Kliker.info

Priča nam kako se njeno istraživanje zasnivalo na izradi idealnih materijala koji bi dozvolili mjerenje Majorana čestica i njihovo korištenje za pravljenje kvantnih bita. Za vrijeme doktorata na Univerzitetu u Eindhovenu putovala je do Univerziteta Kalifornija Santa Barbara gdje su uspostavili saradnju koja im je omogućila realizaciju Majorana čipova. 

“Tu sam realizovala izradu nanožica koje su već imale integrisan superprovodnički tanki film na sebi i na taj način bile od velikog kvaliteta i idealne za elektronsko mjerenje Majorana čestice. Prošle godine su moje kolege na Univerzitetu u Delftu izmjerili i dokazali postojanje Majorana u tim nanožicama. To je objavljeno u radu i ukazivalo je na veliki napredak u kvalitetu materijala. Da bismo napravili kvantni bit od Majorana čestica i sa sigurnošću dokazali da teoretski predviđena čestica zaista postoji potrebno je izraditi mrežu od nanožica u kojoj Majorana čestice mogu mijenjati poziciju i na taj način kodirati informaciju. Na Univerzitetu u Eindhovenu mi smo izradili poseban čip sa hashtag ‘#’ strukturama napravljenim od nanožica u kojima se to može realizovati”, pojasnila je.

Naglasila je kako ovo uspješno realizovanje materijala predstavlja korak bliže dokazu o postojanju Majorana čestica i izradu robusnih kvantnih bita te kvantnih kompjutera.


Saša Gazibegović rođena je 1990. godine u Doboju. Nakon završenog dodiplomskog studija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu 2013. godine odlučila je otići u Holandiju kako bi uradila istraživanje za magistarski rad.

“Nakon devet mjeseci prakse u Holandiji vratila sam se u Sarajevo gdje sam magistrirala, a onda sam odlučila aplicirati za doktorat u Eindhovenu. Nekako je to sve išlo prirodno, zaista mi se svidio tempo života koji sam imala tih devet mjeseci i vidjela sam sebe ponovo u Holandiji”, ispričala je ova uspješna Bosanka koja je 10. maja u Holandiji uspješno odbranila doktorat.

Studij u BiH joj je, kaže nam, donio dosta prednosti i znanja pa joj nije bilo teško snaći se i adaptirati na rad u Holandiji.

“Nažalost, na PMF-u nemamo pristup uređajima gdje možemo vršiti sofisticirane eksperimente, ali profesori su bili odlični i dali sve od sebe kako bismo imali dobar temelj za buduće poduhvate. Tako smo i mi, studenti, sami naučili kako da budemo praktični. U Holandiji, u drugu ruku, sve je dostupno i mnogi ne nauče kako da budu praktični”, rekla je.

Na kraju razgovora Gazibegović je mlađim kolegama preporučila da apliciraju za sve moguće stipendije koje nude međunarodne organizacije i da bar nekoliko mjeseci pokušaju živjeti negdje drugo.

“Ukoliko ste zainteresovani za studij i život vani, nema razloga za nesigurnost. Svi su otvoreni, pozitivni i jedva čekaju da upoznaju nove motivirane mlade osobe”, poručila je Gazibegović.