom tijelu. Nemoguće se oteti dojmu da se on agresivnim forsiranjem odluke priklonio onima koji već godinama vode bitku sa mnom. Odbor ima sedam članova, a tri najjača člana nisu došla. Dapače, Kostović se očitovao da se ne radi o plagijatu, ali u nas uvijek značajni znanstvenici dobiju neku etiketu. Neki su dr. Mengele, neki prevaranti, neki šverceri…

• Smatrate se čistim od svih optužaba?

– Nema čovjeka koji u životu nije pogriješio i griješio. No svoje sam radove dao na ocjenu domaćoj i međunarodnoj javnosti. Upravo su mi izašle dvije knjige u Londonu od kojih jedna ima 2200 stranica. Volio bih da moji protivnici pogledaju svoje radove, ako ih imaju, i da utvrde da nemaju u njima 0,2 posto ljudskih grešaka, ali ne plagijata. Mislite li da se međunarodna javnost može prevariti? Vjerujte mi, moj međunarodni ugled vrlo je visok.

• Kažu neki da ste bolji biznismen nego liječnik?

– To bi bilo dobro jer bih onda bio bogat čovjek, ali bogat nisam. Mene svijet isključivo zna po znanosti, a ne po biznisu. Ako su knjige biznis, onda sam biznismen, jer ne treba zaboraviti da sam izdao 98 knjiga, i od toga se može ugodno živjeti. No knjigu mi nitko ne može napisati.

• Da možete, biste li nešto promijenili u svom životnom putu?

– Očekujem da će se u nas promijeniti duhovna klima i da će se ubuduće više cijeniti rad i dokazi nego objede. Vjerojatno bih se više posvetio obitelji, svojim prijateljima. Možda bih više šetao, obilazio galerije, ali u ovom znanstvenom dijelu ništa ne bih mijenjao. Za mene je ovaj slučaj završen, a svim onima koji me napadaju poručujem – nemojte mi uzeti ono što mi ne možete dati!

Jutarnji list