Kliker.info

Da li to znači kako ne cijenite Vaše potencijalne nasljednike ili imate previsoko mišljenje o sebi?
– Nisam rekao da sam ja jedini, nego da je Izvršni odbor rekao kako sam ja jedini…

Ali, Vi ste izjavili kako ste razmišljali dugo i da ste zaključili kako mislite kako Vi to možete uraditi.
– Istina je da sam dugo razmišljao, ali je IO zaključio, obzirom na sve okolnosti koje se dešavaju oko i unutar reprezentacije, da sam ja jedina osoba u ovom trenutku koja najbolje poznaje situaciju. Da sam ja jedina osoba koja bi u ovom trenutku mogla da bude selektor. To ne znači kako ja ili IO ne cijenimo bilo koga drugog. Mislim da je stav IO bio takav da bilo ko da dođe u ovom trenutku ne poznaje sve probleme oko reprezentacije.

Evo, već drugi put spominjete probleme. Možete li nam reći šta se to dešava oko reprezentacije BiH?
– Nije samo problem u reprezentaciji i oko reprezentacije. Problem je širi, ali se odražava na reprezentaciju. Da li su na to utjecale i ove predizborne kampanje, ne znam. Svaka stranka nastoji ispoljiti svoj utjecaj i kroz reprezentaciju. Neki na ovaj način, neko na onaj, a to se osjetilo i u samoj reprezentaciji.

Da li to znači kako je reprezentacija pukla po nacionalnom šavu?
– Nije pukla po nacionalnom šavu. Ali ako u novinama izađe kako u bh. reprezentaciji na prijateljskim utakmicama u Koreji i Iranu igra sedam Hrvata, to igračima nije baš svejedno pročitati. Uzmimo, naprimjer, Mirka Hrgovića koji je rođen u Hrvatskoj i izjavljuje da mu je draža BiH nego Hrvatska, te da svim srcem igra za bh. reprezetaciju. Šta će on zaključiti kada pročita u novinama kako se prebrojavaju Hrvati, Bošnjaci, Srbi… Spočitava se meni i njima da na neki način svojatamo ovu reprezentaciju. Odnosno, kako ja pokušavam da od ove reprezentacije napravim hrvatsku, bošnjačku ili srpsku reprezentaciju. Igrači mogu reći kako ne čitaju novine i to se njih ne tiče, ali to u stvarnosti nije tako. Na pripremama se osjeti ako neko nije zadovoljan, a onda se to odrazi i na igru, i na treninge, rezultate…

Da li su to jedini problemi u reprezentaciji?
– To je samo jedan primjer. Isto tako, hrvatske novine, uslovno rečeno hrvatske – Dnevni list, Večernji list, pa i zagrebačke Sportske novine smatraju kako je tek sada ovo prava bh. reprezentacija jer ima pet-šest-sedam Hrvata… I oni to koriste. Pri tom ne mislim samo na novine, nego i na grupacije koje imaju uticaja na njih. Dnevni list koji se štampa u Mostaru, piše kako je ova reprezentacija prava, kako igra ovaj, kako igra onaj, ali se u početku nabrajaju igrači hrvatske nacionalnosti. Vjerojatno je slično i sa medijima u Republici Srpskoj. Oni opet gledaju koliko je igača srpske nacionalnosti. Svako na neki način pokušava kroz reprezentaciju da pokaže šta je napravila SDA, HDZ ili SDS, ili šta će napraviti sutra neka druga stranka.

Da li je to nešto novo ili je toga bilo i ranije?
– To je nešto što se zadnjih dva mjeseca provlači kroz novine.

Koliko to opterećuje Vas kao selektora?
– Ja nikada nisam bio opterećen nacionalnošću bilo kojeg igrača niti sam ikada pravio ovu reprezentaciju po nacionalnom kriteriju. Kada sam preuzimao ovu funkciju rekao sam kako je neću tako praviti. Praviću je samo prema kriterijima kvalitete. Da li će u bh. reprezentaciji biti petnaest Bošnjaka, dva Hrvata ili dva Srbina, to mene ne interesira. Tako se znalo desiti da ima sedam-osam Bošnjaka ili Srba, a dva Hrvata. Isto tako se znalo desiti, kao na turneji u Koreji i Iranu, da ima sedam-osam Hrvata u ekipi. Niko ne pita zašto je to s Iranom i Korejom ispalo tako kako je ispalo. Pred turneju je šest-sedam igrača otkazalo, a pošto vi u Iran ili Koreju ne možete bez viza, ja sam bio prinuđen da pozovem one igrače koji imaju hrvatske putovnice. Nisam mogao pozvati ni Bošnjake ni

Srbe jer imaju bh. pasoše i ne mogu dobiti vize. E, sada je to nekome smetalo.
Kome je smetalo?
– Ne želim da ulazim u to, i ne interesira me to.

Da li to prebrojavanje po nacionalnom ključu možda dolazi iz Nogometnog saveza?
– Iskreno, ja to nikada nisam doživio. To što mediji kažu kako postoje ti pritisci, i to je dio te kampanje. Meni niko iz Predsjedništva NS nije nikada rekao da treba igrati toliko tih, a ovoliko ovih. Oni su bili u Savezu 2002. godine kada sam ja preuzeo reprezentaciju i oni su čuli moj stav, a do sada su se mogli uvjeriti da ja uopće ne želim da ramišljam o tome. Mi u Bosni i Hercegovini neke stvari gledamo kroz dešavanja u državi. Kao naprimjer u mostarskom Aluminiju, gdje se gleda koliko ima Hrvata i Bošnjaka, pa se stranke bore da ima više ovih ili onih. Ljudi to svakodnevno viđaju i onda je logično što se i odnosi u reprezentaciji tako doživljavaju. Slično je i sa medijima. Toga u reprezentaciji nikada nije bilo. I baš zbog toga smo imali situaciju da selekcija koja možda nema kvalitet za odlučujuću utakmicu u Beogradu, ipak kvalitetno i do kraja neizvjesno odigra taj meč. U reprezentaciji nema toga, nema pritisaka i nema razlike u tome ko je Bošnjak, ko je Srbin, ko je Hrvat. Momci su karakterno sazreli da o tome uopće ne vode računa.

Da li se na pripremama prije te kobne utakmice s Mađarskom osjetilo nezadovoljstvo među igračima zbog svega ovog o čemu ste govorili? Da li je poraz možda rezultat tih dešavanja oko reprezentacije?
– Objektivno smo loše odigrali. Nismo odigrali ni dvadeset posto naših mogućnosti. Za razliku od utakmice s Maltom gdje je je osamdeset posto igrača dalo svoj maksimum, što je bilo dovoljno da se dobije jedna Malta. U ovoj utakmici s Mađarima dvadeset posto igrača je dalo svoj maksimum. Nismo izvršavali zadatke koje smo dogovorili pred utakmicu. Zbog toga smo izgubili utakmicu. U malom broju slučajeva igrač kada izađe na teren i dalje razmišlja o problemima. Mora jednom Musiću biti problem to što ne igra u Torinu. Njemu je veliki problem kako se ustaliti u ekipu, kako se ubaciti među osamnaest, jer je van ekipe. Sigurno da je on došao na pripreme opterećen tim problemom. Računao sam da se na utakmici taj problem neće pojaviti kod njega, ostaće vani. Ne kažem da je uticao, ali je moguće da je ostavio traga na njemu.

Šta je problem motivacije naših igrača? Da li je problem to što odnosi u državi nisu definirani? Kako ih uopće motivirate?
– Pokušavam im objasniti kolika je popularnost nogometa koji je još uvijek sport broj jedan, kako kod nas tako i vani. Objašnjavam im da naši ljudi u Barbarezu, Bajramoviću, Bešliji… vide svoje idole. Rezultat koji oni naprave može samo pozitivno uticati na te mlade ljude, na sve nas općenito. Kažem im da ih gleda dva miliona ljudi. Čovjek koji ode na posao a nije primio plaću i po pola godine, lakše će podnostiti svoje probleme kada njegova reprezentacija pobijedi. Teško je u našem slučaju govoriti o nekom nacionalnom naboju. Ne mogu ja sada kao što je Ćiro Blažević sa hrvatskom reprezentacijom, nošen tim nacionalnim nabojem, došao do trećeg mjesta na svijetu.
Da li ste čitali knjigu Od Tirane do Marakane kolege Sinanovića?
– Imam knjigu ali nisam svu pročitao.

Da li je istina da su neki novinari smjenjivali selektore?
– Ja znam da se pojedini novinari hvale kako mogu smijeniti selektora kada god hoće. I ja sam doživio da mi kažu kako su oni mijenjali selektore, a da li su to radili ja stvarno ne znam.

Kako su Vam to govorili?
– Govorili su mi: Znaš ti da ja danas mogu smijeniti predsjednika države, a ne selektora.

Na press konferenciji poslije utakmice s Mađarskom rekli ste da je jedan od razloga Vaše ostavke i to što su Vas nazivali ustašom, kockarom… Nijedan bh. selektor nije imao toliku podršku javnosti kao Vi?
– Niste bili prisutni na zadnjem treningu pred utakmicu sa Maltom. Mi smo na Koševu održali zadnji trening pred odlazak na Maltu gdje se skupilo njih stotinjak i sve vrijeme treninga su meni skandirali: Ustašo, ustašo! Ta ista grupa nas je čekala ispred autobusa i razišli su se tek kada je pozvano obezbjeđenje. Sve to vrijeme ni ja ni igrači nismo mogli proći do autobusa. Nije baš lako naći se u takvoj situaciji. Ne kažem ja kako bi neko od njih napravio neki problem, ali nije svejedno naći se u takvoj situaciji. Kasnije su meni neki igrači govorili: šefe, nemojte se obazirati, znam ja neke od tih momaka, njima su dali desetak maraka da se ovdje deru ali oni ne misle tako… Hoću da kažem, da i po tome možete zaključiti kako to vjerovatno nisu loši momci i da oni ne misle tako.

Šta mislite, ko stoji iza njih?
– Mene su na samom početku selektorske karijere pokušali da maknu. Govorili su: Mlad je on za selektora, nema iskustva… Kada sam postavljan za selektora bilo je prije mene četiri-pet kandidata. Svako je svoga gurao. Počevši od Ćire Blaževića, pa preko Ace Ristića, pa Faruk Hadžibegić… Svi su oni bili prije mene, ali su iz kojekakvih razloga otpadali. Sa Ćirom je već bila gotova stvar, ali se jedna grupa nogometnih stručnjaka – Baždarević, Halilhodžić, Hadžibegić…pobunila protiv njega. Navodno je u Hrvatskoj govorio svašta protiv BiH i slično. Potom je došao na red Aleksandar Ristić. On je bio kandidat Jusufa Pušine. Čovjek je, normalno, tražio novac koji Savez nije imao i otpao je. Potom je došao Hadžibegić, ali je neko povukao neke probleme koje je on imao prije. Onda sam došao ja, kao četvrti-peti kandidat, i izabran sam. Očito je da u Savezu od samog početka postoje ljudi koji nisu bili za mene i nevoljko su pristali na to jer nisu imali nijedno rješenje. Potom dođe kvalifikaciona utakmica protiv Rumuna i izgubimo 3:0. Onda, druga utakmica u Norveškoj i izgubimo 2:0. Već tada su ti ljudi htjeli da me maknu. Tada je direktor Pašalić rekao: Stanite ljudi, tek su dvije utakmice, a čovjeku smo dali dvije godine da nešto napravi. Igrači su zadovoljni s njim, sačekajmo pa da vidmo šta će biti… Poslije Norveške je došao jedan pozitivan rezultat, pa drugi, treći i na kraju smo došli do odlučujuće utakmice s Danskom. Poslije toga sam dobio drugi mandat, ali i dalje su ti ljudi htjeli da se ja maknem.

Zašto?
– Neki ljudi u Savezu žele da ovo bude reprezentacija haosa kako bi svaki loš rezultat bio na prvom mjestu, a pokrilo bi se sve što u pozadini ne valja. Ako su rezultati dobri, onda će novinari htjeti da vide šta to ne štima u Premijer ligi, šta to ne valja u sudačkoj organizaciji… Zato ja mislim da neko želi urušiti reprezentaciju kako bi rezultat bio negativan, a ne pozitivan. Pozitivni rezultati im ne odgovaraju jer bi tada došao red na njih. Ja znam da sada neki prozivaju: Savez napolje! To se završi na transparentu i sa par članaka u novinama. Većinu udara opet primim ja i moji suradnici. Da se vratimo još malo na ono skandiranje: Ustaša, ustaša! Mi smo na prošlim kvalifikacijama igrali sa San Marinom i dobili smo tu utakmicu sa 3:1. Jedna grupa Fanaticosa je meni skandirala: Ustašo! Uprava napolje! Hasane (Salihamidžić) pederu! Istina, druga grupa Fanaticosa im se suprostavila, ali sve to dođe do igrača. Hajde, donekle je razumljivo kada ne valjaju rezultati, ali kada dobijete utakmicu a tako vam skandiraju, onda je očito kako neko želi da se unese razdor. Poslije utakmice u San Marinu čekala nas je ta grupica i nije nam dala da izađemo iz svlačionice. Sjeli su na put i ne daju nam da izađemo. Poručili su igračima da dođu na kapiju i zamole ih da se sklone.

Fanaticosi su nedavno izdali saopćenje kako su uvijek podržavali selektora?!
-Jeste jedna grupa, zapravo veći dio, ali ja nisam ni prozvao Fanaticose. Nisam ja nakon utakmice u Zenici prozvao Fanaticose, nego sam rekao da je to bila jedna grupica ljudi koja je vikala: Ustašo! Iskreno, nisu oni prozivali mene. Dolazili su ispod svlačionice i tako prozivali neke igrače. Ja jesam rekako da su meni skandirali kako bih skrenuo pažnju s igrača. Čim se počnu prozivati igrači, to nije dobro. Bolje je, opet kažem, da odem ja, nego da se skandira protiv igrača.

Da se malo vratimo na tu utakmicu s Mađarskom. Zašto ste postavili defanzivnu formaciju protiv ne toliko opasne reprezentacije Mađarske?
– Zato što je Sergej igrao nazad, a ne naprijed, odmah je to defanzivna formacija.

Pa očito je da niko nije razbijao njihovu srednju liniju.
– Na Malti smo igrali sa Bartolovićem, Hrgovićem, Muslimovićem, Misimovićem i Sergejom u vrhu. To možete sebi dozvoliti kada igrate sa Maltom. Morali smo se s tog gostovanja vratiti s tri boda. Bilo bi pogubno da smo odigrali neriješeno ili da smo izgubili. Protiv Mađarske je, u odnosu na Maltu, samo Barbarez ostao nazad. Bolić je dobio prednost nad Muslimovićem jer je domaći igrač, njegova publika, razgovarao sam s njim prije utakmice… Imali smo tri defanzivna igrača – Kerkeza, Musića i Bajramovića. Očekivao sam da će Mađari odigrati kao protiv Norvežana i to se obistinilo. Sergeju sam rekao: Ti u fazi odbrane igraš zadnjeg igrača, odnosno libera, a u fazi napada si zadnji vezni, ti moraš biti taj koji dijeli lopte. Drugo je što Sergej to nije uradio. Sada bih se ja tu mogao vaditi, ali niko ne zna šta sam ja tražio od Musića, Kerkeza, Misimovića…i ništa od toga nije ispoštovano. Ljudi vide samo ono što je na terenu – Sergej na zadnjoj poziciji i za njih je to odmah defanzivna postava.

Da li biste danas postavili istu taktiku protiv Mađarske?
– Naravno, isto bih postavio taktiku.

Bez obzira što se Trivunović pokazao kao bolja opcija od Barbareza u zadnjoj liniji?
– Pitanje je bilo da li bih postavio istu formaciju. Da, ali ne bih iste igrače postavio na određene pozicije. Ja mogu priznati da sam pogriješio. Međutim, najveću sam grešku napravio zato što sam, ne mogu reći nekim igračima vjerovao, ali sam imao povjerenje u njih kada sam im taj zadatak povjerio. Kriv sam ja što sam izveo tih jedanaest, a sada što neko nije odradio svoje… Bio sam ja igrač, znam ja, svi smo mi pičke k’o igrači. Najlakše se povući. Odigraš svojih devedeset minuta. Jedan dan razmišljaš, a sutra si već u kafani. Kada odigramo loše niko od igrača neće reći: E, vala baš smo odigrali loše, nismo ispoštivali što smo se dogovorili. Niko neće da preuzme na sebe krivicu. Ja ne tražim ni da je preuzme, ali tražim da bude korektan, pa da onda u novinama ne kaže: Ja prvi put igram ovu poziciju (Vedin Musić, op.a.). Da ja nisam pet dana pričao s tim igračem: Da li ti možeš to? Namjeravam te tu staviti, objasnio mu šta treba da radi, koja je razlika između njegovog uobičajenog mjesta i ove nove poozicije… On mi kaže kako nema problema, a onda izjavi u novinama: Ja se prvi put našao! To je, u najmanju ruku nekorektno, ili ako ništa, onda bar šuti. 

Šta bude kada neko ne ispoštuje ono što ste se dogovorili? Bude li kazni?
– Ja igrača mogu samo kazniti i iskritizirati ako nije discipliniran ili ako ni ne pokuša ispuniti ono što mu je rečeno. Igrač uvijek može naći alibi za to: Imao sam loš dan. Nisam se dobro osjećao… Nakon dva mjeseca on može reći kako je spreman. Da je to u klubu, onda ga možeš kazniti tako što će za sedam dana biti na klupi ili ga nema ni među prvih osamnaest.

Da li ovaj novi spisak ukazuje na eventualne krivce? Da li su to oni kojih nema na Vašem novom spisku?
– Neko može pomisliti da je to tako, ali nije. Međutim, nema više sentimentalnosti. Krajnje je vrijeme da prekinem sa sentimentalnostima koje ja pokazujem u određenim trenucima prema reprezentativcima. Bešlija ne igra u svom klubu pa smo ga pozvali protiv Malte i Mađarske kako bismo ga, eventualno, preko reprezentacije vratili u njegov klub. Nismo ništa time dobili. Dobili smo jednoga Bešliju koji je očigledno bio nezadovoljan jer ga nema ni među dvadeset u Heartsu. Za tih sedam dana priprema nisam vidio osmijeh na njegovom licu. Musić ne igra u svom Torinu i to se osjeti na njegovoj igri.

Razgovarali: Eldin karić i Selvedin Avdić (Magazin Start BiH)