Čudesna životna priča Sanela Begzadića : Nakon preživljenog genocida, u novoj domovini niže uspjehe i dobija nagrade čak i od Ronalda !
Mladi Srebreničanin Sanel Begzadić je u Berlinu osnovao ekipu uličnog fudbala koja pobjeđuje i protivnike i nacionalizam. Nakon preživljenog genocida, u novoj domovini niže uspjehe i dobija nagrade čak i od Ronalda.
Sanel je odrastao igrajući ulični fudbal na malom, betonskom terenu na kojem su igrala i braća Boateng, prije nego što su postali profesionalni fudbaleri. Kod ovog sporta povrede nisu rijetkost, a igrači moraju stalno biti u pokretu. Ipak Sanel kaže da voli ulični fudbal: „Nemam trenera koji mi govori da trčim lijevo ili desno, jednostavno se mogu prepustiti osjećaju i raditi šta želim. Kod uličnog fudbala si sve vrijeme u akciji i nemaš nikakvih pauzi. Na velikom terenu, ako je lopta lijevo, a ti igraš desno, možda imaš 30 sekundi ili minutu da se odmoriš. Ulični fudbal je potpuna suprotnost – tu si uvijek u akciji, moraš raditi, moraš imati dobru tehniku.“
Kada je htio osnovati ekipu uličnog fudbala, iskustvo s betonskog terena mu je pomoglo da procijeni ko su najbolji igrači: „Igrali smo jedni protiv drugih na ulici ili u sportskim klubovima. Htio sam se prijaviti na jedan turnir, ali mi je nedostajalo suigrača. Znao sam šta ti momci znaju i koliko su dobri, odnosno koliko su ostali loši. Znao sam i kakvi su po karakteru, tako da sam ih pitao da li će se priključiti mojoj ekipi. I onda smo počeli pobjeđivati.“
Sanel sa ekipom Balkan Mix
Tako je nastala ekipa koja zove Balkan Mix i okuplja 14 igrača osam različitih nacionalnosti. Četiri igrača su iz BiH, dva iz Srbije, jedan je Hrvat, a imaju i jednog Nijemca. Među igračima su i tri Albanca i po jedan Palestinac, Turčin i Marokanac.
Uspjeh za uspjehom – Balkan Mix u akciji
Spisak uspjeha Balkan Mix-a je dug: pobijedili su na brojnim turnirima, predstavljali Njemačku na svjetskom prvenstvu uličnog fudbala u Dubaiju i porazili kultni drugoligaški klub St. Pauli s čak tri gola razlike. Poznati reper Shindy je napisao pjesmu „Balkan Mix” o njima, a jedno vrijeme je na prometnom berlinskom trgu Hermannplatz čitava zgrada bila oslikana licima Sanela i njegove ekipe, u okviru reklamne kampanje jednog poznatog sportskog brenda.
Ipak, najvećim uspjehom Sanel smatra pobjedu na evropskom prvenstvu „FootballX“ u Berlinu 2015. godine, gdje mu je njegov idol Ronaldo uručio pehar. Tada se Sanel tresao od uzbuđenja: „Jednostavno sam se naježio. I sada kada pomislim na to, ponovo se naježim. Mislim da sam tek sutradan shvatio šta smo zapravo uspjeli. Bio sam ekstremno uzbuđen i nisam ni shvatao šta se oko nas dešava.”
U publici su bile i mnoge druge zvijezde, ali Sanel ih tokom utakmica nije ni primjećivao: „Slušam Bushida još od djetinjstva, otkad sam imao petnaestak godina, ali u tom momentu me uopšte nije zanimalo da je Bushido u publici i da navija za nas. Bio sam u svom filmu i jednostavno želio pobijediti. To smo, hvala Bogu, i uspjeli.”
Uprkos brojnim pobjedama, Sanel kaže da uopšte ne treniraju: „Imali smo samo jedan trening, prije finala evropskog prvenstva, jer se održavalo u našem gradu, u Berlinu. Zato smo rekli da to ne može proći bez nas i da moramo pobijediti.“ Za redovne treninge nemaju vremena, jer svi igrači rade ili studiraju i igraju u drugim klubovima. „To je šteta, jer znam da bismo bili još uspješniji kada bismo trenirali”, procjenjuje Sanel.
Srebreničanin pobjeđuje za Njemačku
Sanel je predstavljao Njemačku na svjetskom prvenstvu u Dubaiju, ali kaže da bi radije predstavljao Bosnu: „Odrastao sam u Njemačkoj i ovdje su mi prijatelji, ali kad bih mogao birati između Bosne i neke druge zemlje, uvijek bih izabrao Bosnu. Imam njemački pasoš, ali to ne znači da sam Nijemac. Znam odakle dolazim i to se nikad neće promijeniti. Moja porodica živi tamo, u Srebrenici sam rođen i tako će i ostati. Zato bih igrao za Bosnu.”
Ronaldo uručuje pehar Sanelu
Tokom genocida u rodnom gradu, s majkom i bratom je kamionima prešao na teritoriju Armije RBiH, dok se njegov otac spasio pješačenjem preko šume. Tada je Sanel bio dijete i kaže da je preživljene zločine djelomično i potisnuo. Naravno, uprkos tome mu nije jednostavno sjećati se genocida: „Najteži trenutak za mene je bio kada je moj otac ukopao svog brata, mog amidžu. Moj otac inače nikad ne plače, ali tada je prvi put imao suze u očima. To nikad neću zaboraviti.“ Nakon rata, Sanel i njegova porodica su preselili u Berlin, a njegov brat Selvedin je također dio Balkan Mix-a.
Sanel kaže da cijeni i ostale saigrače, bez obzira na njihove nacionalnosti: „Želim da ostanemo zajedno kao ekipa. Jednostavno ne želim da nas jedan ili dva igrača napuste i da se tako razdvojimo, jer znam svakog od njih, znam kako razmišljaju i znam kakvi su kao ljudi. Znam da je naša ekipa u ovom sastavu jednostavno neopisiva.”
Nažalost, oko njih je mnogo mržnje. Kada su na svojoj Facebook stranici podijelili sliku Srebrenice, morali su trpiti komentare „Nož, žica, Srebrenica”, „bit će mrtvih muslimana“ i slične uvrede. Sanel objašnjava da on i igrači Balkan Mix-a takve ljude jednostavno izbjegavaju: „Ako znamo da neko želi širiti mržnju ili svađati se, onda izbjegavamo tu osobu i uopšte ne razgovaramo s njom, jer mi smo opušteni momci i nemamo živaca za tako nešto.”
Dakle, ekipa Balkan Mix ostaje pozitivna, baš kao i na terenu. Sanel smatra da se iz negativnosti i poraza može učiti: „Nekoliko puta smo i izgubili. Ali, kad god smo izgubili, jednostavno smo se pomirili s tim, pokušali nešto naučiti iz toga, potrudili se da budemo bolji. I onda smo opet pobijedili.“
Melina Borčak (DW)
Komentari