Kliker.info

Benjamina Londrc u 26. godini postala je najmlađa doktorica pravnih nauka u Bosni i Hercegovini. Doktorirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici odbranivši doktorsku tezu iz Rimskog prava o temi “Cijena (pretium) u klasičnom rimskom pravu”.

Stekla je diplome na dva fakulteta, prvo na Pravnom, a potom i na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za historiju.

Predavač je na tri fakulteta: Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku, te gostujuća viša asistentica na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.

Mladima se trebaju pružiti tačne informacije o istorijskim događajima, pogotovo o nedavnoj ratnoj prošlosti, kako bi mogli kritički promišljali, mišljenje je Benjamine Londrc.

Ona je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekla da članstvo u stranci mladi trebaju koristiti za razvoj države i društva, a ne za lične interese.

RSE: Dva završena fakulteta su iza Vas, a i sada predajete na tri fakulteta. Prava ste osoba da ocijenite stanje obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini.

Londrc: Ja bih naš obrazovni sistem ocijenila izuzetno kvalitetnim, ali zaista uvijek ima prostora za unapređenje. Naš kadar, profesori, asistenti, na univerzitetima u BiH, na Univerzitetu u Sarajevu, u Zenici i na ostalim univerzitetima, zaista je većim dijelom izuzetno kvalitetan, tako da sve to zavisi od samog pojedinca.

Ono što je svakako važno jeste da bi naš sistem trebao intenzivnije i brže da se prilagođava evropskim tokovima i da bi trebali raditi na stalnom unapređenju. Tu ima izuzetno veliki broj faktora koji, nažalost, nisu povoljni po samo obrazovanje, nema dovoljno finansija za kadrovske politike, nema dovoljno finansija za naučno-istraživački rad, tako da bih rekla da je država ta koja bi trebala malo više uložiti u obrazovanje.

RSE: Ima li raspačanost obrazovnog sistema, pa i po nacionalnim principima u BiH uticaja na svijest studenta i njihove stavove? Da li se ta nacionalistička matrica prenosi kroz obrazovni sistem?

Londrc: Poslije porodice, obrazovni sistem je taj koji zaista kreira svijest mladog čovjeka. Ta svijest je, nažalost, u Bosni i Hercegovini vrlo često vođena izuzetno pogrešnim stazama i pogrešnim putem. Sve dok mi u Sarajevu, studenti na Palama, studenti u Mostaru, ne budemo učili iz sličnih udžbenika, sa sličnom materijom, po sličnim nastavnim planovima i programima jedan te isti predmet, ne možemo reći da smo postigli neki izuzetno velik napredak.

Recimo, o jednom pitanju iz pravne istorije imamo u tri različite udžbenika, u tri različita nastavna plana i programa i tri različita tumačenja. To je ono što je nedopustivo, pogotovo ako uzmemo u obzir da đaci u osnovnim školama, u srednjim školama, pa čak i na početnim godinama fakulteta još uvijek nemaju toliko razvijeno kritičko razmišljanje da bi se mogli postaviti ispravno prema tome.

Dakle, obrazovni sistem je taj koji ih usmjerava, koji im servira informacije, a nažalost, mi trebamo učiti studente da kritički razmišljaju, a kritički se može razmišljati jedino ako su tu prave informacije, ispravne informacije, zasnovane na tačnim, recimo istorijskim, činjenicama, društvenim okolnostima i slično.

​RSE: Bez obzira u kojem entitetu, kantonu, gradu mladi živjeli većina želi otići? Da li se mladi obrazuju za BiH ili za neku drugu mnogo razvijeniju zemlju?

Londrc: To je poražavajuće. Sasvim je sigurno da mladi ljudi nalaze svoje mjesto u inostranstvu. Mi smo kroz istoriju bili poznati kao država koja je imala fantastične kadrove, zaista vrhunske stručnjake. Smatram da bi mladi ljudi trebali pokušati dati svoj doprinos ovdje. Uvijek me pitaju da li sam imala priliku otići negdje u inostranstvo tokom studija, zašto nisam otišla, koji je bio razlog. Jesam, ja sam na drugoj godini Pravnog fakulteta imala priliku da odem, dobila sam stipendiju da nastavim studije u Beču.

Odlučila sam ostati ovdje, iz više razloga. Prije svega, zato što mislim, i već treći put ponavljam, da imamo dovoljno kvaliteta i da, ako želimo, možemo ovdje dobiti izuzetno puno, posebno u naučnom smislu. Mi ne trebamo imati koloniziranu svijest, ne trebamo našu pamet tražiti negdje drugo. Biti ovdje, učiti, truditi se, davati svoj maksimum, i to će se sigurno vratiti. Za dobar, kvalitetan kadar ima mjesta u Bosni i Hercegovini.

Londrc: Ja ću to najbolje objasniti na svom ličnom primjeru. Ja sam partijski opredijeljena, koja partija, koja stranka, nije uopšte važno. To je bio nekako dio porodične tradicije, dio odgoja, ali stav mojih roditelja, moje bake, mog dede, bio je taj da ja prvo trebam završiti školovanje, da trebam doseći vrhunac u svom školovanju, pa tek onda, ako želim, dati doprinos radu partije. To je bilo tako. Uopšte nije bilo rasprave o tom pitanju. Doktoriraj, ostvari svoj maksimum u profesionalnom smislu, a onda trebaš dati doprinos.

To nije bila logika da partija treba pomoći da bi se ostvario uspjeh. Ne. Trebao se ostvariti uspjeh da bi se pomoglo partiji, a kroz partiju onda društvu i državi. Tako je to bilo u mom slučaju. To se zaista može provjeriti. Ja sam doktorirala u aprilu ove godine, u 26. godini, a aktivirala sam se u partiji neposredno pred izbore. Tako meni partija zaista nije pomogla, ni u jednom segmentu.

RSE: Ali Vi ste specifičan primjer, generalno gledajući mladi ljudi smatraju da ne mogu dobiti posao, ne mogu uspjeti, ne mogu se razvijati ako nisu dio neke stranke, posebno vladajuće.

Londrc: To je tako pogrešna misao. Sve dok mladi ljudi u Bosni i Hercegovini tako razmišljaju, a njihovo takvo razmišljanje sigurno nije neutemeljeno, ne bi mladi ljudi tek tako rekli – moramo se učlaniti u partiju kako bi dobili posao. Sigurno ima takvih slučajeva, ali to ne vodi ovu zemlju u napredak i prosperitet.

Londrc: Ono na čemu bih ja radila je sigurno obrazovni sistem. Ja mislim da je kvalitetan obrazovni sistem, ali bih definitivno radila na njegovom unapređenju. Težila bih da se s ponosom može reći da živimo u pravnoj državi Bosni i Hercegovini, da nema diskriminaciji, da živimo u zemlji jednakih prilika.

RSE: Koliko burna istorija ovih prostora, pogotovo novija ratna istorija, utiče na mlade? Koliko su oni opterećeni ratnom teretom prošlosti?

Londrc: Izuzetno su opterećeni, a to im je nametnuto između ostalog i samim obrazovnim sistemom, medijima, društvenom stvarnosti i to je nešto na čemu bi trebalo poraditi. Kada učim studente pravnoj istoriji, onda im spominjem najsvjetlije trenutke iz naše istorije. Bosna je država sa više od hiljadugodišnjim kontinuitetom imena i teritorija. Mi zaista na naš državnopravni razvitak trebamo biti ponosni.

Mislim da i manjak obrazovanja dovodi do nacionalističke retorike. Tako da nije lijepo iz istorije uzimati ono paše jednoj skupini, bilo bi lijepo kada bi učili sve ono pozitivno. Tada bi sigurno išli u napredak.

Londrc: Ako govorimo o položaju Jevreja u današnjem vremenu možemo reći da Jevreju kao manjine nisu u ništa lošije položaju nego i ostale manjine. Taj položaj je izuzetno ograničen. Svi znamo slučaj “Sejdić-Finci”, nemogućnost da pripadnici Jevrejske zajednice budu kandidati, recimo za Predsjedništvo BiH. Međutim, ako govorimo o Jevrejima kao narodu i Jevrejskoj zajednici kao cjelini njen položaj je izuzetno dobar. Ali nekad postoji manjak razumijevanje za sve strahote koje je ta zajednica prošla u Drugom svjetskom ratu.

Ako bismo pogledali položaj Jevreja kod naših susjeda, recimo u Srbiji, u Hrvatskoj, oni su za korak ispred nas. Recimo, pitanje jevrejske imovine još uvijek nije riješeno u Bosni i Hercegovini, ali je rješeno u zemljama susjedstva. Istorija Jevreja nije samo istorija te nacionalne manjine, to je istorija svih naroda koji žive na ovim prostorima. Dakla, to je istorija, to je tradicija suživota i bilo bi lijepo da upravo ta istorija obilježi i bolji položaj Jevreja, pogotovo pravni položaj Jevreja u modernom periodu.

Aida Đugum (RSE)