Kliker.info

Tokom 1990-tih godina, u Bosni i Hercegovini se vodio krvavi rat, ali američki mediji nisu u potpunosti razumjeli šta se dešava ovdje i nisu baš tačno prenosili pravu prirodu onoga što se dogodilo u BiH.

BiH je proglasila nezavisnost od Jugoslavije 1992. godine, što je rasplamsalo rat koji je okončan krajem 1995. godine. Delić se prisjeća da je pravi izazov bio otići u školu zajedno sa svojim starijim bratom jer su bili zasipani snajperskom vatrom i morali su se svaki dan kriti.

Tanka cerada bila je jedino što je razdvajalo dva dječaka i druge učenike od neprijateljskih metaka. Delić kaže da je cerada bila okolo školske zgrade, pa neprijateljski snajperisti nisu mogli vidjeti djecu kako ulaze u školu.

Ipak, izbjegavati ići u školu nikada nije bila opcija. Prisustvovati nastavi bio je način kako da se pokaže hrabrost i snaga u najtežim trenucima.

“Ako ne idete u školu, onda neprijatelj pobjeđuje. Takav je mentalitet”, objašnjava Delić.

“Bila je takva borba da smo kazali: ‘Hajmo se oduprijeti kako god možemo’. To je bio užasan rat u kome je više civila poginulo nego vojnika”, dodaje Delić, piše The Summerville Journal Scene.

S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina hitno trebala vojnike, njegov brat i otac su mobilisani, ali srećom preživjeli su rat. Prema njegovim riječima, drugi rođaci i prijatelji koje je znao su poginuli. Amir Delić s porodicom je stigao u Sjedinjene Američke Države 1998. godine, kada je imao svega 16 godina. Ispričao je da je njegovoj porodic i trebalo oko 18 mjeseci da kompletira imigracijski proces u SAD.

Iako je trebalo neko vrijeme da se priviknu na američki život, ipak Amir, tada tinejdžer, osjećao je novi početak u životu i velike mogućnosti u Americi.

“Počeli smo novi život u gradu Des Moines u državi Iowa. U BiH nismo imali takve mogućnosti, jer smo proizašli iz zastarjelog jugoslovenskog komunističkog sistema, koji je građanima omogućio samo da žive od ‘danas do sutra’”, objašnjava Delić i dodaje da ljudi nisu zbog toga imali mnogo inspiracije.

Američko obrazovanje bilo je nešto drugačije za Delića. On je u komunizmu naučio da ustane kada nastavnik uđe u učionicu, dok je u SAD-u sve bilo manje rigidno za njega.

“Iskreno, bilo mi je malo teško naviknuti se na toliko slobode u školi”, prisjeća se Amir.

Kada je 2000. godine završio srednju školu Delić se preselio na jug SAD-a, tačnije u grad Savannah u saveznoj državi Georgia, gdje se zaposlio kao vatrogasac. Želio je postati policajac ali nije mogao, jer nije imao američko državljanstvo.

“Uvijek sam želio pomagati zajednici, ali nisam mogao dok nisam postao građanin SAD-a”, dodao je.

Ipak taj trenutak dočekao je 2007. godine kada je imao 25 godina. To je bila prekretnica u njegovom životu.

“Jednostavno divan je osjećaj kazati: ‘Hej, pa ja sam sada Amerikanac’”, ističe Delić.

Sljedeće godine zaposlio se kao specijalac u SWAT timu u gradu Savannah, a prisjeća se da su smjene bile izuzetno opasne, jer su svaku noć specijalci imali posla sa pucnjavama.

“Već sam sve to iskusio u životu i vidio”, napominje Delić.

U julu 2017. godine preuzeo je trenutni posao gdje patrolira po ulicama Summervillea u Južnoj Karolini. Iako naselje Flowertown nije poznato po kriminalu, za razliku od grada Savannah, ipak ovo mu je sada najljepši posao.

“Jako volim djecu i ono što me čini najsretnijim je kada dobijem zagrljaje od djece ili kada mi ‘nabace peticu’. Obično djecu pustim da uđu u patrolno vozilu i pustim im da pritišću dugmad”, kaže Amir.

Delićev cilj je da razbije negativne mitove i stereotipe o policiji. Često ohrabruje roditelje da ne koriste uniformu da plaše djecu.

“Često čujem kada neki roditelj kaže svom djetetu: ‘Taj čovjek ćete uhapsiti ako ne budeš dobar’. Nemojte to govoriti djeci da bi kaznili svoje dijete, nemojte ih plašiti”, poručuje Delić.

Prema njegovim riječima, posao policajca može biti vrlo dobar ali se mora cijeli život posvetiti tome. Kako bi zadovoljio unutrašnji nagon da pomaže drugima, Delić je uvijek svjestan da je okolina spremna pozvati policiju za pomoć, ako je neophodno.

“To znači žrtvovanje, ali postoje i nagrade zbog služenja zajednici. Mi pripadamo prvoj liniji odbrane zajednice od kriminala”, napominje Delić.

Iako ima blagi slavenski akcenat u engleskom jeziku, mnogi mu na ulici kažu kao da je došao iz Bostona.

“Nikada nisam bio u Bostonu”, kroz smijeh će Delić.

Engleski jezik počeo je učiti još prije rata u trećem razredu osnovne škole. Kaže da mu je dobro što poznaje jezike iz bivše Jugoslavije ukoliko treba pomoći ljudima koji su sa tih prostora. Delić kaže da je prošlog ljeta posljednji put posjetio Bosnu i Hercegovinu, jer su se njegovi roditelji vratili iz SAD-a nakon što su se tamo penzionisali.

(Kliker.info-Radiosarajevo.ba)