Kliker.info

S velikim uzbuđenjem islamski vjernici iščekuju iduću subotu i službeno otvorenje Islamskog centra s džamijom na području Gornjeg Zameta u Rijeci, gdje su u tijeku završne organizacijske pripreme za taj svečani događaj na kojem se očekuje oko trideset tisuća posjetitelja. Riječka je džamija, uz onu u Gunji i Zagrebu, tek treća džamija na tlu Hrvatske, a podignuta je nakon pedeset godina od prvih inicijativa muslimana u Rijeci da dobiju svoju bogomolju. Glavni inicijator njene izgradnje i jedan od utemeljitelja Islamske zajednice u Rijeci bio je Muhamed Tokalić koji nije dočekao ostvarenje svog sna. Njegov sin Nedžad položio je umjesto oca povelju s ajetom iz Kurana uz temeljni kamen ispod minareta, a sljedeće tri i pol godine svakodnevno bdio nad gradilištem, vodeći računa o svakom detalju izvedbe.

– Mome je ocu pripala čast polaganja povelje, ali je nekoliko dana prije tog događaja pao u komu, a nedugo potom i umro. No ipak se prije toga probudio, tako da je uspio čuti kako je prošao taj za njega posebno važan događaj. Od djetinjstva sam slušao njegove planove o gradnji džamije, ali moj ozbiljniji angažman u Islamskoj zajednici zapravo je počeo trenutkom očeve bolesti, kad sam pozvan da u njegovo ime položim povelju. Od tog trenutka život mi se promijenio – kaže Neđad Tokalić. – Svaki trenutak svog vremena u zadnje tri i pol godine posvetio sam izgradnji Islamskog centra, kao koordinator projekta. Danas sam sretan, jer mislim da je na najbolji način ispunjen san generacija. Dobili smo centar s džamijom koja je umjetničko djelo, a svi moji napori tijekom gradnje bili su usmjereni na to da sačuvam autentičnost projekta nastalog prema ideji velikoga kipara Dušana Džamonje i arhitekata Branka Vučinovića i Darka Vlahovića. Duboko se nadam da će u Islamskoj zajednici biti dovoljno mudrosti da se integritet tog djela nikad i ničim ne ugrozi, kaže Tokalić.

Relevantno djelo                  Ni Dušan Džamonja nije dočekao izgradnju Islamskog centra, a velika mu je želja bila projektirati džamiju. Još u osamdesetima radio  je natječajna rješenja za džamije u Oranu i Bagdadu, koje nisu izvedene, a riječka predstavlja njihovu umanjenu izvedenicu. Stručnjaci za islamsku arhitekturu Zlatko Karač i Alen Žunić s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu ističu da je riječ o međunarodno relevantnome djelu čijom je realizacijom ostvaren važan doprinos sakralnoj arhitekturi Hrvatske. Sam kipar je prije deset godina rekao: »Moja džamija će izgledati kao golema skulptura«. I danas upravo tako izgleda. Monumentalna razvedena kugla s plaštom od inoksa, komponirana iz šest kalota u čijim se obrisima i staklenim procjepima pojavljuje islamski simbol polumjeseca, izranja iz trga popločenoga kamenom travertinom, koji je umjetnika asocirao na pustinjski pijesak. Izvedena je prema Džamonjinom idejnom rješenju i složenom projektu arhitekata Branka Vučinovića i Darka Vlahovića iz biroa »ADB« u Zagrebu:

– Skulpturu prema kojoj će biti izvedena džamija birali smo zajedno s Dušanom Džamonjom, u njegovom ateljeu u Vrsaru. Izabrali smo jednu izvedenu u gipsu, malo veću od teniske loptice i to je bio model  kojeg smo apsolutno morali poštovati. I poštovan je do savršenstva, u centimetar – kaže Vučinović. Osnovna ideja od prvog trenutka je bila tretirati džamiju kao stvarnu skulpturu u prostoru. Trg ispod kojeg se nalaze podzemne etaže Islamskog centra zamišljen je kao postament u čijem je središtu džamija s minaretom. Sve ostale sadržaje Islamskog centra arhitekti su podredili toj skulpturi i pokušali ih dematerijalizirati. – Dvije etaže ispod platoa i podzemnu garažu sakrili smo tako da se izvana gotovo ne vide, a pogotovo najniža etaža koja prvom verzijom projekta nije bila predviđena, ali se nakon promjene lokacije za gradnju džamije pojavila zbog strmine terena. Nju smo maksimalno sakrili kamenim zidom – kaže Vučinović kojeg je Džamonjina skulptura odmah očarala.

– Forma je takva da vam strahovito puno omogućava. Kad uđete u tu formu otvaraju vam se jako lijepi prostori, s puno svjetla, a u svom obliku sadrži mnogo simbolike. Polumjeseci koji se pojavljuju u procjepima posebno efektno izgledaju noću kad je džamija osvijetljena, a danju kroz njih prodire svjetlost i kako se sunce pomiče, tako se pomiču i sjene u prostoru. No da bismo od te male skulpture došli do objekta koji je tristo puta veći trebalo je puno truda. Imate formu koja nije kugla, nije valjak, nije geometrijsko tijelo, a trebate je prenijeti u tehnički nacrt. To je bio vrlo težak posao za nas arhitekte, a pogotovo statičare koji su trebali napraviti model konstrukcije. Pomoć smo pokušali potražiti u tvrtkama koje imaju prostorni skener u Münchenu i Londonu, ali kad smo čuli cijenu skeniranja skulpture od tadašnjih 60 tisuća maraka, odlučili smo to probati riješiti vlastitom pameću. I u dva dana snimili smo je u milimetar, prisjeća se Branko Vučinović.

Kuća za vječnost                                     S minaretom je bilo drugih problema. Izvorno, minareti su bili kule osmatračnice, a danas stoje uz džamije zbog simbolike postojanosti, uzvišenosti, stremljenja k duhovnom i kao simbol jedinstva Boga. Prema originalnom projektu visina riječkog trebala je biti 35 metara, iz čisto skulptorskih razloga. No, zbog otpora koji je u to doba vladao prema izgradnji Islamskog centra, minaret je morao biti skraćen, a s njega se neće obavljati ni poziv na molitvu. – Dosta smo se borili oko visine, ali nismo uspjeli pa je danas minaret niži od originalno zamišljenog. Grad je povukao crtu na 23 metra, kaže Vučinović. U odabiru materijala projekt je također doživio transformaciju. Originalna zamisao je bila da džamija bude obložena bijelim kamenom, ali kako je Džamonja dosta radio u metalu vremenom se nametnula ta opcija, a u početku se razmišljalo o valovitom aluminiju. No, probni uzorci nisu izgledali obećavajuće. – Bilo je dosta problema, jer je aluminij mekan, a nije izgledalo dobro ni estetski. No, tad nas je investitor vrlo ugodno iznenadio. Rekao je: »Tu kuću gradimo za vječnost, neka bude najbolje što postoji!« Tako smo došli do inoksa najviše kvalitete koji je posebnom metodom obogaćen titanom, što ga čini otpornijim na vanjske utjecaje i dugovječnijim, a daje mu i novu estetsku dimenziju jer više nije blještav već matiran. Elementi od inoksa rađeni su u tri dimenzije, a za oblaganje cijele džamije trebalo je nekoliko tisuća komada. No, kad dođete pred kraj, svaki element treba posebno izmjeriti i napraviti, tako da su izvođači imali strahovito veliki posao, kaže Vučinović.

U zagrljaju Mediterana                              Islamski centar izgrađen je na parceli od 10.800 četvornih metra. S pristupnog platoa prilazi se povišenom trgu na kojem je džamija čiji molitveni prostor zatvaraju tri segmenta kupole od kojih najviši ima 16 metara. S trga puca prekrasan pogled na Učku, more i otoke, a cijeli kompleks sljubljen je s okolišem. Da ništa ne bi smetalo pogledu s južne strane platoa postavljena je prozirna staklena ograda, a kako su donje etaže skrivene ogradom od kamena u žičanim okvirima izdaleka se čini kao da džamija lebdi nad gromačama, utopljena u mirise mediteranskog raslinja. – Došli smo na parcelu koja je bila šikara, koja tu stoji tisuće godina. S najvećom pažnjom brinuli smo o okolišu i maksimalno se prilagodili prirodnoj konfiguraciji, da je ne narušimo, da prirodu sačuvamo kakva je bila. Tisuće i tisuće kubika iskopanoga kamena vratili smo natrag u kamene zidove, a među gromače zasadili crnike, oleandre, ružmarin, čemprese, bršljan, lavandu i mirisne jasmine. Za djecu koja će imati svoje igralište posađeno je i malo trave, a građani su nam počeli donosti voćke, što ima svog šarma, pa smo i njih posadili, jer je to njihova kuća i zašto bismo im to branili, kaže Vučinović.

Element vode kao simbol čistoće u arhitekturi islama također ima posebno značenje, pa kompleks krase i tri fontane od kojih jedna žubori na samom ulazu u džamiju, a preostale dvije u vanjskom prostoru. Za najveću na pristupnom platou također je iskorištena gromača, a još jedna, elegantno smještena između dvije južne kalote, napravljena je kao bazen sa staklenom stijenom, tako da svjetlost prodire kroz vodu i osvjetljava uredski prostor u podzemlju. Na prvoj etaži pod džamijom smješteni su kafić i restoran otvoren za sve posjetitelje, polivalentna dvorana za razna društvena i kulturna okupljanja, mediateka, uredski prostori, a tu je i divanhana – posebena prostorija namijenjena za ženske razgovore. Etažu niže smještena su dva stana za vjerske službenike i gostinski apartmani, a nasuprot tome učionice za vjeronauk te vrtić za djecu predškolske dobi. Kompleks ima i podzemnu garažu, a u vanjskom je dijelu predviđen i prostor za rekreaciju veličine košarkaškog igrališta. Svi prostori podzemnih etaža oblikovani su u kombinaciji sirovog betona i suvremenih materijala, a molitven dio koji može primiti 1.200 – 1.400 vjernika usklađen je sa svim vjerskim pravilima islama.

Hrvatska pamet                            Muškarci i žene u molitvi su odvojeni, pa je mušakarcima namijenjen prizemni, a ženama prostor na galeriji. Ispred oba se nalaze abdesthane za obredno pranje. Najvažniji element u molitvenom prostoru je mihrab, akustična niša u koju imam izgovara molitvu. Uvijek je položen u smjeru Božje kuće u Meki, kao centralnog svetišta islama, a svi su mu vjernici okrenuti licem u obredu molitve. Tu je i minber koji služi kao propovjedaonica tijekom obaveznih molitvi petkom, a neizostvan dio molitvenog dijela je i prostorija pod nazivom itikjaf koja služi za duhovno odvajanje u svetom mjesecu Ramazana. Zadnjih deset dana Ramazana jedan od vjernika se fizički odvaja i provodi u molitvi za sve ostale i potpunoj duhovnoj posvećenosti. Budući da islam ne dopušta klanjanje likovima, u ukrašavanju džamije isljučen je svaki oblik dekoracje koji uključuje elemente pojavnosti bića, pa se za dekoraciju koriste arabeske, ornamenti geometrijskih linija i stiliziranih biljnih motiva, često kombinirani s izrekma iz Kurana. No, riječka je džamija lišena svakog ukrasa.

– Na žalost, molitveni prostor nije završen. Završna obrada unutarnje kalote je potpuno bijela, iako je drukčije zamišljena. Cijeli je svod trebao biti prekriven treperavom brončnom mrežom, ali su financije presudile. Iako se radi o minornom trošku u usporedbi s cijelom investicijom, na kraju se dogodilo da je za to ponestalo novaca, ali se nadamo da će u nekoj idućoj fazi i to biti napravljeno, kaže Vučinović koji s posebnim ponosom ističe da je cijeli kompleks proizvod hrvatske pameti. – Mislim da se izvođači bilo gdje u svijetu mogu prezentirati s ovim objektom, a posebno priznanje zaslužuju inženjeri koji su radili konstrukciju. Za taj dio posla imali smo veliki problem pronaći suradnike. Odbile su nas vrlo renomirane tvrtke i institucije, jer treba biti siguran da će to stajati, a naš uvjet je bio da u džamijskom dijelu ne želimo grede i stupove. Imate šest kalota koje se prepliću jedna s drugom, a nemaju oslonca, kao ljuske koje »lebde« u zraku, a rasponi su golemi. No, na kraju su inženjeri riječkih tvrtki »I.T.T« i »Stabilnost« savršeno obavili taj posao, kaže Vučinović.

A kako?

Graditeljski izazov                       – Teško, priznaje građevinski inženjer Esad Hadžiomerspahić. Imate šest nepravilnih kalota koje neravnomjerno oterećuju donju građevinu, a zanimljiv je podatak da je debljina betonske ljuske samo 16 centimetara, što je tanko kao ljuska jajeta i upravo fascinantno s obzirom na raspone konstrukcije. Najviša kupola ima raspon od 32 metra, visinu od 16 metara i 7 metara strši izvan svoje osi. Posao je bio toliko složen da je samo za konstrukciju napravljeno više od 600 nacrta i 1000 presjeka. A svaki morate potpisati s punom sviješću o tome da vas čeka Remetinac u slučaju pogreške. Svaki smo proračun provjeravali u četiri različita programa, a kad se skinula oplata pokazalo se da smo sve proračunali s 99 posto točnosti – kaže Hadžiomerspahić, dok njegov mlađi kolega Luka Eškinja riječ entuzijazam ističe kao ključnu u cijelom projektu. – Bili smo svjesni da radimo specifičnu građevinu kakvu ćemo teško ikada više raditi, a da bismo došli do rezultata koji će stajati trebalo je odbaciti sve dotašnje načine razmišljanja o konstrukciji i početi razmišljati na drukčiji način. To je dovelo do niza originalnih ideja i nekonvencionalnih rješenja, počevši od samog betoniranja koje je rutinska stvar, ali ovdje je bila posebna priča. Uloženo je puno truda, a zajednički nazivnik za sve po meni je entuzijazam, jer su svi zagrizli u taj veliki izazov i mogućnost za dokazivanjem. Svi su uložili najviše što su mogli i pokazali se pravim inženjerima, a to su oni koji mogu napraviti što i drugi, ali puno bolje i jeftinije. Kad se tražilo rješenje kako izvesti kupole, dolazili su i strani ponuđači, ali s višestruko skupljim ponudama, a na kraju je sve završilo najbolje moguće s našim ljudima i alatima.

Tisuću dana i ljudi                     Da je riječ o vrhunski izvedenom poslu pokazuje i godišnja nagrada Hrvatskog saveza građevinskih inženjera koju je dipl. ing. građ. Sretan Galjanić kao glavni inženjer gradilišta GP Krk dobio za poseban doprinos graditeljstvu upravo radi džamije. – Jedan od tehnički najtežih zadataka za nas izvođače bila je izvedba ulazne kupole pred molitvenim prostorom, koja je u jednom danu trebala biti izlivena iz betona u punoj visini od 12 metara, tako da se ne vide prijelazi betonaže, kako bi s unutarnje strane ostao kontinuirani otisak drvenih letvica širine od 7 centimetera, koji je vidljiv u interijeru građevine. S obzirom na to da se beton morao ulijevati u elemente koji su svega 16 centimetara široki i dvostruko armirani to je bilo izuzetno zahtjevno. Prije toga je trebalo riješiti ne manje složeno pitanje kako uopće napraviti oplatu s obzirom na oblik konstrukcije.

Kontaktirali smo najveće europske proizvođače oplata, želeći upotrijebiti njihovo znanje, ali se pokazalo da bi nas samo oplata koštala koliko je ovdje koštala izvedba cijele konstrukcije džamije pa smo se snašli sami, pomoću stotina poprečnih presjeka koji su za svakih pola metra rađeni po vertikali i horizontali. Za svaku pojedinu kupolu prema tome smo izrezivali drvene nosače da bismo postigli zakrivljenost i doslovno koristili iskustva brodogradnje. Na kraju su praktički izvedene dvije džamije – jedna izlivena iz betona kao skulptura, i jedna potpuno drvena koja je skidanjem oplate nestala, kaže Galjanić koji je izračunao da je u cijeli objekt ugrađeno oko 500 tona armatura i preko 4 tisuće kubika betona, za kojeg se tražila posebna receptura. GP Krk je kao glavni izvođač radove izveo s tridesetak podizvoditeljskih tvrtki, a cijeli je pothvat izgradnje trajao oko tisuću dana i angažirao otprilike isti broj ljudi koji su aktivno sudjelovali u izvedbi.     Nela Valerjev Ogurlić (Novi list)