Kliker.info

 Boris Dežuloviæ za B92

Antipušaèka histerija ne jenjava, i sada je veæ izvjesno da æe jednog dana, kad se posljednjim bijednim ostacima zdravog razuma osvrnemo oko sebe i otkrijemo da živimo u najstrašnijem od svih povijesnih sagregacija i fašizama – fašizmu apsolutnog zdravlja i èistoæe – razdoblje pušaèkog apartheida s poèetka 21. stoljeæa biti oznaèeno poèetkom svega. Baš kao što sada znamo da nije alkohol bio problem u njemaèkim pivnicama ranih tridesetih. Iste su danas te pivnice, samo što umjesto Židova ulaz danas nije dopušten pušaèima .Stvar je ovih dana stigla korak bliže: nakon što je u takozvanom civiliziranom svijetu više manje uspješno iskorijenjeno javno pušenje, a u nekim amerièkim gradovima èak i pušenje u vlastitom stanu, glasovita amerièka filmska kompanija Disney Studios najavila je kako od danas u njihovim filmovima više neæe biti scena pušenja cigareta. Završena je tako druga faza. Da ste obraæali pažnju, kao što niste, primijetili biste kako su posljednjih godina u amerièkim filmovima cigarete pušili samo zlikovci, pervertiti i najgori ljudski šljam. Pušaèi su, meðutim, sada i potpuno eliminirani. Cenzura? Ne, veæ "briga za zdravlje nacije". A povijest nas je nauèila: kad nacija puca od zdravlja, pametno je potražiti zaklon.Možete tako biti mirni, i više ne morate djecu tjerati na spavanje kad krene filmski masakr: nakon što sjekirom, motornom pilom i mesarskom kukom poubija i raskomada srebrenicu ljudi, glavni junak više nikad neæe – na užas roditelja pred televizorom – samozadovoljno zapaliti cigaretu. Pretpostavljam da æe ubojice u amerièkim filmovima ubuduæe jesti voæne jogurte i integralne žitarice. Pušaèi æe biti iskorijenjeni iz filmske umjetnosti, pa je za oèekivati da na tome neæe stati. Što je sljedeæe? Hoæe li klasièni filmovi sa Humphreyem Bogartom biti oèišæeni od prizora duhanskog dima? Što æe ostati od arhive dramskog programa Televizije Zagreb ako se izbace sve scene s pušenjem? Cijeli æe "Glembayevi" trajati sedam minuta! Hoæe li sutra izdavaèi tražiti od pisaca da iz romana izbace prizore u kojemu junak zadovoljno puši cigaretu? Nema, meðutim, vremena za pitanja poput tih. Kakva je, primjerice, umjetnost kojoj se ogranièava prikazivanje stvarnosti? Još je manje vremena za pitanje je li prizor pušenja duhana zaista štetniji za tinejdžersko zdravlje od prizora nasilja i smrti, kakvih je filmska umjetnost prepuna – nota bene, upravo sa veæ klasiènim opravdanjem "prikazivanja stvarnosti". Pametnije vam se zapitati: tko je na redu nakon pušaèa? Valja se na ovom mjestu sjetiti rijeèi pjesme njemaèkog pastora Martina Niemöllera: "Najprije su došli po komuniste – nisam se bunio zbog toga, jer nisam bio komunist. Onda su došli po Židove – nisam se bunio zbog toga, jer nisam bio Židov. Onda su došli po katolike – nisam se bunio zbog toga, jer sam bio protestant. Onda su došli po sindikaliste – nisam se bunio zbog tog, jer nisam bio sindikalist. Onda su došli po mene. Ali nije više bilo nikoga da se buni zbog toga." Tako je prije šezdeset godina govorio podmornièki kapetan i protestantski sveæenik koji je tridesetih godina prošlog stoljeæa kao nacistièki simpatizer nijemo svjedoèio kako mu iz susjedstva nestaju komunisti, sindikalisti, homoseksualci, Židovi, Romi i ostala nearijevska niža biæa, sve dok na kraju i sam nije završio u logoru Dachau. Njegova je pjesma "Najprije su došli po komuniste" ostala do danas trajna opomena svim stanarima svijeta koji pojaèavaju ton na televizoru dok policajci odvode susjeda. Ili mu naplaæuju kaznu zbog pušenja. Ne bunite se, jer niste pušaèi? Razmislite o tome. Veæ sutra higijenièarski æe fašisti izraèunati koliko društvo košta lijeèenje povišenog kolesterola, i konobar æe onog debelog na ulazu u gostionicu ljubazno zamoliti da stane na vagu. Izraèunat æe onda koliko društvo košta lijeèenje ciroze jetre i prijeloma kostiju, pa æe susjedu upasti u stan i tjerati ga da puše u balon. Izraèunat æe koliko društvo košta lijeèenje AIDS-a, pa æe pokucati na vrata onom pederu s prvog kata. Izraèunat æe koliko društvo košta participacija u stomatološkoj zdravstvenoj zaštiti, pa æe vam na ulici pregledavati zube. Postrojit æete se, zajedno s ostalim okupljenim prolaznicima – svi odreda vitki, zdravi heteroseksualci s boèicama izvorske vode u ruci – i zadovoljno smijuljiti svojim blistavo bijelim zubima kad higijenièarska policija izdvoji onog jadnika s karijesom i strpa ga u kombi. Zavaljeni u udobnu stolicu gledat æete tako u kinu zanimljiv Disneyev film u kojemu nekakav zdravi, heteroseksualni Bruce Willis, nepušaè, antialkoholièar, sportaš i vegetarijanac, u snježno bijeloj potkošulji svim raspoloživim oružjem spašava vrli, zdravi svijet. Gledat æete mirno, jer neæe u filmu biti pušenja cigareta, konzumiranja alkohola, ispijanja kave, jedenja peèenog mesa i drugih odvratnih scena. I kad banu u kino da vas odvedu, jer ste prekršili Zakon o prevenciji kardiovaskularnih bolesti, po kojemu je zabranjeno nezdravo sjedenje duže od sat vremena, neæe – pogaðate – biti nikoga da se buni zbog toga. Kino æe biti prazno. Bit æe možda kasno, ali imat æete još uvijek dovoljno vremena da napišete svoju pjesmu. "Najprije su odveli pušaèe"