Kliker.info

Iako je izdavanje njegovih knjiga u socijalizmu bilo obustavljano, iako su s kazališnih repertoara i kino dvorana skidali predstave i filmove napravljene po njegovim knjigama, veliki srpski i europski pisac Bora Ćosić – autor pedesetak knjiga, među kojima se izdvaja kultni roman “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji” – za socijalistički režim kaže da mu se ne može osporiti njegovanje kulture i visoke umjetnosti. Josipa Broza Tita smatra prosvijećenim diktatorom.

“On je imao mnogo loših strana, ali bez obzira, on je jedna od najvećih ličnosti dvadesetog veka. I to kako se danas sve više vrednuje, pokazuje se da Tito u našoj istoriji, u našoj povijesti, nema konkurencije u dvadesetom veku”, kaže Ćosić.

U razgovoru koji je objavljen na YouTube kanalu VIDA TV, u okviru emisije “Zavidavanje”, Ćosić je govorio i o svom životnom putu, o nastanku njegovog po značaju velikog romana o porodici u vrtlogu istorijskih zbivanja, o Srbiji i Hrvatskoj devedesetih, kao i o nekim univerzalnim pitanjima ljudske prirode. Primjerice, kako sam kaže, Ćosić ima “veliku sumnju u pojavu čoveka”. Govoreći o zlu koje svaki čovjek nosi u sebi, veliki je pisac, iznenađujuće, rekao da sumnja u Darwinovu teoriju evolucije.

“Bez obzira na jednu takvu inovaciju u kosmosu, sa svojom svešću i svim drugim, ona je istovremeno u sebi imala zlo. Ne samo zato što, recimo, kažu da je poteklo od životinja. Ja to ne mislim. Mislim da je čovekova pojava nešto tako autohtono da nisam baš siguran u ove teorije koje postoje. Zlo je nešto što je vezano za ljudsku pojavu. Na žalost. Uz svu njegovu ingenioznost. I onda to zlo, vrlo često, čim ima priliku – izlazi vani. Naročito u ratovima, naročito u represivnim režimima, u diktaturama, ali i svakodnevno, u porodičnim sukobima, u najbenignijim odnosima. Čovek je većinom, nažalost – zao. Ono kako on to prevazilazi velika je veština, a tom veštinom dobijamo i Newtona i Paracelzijusa i Krležu i Mahlera i Picassa”, istaknuo je Ćosić.

Govoreći o devedesetima, podsjetio je da se zalagao za kopnenu intervenciju NATO pakta u Srbiji, jer bi samo vojna pobjeda dovela do “denacifikacije” koja je, smatra, Srbiji nakon izgubljenih ratova bila potrebna. Ćosić je govorio i o svojim književnim počecima, o susretima i druženjima sa slavnim piscima, poput Miroslava Krleže, Branka Ćopića i Radomira Konstantinovića te o brojnim drugim zanimljivim temama.

(Lupiga)