Kliker.info

Ajnštajn je zaključio da je perspektiva jednog, ispravna koliko i perspektiva drugog čovjeka. Bilo koji trenutak je nečija sadašnjost ili prošlost. Dakle, razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nije stvarna. To je nešto što samo postoji u oku posmatrača. Što se samog vremena tiče, ta razlika je iluzija, objašnjava ugledni svjetski fizičar dr Brajan Grin, u ekskluzivnom intervijuu za Portal Analitika.

Dr Brajan Grin je naučnik bez kojeg se nijedna emisija o univerzumu, kosmosu, putovanju kroz vrijeme i drugim uzbudljivim segmentima svijeta koji nas okružuje, ne može realizovati. CNN, NBC, ABC, Time i drugi svjetski mediji, utrkuju se da ugoste ovog nadaleko poznatog fizičara, koji na krajnje zavodljiv način uvodi gledaoce u svijet nauke. Objavivši nekoliko knjiga poput Elegantni kosmos, Skrivena stvarnost i Tkanje svemira, čiji tiraž se broji milionima, Grin je bio finalista za osvajanje prestižne Pulicerove nagrade, 2008 godine. , gdje humor – naizgled strogog naučnika – nije izostao. Koosnivač je Svjetskog festivala nauke i redovni profesor na Kolumbija Univerzitetu u Njujorku.

Zbog svog umijeća da najkomplikovanije koncepte iz svijeta fizike i matematike objasni širokom auditorijumu, Brajan Grin je nerijetko kontaktiran čak i od strane holivudskih režisera za pomoć u pisanju scenarija za naučno-fantastične filmove. Ono što ga je uvrstilo na listu najpoznatijih naučnika na svijetu je to što će vas uvjeriti da – ne morate biti Ajnštajn, da biste razumjeli Ajnštajna.Ekskluzivno za Portal Analitika, Brajan Grin priča o putovanju kroz vrijeme, matematici, Bogu…

ANALITIKA: Da li možete, u kratkim naznakama, objasniti našim čitaocima što zaista predstavlja Teorija struna čiji ste pobornik unazad dvadeset godina?

GRIN: Osnovna ideja Teorije struna je da se ostvari san Alberta Ajnštajna, da postoji jedinstvena teorija fizike, jedna ideja, temeljno polazište, kako bi mogli opisati velike stvari – zvijezde, galaksije i male stvari – molekule, atome, čestice i sve između. Teorija struna pokušava ujediniti sve zajedno i uvesti novu ideju da, u srcu materije koju znamo, osim molekula, atoma, protona, neutrona i elektrona, postoje – kvarkovi. Nadalje, unutar tih čestica nalazi se nešto drugo.

A to nešto je – tanana nit energije; struna – kao nit. I baš kao kada dotaknete muzički instrument – recimo, violinu ili violončelo – vibracijom se proizvode različiti muzički tonovi. Male strune vibracijom ne proizvode različite muzičke tonove, već različite vrste čestica. To bogatstvo koje dolazi iz svijeta čestica sastavlja planete, zvijezde i galaksije. Sve to dolazi iz različitih vibracija jedne jedine strune, i to je način na koji ova teorija ujedinjuje sve zajedno.

ANALITIKA: Da li se događaji, prema zakonima fizike, mogu odvijati u obrnutom smjeru? Dakle: da polomljenu čašu vratimo u trenutak kada je bila čitava?

GRIN: Da, zakoni fizike koje poznajemo nalažu da svaka sekvenca događaja, koji su nam bliski, poput razbijanje jaja ili lomljenje čaše, zaista može da se odvija i u obrnutom smjeru. Tako da se razbijeno staklo, sa prolivenom vodom svuda, može opet sastaviti i dati oblik netaknute čaše. Naravno, mi nikad nijesmo vidjeli da se ovako nešto dogodilo. Fizičare je dugo vremena mučila ova zagonetka: morali su da shvate zašto je nešto ovako dozvoljeno prema zakonima fizike, a da mi to ne možemo vidjeti. To je zanimljiva i duboka priča koja uključuje ideje, kao što su entropija i Veliki prasak. Misterija ostaje: razumjeti zašto se određeni događaji odvijaju u stvarnom svijetu, u jednom smjeru, a zakoni im dopuštaju da se dogode i u obrnutom.

ANALITIKA: Da li je putovanje kroz vrijeme moguće na teorijskom nivou?

GRIN: Putovanje kroz vrijeme moramo uvijek posmatrati na dva načina: putovanje u budućnost i putovanje u prošlost. Putovanje u budućnost je apsolutno dopušteno zakonima fizike. Ajnštajn nam je, u suštini, dao strategiju za to putovanje. Ako izgradite svemirski brod i krećete se brzinom svjetlosti, i putujete šest mjeseci, pa se vratite (to je još šest mjeseci), proći će, dakle, godinu dana. Ali, prema Ajštajnovoj teoriji, vrijeme će sporije teći za vas, jer se krećete brzo. Stoga, kada iskoračite iz svemirskog broda, na Zemlji neće biti godinu dana kasnije, već će proći 10, sto ili milion godina. Dakle, dospjeli ste u budućnost. Putovanje u prošlost, međutim, je daleko manje vjerojatno. Fizičari ga nijesu potpuno isključili iz zakona fizike, ali većina je mišljenja da to ipak nije moguće. Zanimljivo je znati da nijesmo još u potpunosti zatvorili vrata te mogućnosti.

ANALITIKA: Zašto je Ajnštajn uvijek govorio da je vrijeme iluzija i da je sadašnjost tačka gdje se spajaju prošlost i budućnost?

GRIN: U Ajnštajnovoj specijalnoj teoriji relativiteta saznali smo da će dvije osobe, koje se kreću jedna u odnosu na drugu, imati satove koji će otkucavati različito. Oni se neće slagati oko tačnog sata i minuta. Ako se njihovi satovi ne slažu, onda se ni oni neće usaglasiti kad se dati trenutak događa. Dati trenutak iz perspektive jednog može biti u prošlosti, ali iz perspektive drugog može biti u budućnosti. Dati trenutak za mene može biti u sadašnjosti, ali za Vas se možda već desio, tj. u vašoj je prošlosti. Iz ovog neslaganja satova vidimo da se ne možemo ni usaglasiti šta je prošlost, šta sadašnjost a šta budućnost. Ajnštajn je zaključio da je perspektiva jednog, ispravna koliko i perspektiva drugog čovjeka. Kad uzmete sve te perspektive zajedno, onda stvarno nema razlike između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, jer je bilo koji trenutak nečija sadašnjost ili nečija prošlost. Sveobuhvatno, zaključio je da razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nije stvarna. To je nešto što samo postoji u oku posmatrača. Što se samog vremena tiče, ta razlika je iluzija.

ANALITIKA: Da li je, po Vašem mišeljenju, matematika otkrivena ili izumljena, da parafraziram ključno pitanje teme ovogodišnjeg Svjetskog festivala nauke?

GRIN: (smijeh) Ne znam. Nekih dana sam sklon mišljenju da je matematika otkrivena, a drugih dana mislim da je izmišljena. Kada mi posao ide dobro, osjećam da je matematika otkrivena, kao da je svuda i da sve što mi radimo jeste da samo otkrivamo nešto što već postoji samo po sebi. Ali ima dana kada posao ne ide baš najbolje, pa onda imam osjećaj da je izmišljena. Da je mi stvaramo, kreiramo. Teško je reći koji je pogled ispravan…

ANALITIKA: Da li mislite da ćemo ikada moći da vidimo paralelne univerzume o čijem postojanju se nagađa u okviru Teorije struna?

GRIN: Mislim da nećemo moći. Univerzumi koje Teorija struna pretpostavlja su vrlo spekulativni i hipotetički. Ne znamo da li su tu, ali ako jesu, ovi univerzumi su odvojeni od nas jazom koji nikada nećemo moći da premostimo. Ideja o postojanju drugih univerzuma dolazi iz svijeta matematike, ali vjerovatno je nešto što ćemo nikada nećemo iskusiti. Naglasio bih da to ne znači da su ti univerzumi van granica testiranja. Postoje proračuni koji pokazuju da se univerzumi ne mogu sudarati međusobno, a ako bi mogli, sudar bi mogao ostaviti primjetan trag na našem univerzumu. Ipak, postoji šansa da ćemo jednog dana biti u mogućnosti da utvrdimo njihovo postojanje kroz posmatranje.

ANALITIKA: Šta ako se ispostavi da Teorija struna ne pruža željene odgovore i postane “manje korisna”, kako to naučnici kažu?

GRIN: Mislim da svaka generacija fizičara, naučnika pokušava pomjeriti granice saznanja. Rizik takvog rada je da će neke ideje biti tačne a neke pogrešne. Na kraju, nešto i treba naučiti iz oba rezultata. Naravno, najbolji je osjećaj ako se ideja na kojoj radite ispostavi kao tačna. Ali, iako je pogrešna onda ste eliminisali pojedine segmente istraživanja i to je vid napretka. Na kraju, u želji za napredovanjem, biti u pravu i griješiti su sastavni dio tog puta.

ANALITIKA: Da li vjerujete u Boga, neku „vrstu energije”, ili zauzimate stav strogog naučnika da religija i metafizička objašnjenja ne dolaze u obzir?

GRIN: Sve zavisi od toga na šta se misli kad se kaže – Bog. Ako mislite na tradicionalnu verziju Boga, koja dolazi iz opusa velikih religija, onda – ne… Teško mi je to da prihvatim. Ali, ako mislite na red, harmoniju, ljepotu, simetriju, čudo kosmosa… onda vjerujem da fizika ima šansu da to objasni. Neki ljudi bi sigurno iskoristili ove riječi da opišu Boga. Tako da sam u apstraktnom smislu, impresioniran čudom prirode koja nas okružuje. Neki bi to nazvali – religijsko iskustvo. Za mene, to je naučno iskustvo.

ANALITIKA: Prodali ste preko million knjiga širom svijeta. Da li smatrate da se koncepti iz priprodnih nauka mogu objasniti velikom broju ljudi?

GRIN: Moje mišljenje je da, ako uzmete bilo koji koncept u fizici i matematici, razložite ga na dovoljno sitne djelove, fokusirate se na suštinu i dozvolite sebi da odstranite nepotrebne detalje – onda bilo ko može shvatiti te ideje.

ANALITIKA: Dozvolite lično pitanje na kraju: da li ste ikada bili u Crnoj Gori; da li možda namjeravate da nas posjetite?

GRIN: Ne, nisam bio… Ali, zaista bih volio da dođem jednoga dana. To bi zaista bilo sjajno!

 Aleksandra Stanković (Analitika)