Kliker.info

Zahvaljujući snažnoj vezanosti za svoju rodnu grudu, bosanski muslimani u dijaspori, gotovo u istoj mjeri kao i njihovi zemljaci u domovini, ljubomorno čuvaju i svojoj djeci, uz pomoć imama, prenose oblike vjerske tradicije, koji uključuju priređivanje mevluda, tevhida umrlim, sedmični zikir, bajramske večere, ispraćaje hadžija, mekteb i sl., ali im je ipak ostalo nadoknaditi nedostatak prisustva tradicijskog koje se ogleda u materijalnim formama, kao što su džamije sa munarama i ezan uživo (u dijaspori su to mahom objekti prepravljeni da služe džamijskoj namjeni), tekije, mezarja sa nišanima, turbeta, sahat-kule i sl.

Polahko, ali sigurno, pojavljuju se slučajevi iskoraka u formi gradnje džamija sa našim arhitektonskim rješenjima. U Americi imamo primjer novosagrađenih džamija tradicionalnog izgleda u barem tri grada Seattle, Jacksonville, Bowling Green.Ono što, ipak, zavrjeđuje posebnu pažnju je jedan novi pokušaj da se našem čovjeku u dijaspori približi naša tradicija – nišani kao nadgrobni spomenici. Ova praksa je odnedavno zaživjela u džematu koji predvodi hafiz h. Nermin ef. Spahić u Des Moinesu (IA), praksa koju valja slijediti i tako malo pomalo kreirati ambijent u kojem će se naši emigranti, i stari i mladi, jednog dana u usvojenim zemljama, osjećati kao kod svoje kuće.

Nišan i stećak kao čuvari tradicije
Gospođa Evropa nema spomenike kulture, pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture kao i neke druge drevne civilizacije, ali Evropa nema, a Bosna ima. Bosna ima svoj stećak iz Srednjeg vijeka. Stećak je termin za nadgrobni spomenik koji dolazi od glagola “stajati, stojeći”. Građeni su kao religijski spomenici na grobovima. Islam nikada nije bio rušitelj materijalnih ostataka ranijih kultura i civilizacija, tako je bilo i sa stećcima. I danas ih ima širom Bosne i Hercegovine, te u nekim dijelovima Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Zahvaljujući takvom odnosu, stećci su nedavno uvršteni u UNESCO-ov popis rijetke kulturne baštine.
Nišan je modificirani stećak. Tako nišan čuva uspomenu na stećak. Nišana ima više vrsta. Iz prvih dana Islama nišani su ukrašavani prikazima mačeva, lukova, topuza, sjekira, bajraka, alima, pa i životinja. Što je umrli bio bogatiji, nišan je bio veći i bogatiji i sezao je u visinu i do skoro pet metara, kakav je slučaj sa nišanom sa turbanom Omerage Bašića u haremu Jakir kod Bašića mosta, nedaleko od Glamoča iz 1798. godine.

Hoće li “presađivanje” tradicije nišana uspjeti u Americi?
Iz velike historijske potrebe i generacijske odgovornosti da se sačuva ova naša lijepa tradicija, džemat AIC je odlučan da nišan iz BiH “presadi” u svoj harem na mezarskoj lokaciji gradskog groblja u Čikagu Bohemian Cemetery. Ideju je posudio od hafiza Nermina ef. Spahića, imama u Des Moinesu, a konkretno ju je pomogao i u stvarnost pretvorio naš džematlija Besim Imamović, čija je supruga Mejra Sada Imamović (žrtva granatiranja Markala ), kao prvoukopana dobila prve nišane (pravljeni od tvrdog jablaničkog granita) u Čikagu. Postavljanje nišana je obavljeno u prisustvu oko 50 džematlija, u nedjelju 5. oktobra, drugog dana Bajrama, na Dan šehida. Početak je ovo koji će, nadamo se, dobiti masovnu podršku ne samo u džematu AIC i džematima Medžlisa II, nego i šire.

Senad Agić  (AIC)