Kliker.info

Bosanskohercegovački imigrant predvodi reprezentaciju Kanade u ragbiju sedam na putu ka Olimpijskim igrama ove godine u brazilskom Rio de Janeiru . Riječ je od Admiru Ćejvanoviću, 26-godinjaku rodom iz Velike Kladuše.

Pred Kanađanima je finalni kvalifikacijski turnir u Monaku, koji je na programu 18. i 19. juna, a ova sjevernoamerička reprezentacija jedan je od favorita među 16 selekcija. Najbolji tim na takmičenju u evropskoj kneževini putuje u Brazil.

“Naše kvalifikacije su u Monaku i tamo smo jedni od favorita, uz selekciju Samoe. Naravno da ćemo dati sve od sebe da pobijedimo i plasiramo se na Igre u Riju”, kazao je Ćejvanović za Al Jazeeru.

“Želimo zabilježiti plasman na OI i tamo se predstaviti u najboljem svjetlu. U timu su momci koji se godinama spremaju za ovakve stvari. Bez obzira na mene, oni su zaista zaslužili nastup na OI.”

S ponosom ističe kako je i Kanađanin, i Bosanac.

“Ponosan sam što mogu reći da sam Kanađanin, zbog svega što mi je ova država dala. Svaki put kada izađem na teren, želim dati maksimum kako bi ju što bolje predstavljao. No, također sam ponosan što sam iz Bosne i Hercegovine, mnogo marljivih ljudi je iz te države i jako su ponosni. Ako zatražite da vam kažem za koga smatram da je najponosnija osoba – to je moja majka. Ona je dama koja me je naučila da se borim, da se ne predajem, da ne budem neko koga će samo gurati, već da samo idem naprijed. To je nešto što čega ću se držati zauvijek”, kaže Bosanac koji je prvi iz ove države nastupao na najjačem turniru ragbija sedam na svijetu.

Veze s rodnim gradom

U rodnu Veliku Kladušu, gradić na sjeveru Bosne i Hercegovine, koji je napustio početkom rata u ovoj državi, posjetio je nekoliko puta, a navodi kako su njegova majka i on povezani s bosanskom zajednicom u Kanadi.

“Dolazio sam u Malu Kladušu [dio Velike Kladuše] tri puta, kako bih bio kod bake i rođaka. Uživam u okolini grada, prelijepa je, a to mi nedostaje, jer sam rastao u kanadskim gradovima. Majka je veoma povezana sa zajednicom u Vancouveru, dok ja idem na bosanske festivale, koji se svake godine održavaju u tom gradu”, navodi Ćejvanović.

Ćejvanović je imao težak put do Kanade. Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, njegova majka i on našli su sklonište u kampu Ujedinjenih naroda za izbjeglice u Hrvatskoj.

“Ne sjećam se puno tog perioda, tek poneke slike, situacije kakav je život bio tamo. Moja majka se borila svim silama da promijenimo mjesto  življenja, da odemo iz tog kampa, da dobijemo drugu šansu za normalan život. Srećom, jednog dana smo dobili ‘papire’ i došli smo u Kanadu, mjesto koje sada zovem domom. Tada nam se život nastavio.”

Nastavlja kako je njegovu majku, kada su stigli u Kanadu, bio strah, jer je došla u stranu zemlju s malim djetetom i bez poznavanja engleskog jezika.

“Kada sam dovoljno odrastao i vidio šta je ona morala sve uraditi kako bih ja imao normalan život… Takve stvari mijenjaju čovjeka, tjeraju da se zapita koliko je spreman marljivo raditi i koliko daleko želi dospjeti u životu”, govori.

Okušao se u raznim granama sporta, jer je to “veliki dio” Ćejvanovićevog života.

Debi 2014. godine u Dubaiju

“No, čim sam naišao na ragbi, shvatio sam da je to pravi sport za mene. Ragbi sam počeo igrati sa 13 godina, u klubu Burnaby su vidjeli neki potencijal u meni i primili su me. Tada je sve krenulo. Jednom me je trener, kao u šali, upitao da li bi igrao za Kanadu u ragbiju sedam. Rekao sam kako nisam siguran da li bih se uklopio u taj format, obično igram u uobičajenom ragbiju. Ipak su vidjeli nešto u meni, otišao sam u pripremni kamp te, uz dobru dozu sreće, dobio sam šansu da igram za Rugby Sevens reprezentaciju Kanade.”

Na velikoj sceni ragbija sedam je za Kanadu debitirao 2014. godine u Dubaiju protiv Južne Afrike. Ragbi sedam ekipa, za razliku od “običnog” ragbija, ima sedam igrača na terenu i mnogo je brža i dinamičnija igra. Ćejvanović ističe kako je najbitniji aspekt fizička sprema.

“Nije lako biti veliki igrač na terenu s brzim protivnicima, od kojih su neki najbrži ljudi svijeta.”

Na kraju ističe kako je 100 posto siguran “da je činjenica da sam uspio nadmašiti sve nedaće u djetinjstvu načinila čovjekom kakav sam danas”.

“Kada samo pomislim kakav sam tada mogao imati život u Bosni i Hercegovini, to me podsjeti na to kakav život sada imam i da ne uzimam stvari zdravo za gotovo, da ne pomislim da je uvijek lako i da će ti se sve stvari u životu jednostavno dati”, kazao je Ćejvanović.

Ibrahim Sofić (Aljazeera)