Kliker.info

Bišćanka Amra Šabić El-Rejis (El-Rayess), nakon što je preživjela rat u svom rodnom i, kako kaže, najdražem gradu, gdje je 1994. završila matematički smjer gimnazije, u januaru 1996. godine odlučila je otići na studij u SAD. Već u decembru 1999. je diplomirala ekonomiju na elitnom Brown univerzitetu, na kojem je svojevremeno diplomu stekao i kreator Dejtonskog sporazuma, pokojni američki ambasador Ričard Holbruk (Richard Holbrooke), a s kojim se Amra imala priliku upoznati.

Vrlo ambiciozna mlada Bosanka, zahvaljujući vrijednom učenju i radu, ostvarila je nevjerovatan uspjeh.

Pisma od Hilari

Danas je ona profesor i naučni istraživač na Univerzitetu Columbia, poslovna žena s političkim vezama koje sežu do Hilari Klinton (Hillary Clinton), s kojom se nedavno i lično sastala. Osim susreta s demokratskom kandidatkinjom za američku predsjednicu, neposredan povod za naš ekskluzivni intervju s Amrom Šabić El-Rejis je i priprema njene prve knjige vezane uz njenu doktorsku disertaciju o temi ekstremnog radikalizma među selefijama. Prethodno je Šabić El-Rejis obavila obiman istraživački rad u BiH.

Na naš upit otkud poznanstvo s Klinton, otkriva da su se sasvim spontano upoznale prije nekoliko godina zahvaljujući, naravno, tome što se Šabić El-Rejis kreće u prominentnim društvenim krugovima.

– Upoznale smo se putem zajedničkog i meni vrlo bliskog prijatelja, koji je jedan od američkih kongresmena. Pri mom prvom razgovoru s Hilari Klinton naglasila sam ličnu zahvalnost zbog humanitarne intervencije u BiH koju je predvodila Amerika pod predsjedničkom direkcijom njenog supruga, a zbog koje smo mi koji smo tada gladni preživljavali rat u okruženom Bihaću danas živi. Hilari je bila iskreno dirnuta mojom reakcijom. Također sam podijelila s njom i ličnu, kao i želju mojih kćerki da se ona kandidira i postane prva predsjednica Amerike, na što je ona insistirala da napiše pisma mojim djevojčicama. Pisma su moje kćerke dobile od Hilari u roku od nekoliko dana nakon mog susreta s njom – otkriva nam Šabić El-Rejis dok razgovaramo u radnoj sobi grandiozne rezidencije u luksuznom predgrađu Njujorka, Tuksedo Parku, a koja pripada njoj i njenom suprugu Tameru, inače, vlasnicima nekoliko veoma uspješnih finansijskih kompanija.

Šabić El-Rejis kaže da će iz njenog rada ove godine proizići dvije knjige, jedna koja je bazirana na njenoj životnoj priči, a druga u vezi s istraživanjem o temi radikalizacije u Bosni. O tome se nedavno oglasila i u američkim medijima.

U Vašem članku u “Huffington Postu” ističete tezu da je Bosna kao “hibrid američkog lonca” za topljenje u multietničkoj državi. Je li to, nakon svega, moguće u BiH?

– Jedini moto kojeg se držim u životu je: “Nikad ne recite nikad”. Znači, sve je moguće. To ne znači da ostvarenje funkcionalnog i multietničkog društva u BiH nije težak zadatak. Da bi se takve ambicije realizirale, trebaju nam efektivni i pošteni političari kojima je stalo do boljeg života našeg naroda. U današnje vrijeme globalne povezanosti nemoguće je za bilo koju etničku grupu da sama sebe svojevoljno izolira, naročito ne na prostorima gdje nas geografska povezanost i ekonomija primoravaju na koegzistenciju.

Je li Vi to zagovarate naciju Bosanac čak i u ovom bh. političkom konglomeratu nacionalnih podjela, ili nešto drugo?

– Da, naravno da zagovaram naciju u američkom duhu, gdje ste prvo Amerikanka ili Amerikanac, a sve druge kvalifikacije dolaze poslije toga.

Nezavršena misija

Zašto ste upotrijebili riječ “hibrid”? U biologiji hibrid znači sjeme koje nastaje ukrštanjem vrsta?

– Pa upravo zbog toga što smo mi (u BiH) jedan prirodan etnički i kulturni hibrid koji je upravo nastao historijskim susretanjem i ukrštavanjem mnogih religijskih i etničkih grupa koje su živjele i danas žive u Bosni.

Bosanci, svih etničkih profila, su narod koji je radan, pametan i željan boljeg sutra, ali današnji političari u Bosni su koncentrirani samo na svoju ličnu dobrobit. Ja sam nedavno objavila rad upravo o temi korupcije i bosanske elite. Taj naučni rad je trenutno jedan od najčitanijih radova u naučnom žurnalu na kojem je objavljen (http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0738059316300566).

Kada je riječ o Dejtonskom sporazumu, kojem dajete posebnu važnost, kažete i da je američka misija u Bosni, na neki način, završena. Dejtonski politički okvir, čini se, ponegdje nanosi više štete nego koristi u BiH. Kako na to gledate?

– Ja, ustvari, sugeriram da se nama činilo da je misija u Bosni završena, što ne znači da je doista završena. Tu aludiram na površnost vanjske politike SAD, gdje vrlo često SAD interveniraju u jednom tradicionalnom smislu: interveniraju vojno i uspostave mir, ali nedovoljno investiraju u osiguravanje funkcionalnosti države koja je u našem slučaju proizišla iz Dejtonskog sporazuma.

Kada sam bila studentica na Brownu, Ričard Holbruk je održao jedno predavanje, što mi je dalo priliku da s njim uspostavim komunikaciju koja je nastavljena i nakon završetka mog studija. Tako znam da je Holbruk u jednom momentu zažalio što je ime jednog od naša dva entiteta kvalificirano kao pripadajući jednoj etničkoj grupi.

Na Dejtonski sporazum trebamo gledati kao na primjer nesavršenstva i samo jedan korak u našoj državnoj evoluciji koji je napravljen da bi se osigurao mir. Dugoročno, etničke podjele u politici naše države sputavaju stabilnost i dugoročni prosperitet i Bošnjaka i Hrvata i Srba u Bosni.

S obzirom na to da ste se nedavno sreli s Hilari Klinton. Možete li procijeniti šta bi njen izbor značio za BiH i Balkan?

– Izbor Hilari Klinton za predsjednicu SAD, u šta vjerujem kao neminovan ishod u novembru, bio bi vrlo pozitivan korak za BiH. To je zbog očigledne veze s Bosnom koju Hilari ima još iz vremena kada je njen suprug bio aktivno uključen u rješavanje pitanja opstanka BiH.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo sami tvorci svoje sudbine. To je prva lekcija koju sam naučila kada sam se sama našla na američkom tlu i počela graditi svoj profesionalni život. Znači, i Bosna se mora sama suočiti s pitanjem korupcije i političkog haosa u kojem naš narod, nažalost, živi sve ove godine poslije rata.

Kardinalni Tramp

A šta ako pobijedi Donald Tramp (Trump), imajući u vidu njegove pohvale Putinu i ambivalentnost prema NATO-u? Kako bi se to odrazilo na Bosnu i okruženje?

– Posljedice njegovog izbora bile bi kardinalne zbog njegovog netaktičnog pristupa političkim i ekonomskim pitanjima međunarodnog tipa. Nedavno sam dala intervju kineskoj državnoj novinskoj agenciji “Xinhua” upravo o temi političkih posljedica Trampovog izbora i moje lične podrške izboru Hilari Klinton za predsjednicu. Tramp je zagovornik opasne i ultrakonzervativne ideologije koja bi donijela nestabilnost u SAD i zasigurno se negativno odrazila na stanje u BiH.

U Vašem članku koji govori o radikalizaciji i umjerenih muslimana navodite i kako se, kao rezultat nedovršenog posla u BiH, počeo širiti radikalni islam, i da je on naprosto “iscurio neopstruiran” iz bosanskog krvoprolića 90-ih godina prošlog stoljeća. Kako?

– Da, mislim da je radikalizacija u BiH rezultat reakcije na vakuum koji je nastao odmah poslije rata, ali koji i danas postoji u smislu nedostatka produktivnog uključenja mladih ljudi u život, obrazovanje i ekonomiju BiH. Mladi ljudi su razočarani, a moram, nažalost, priznati da imaju i razloga za to. U svojim dvadesetim ja sam radila za “Goldman” i sarađivala s firmama svjetskog profila i svakog jutra se budila s pogledom na Njujork. Ovdje mi nije trebala veza da dobijem posao; samo je lična sposobnost bila u igri pri dobivanju posla na Vol stritu. A moji dragi Bosanci najbolje znaju kakva je perspektiva mladih i pametnih ljudi koji danas traže posao u BiH.

Koliki je problem i to što se religijsko ideološko gorivo koristi kao politički pogon umjesto drugih perspektiva, čini se i u BiH, posebno uoči izbora?

– Buđenje religijskih strasti – bilo islamskih, hrišćanskih ili nekih drugih – u izborne svrhe je metodika kojom se političari služe ne samo u BiH nego to vidimo i u današnjoj politici u SAD. I Tramp je upravo rezultat negativnih emocija koje je mobilizirao među neokonzervativcima i religijskoj desnici. Džordž Buš (George Bush) je prvi predsjednički kandidat u SAD koji je u velikom broju probudio strasti neokonzervativnog pokreta i religijske desnice.

Ni Trampova nominacija, tog čovjeka bez takta i osnovnh kvaliteta potrebnih za obavljanje dužnosti predsjednika SAD, ne bi bila moguća bez političke manipulacije raznih religijskih grupa i njihovih emocija. Takve vrste političkih manipulacija predstavljaju globalni problem, jer vode ka nestabilnosti.

Kod nas je takva vrsta politike toliko izražena da paralizira prosperitet BiH. Bilo bi divno kada bi u našem političkom vrhu bili ljudi koji se ne bi bavili održavanjem etničkih tenzija, nego rješavanjem problema privrede, nezaposlenosti, korupcije, zdravstva itd. To se, nažalost, neće desiti dok god etnički profil političara bude važniji od njihovih istinskih sposobnosti.

Proces radikalizacije

U Vašim analizama spominjete i “moralni vakuum” koji u BiH ispunjavaju radikali. U kom svojstvu i šta ste utvrdili istražujući kako se vrši radikalizacija?

– Ne samo u Bosni nego i u drugim kriznim sredinama, kada se SAD pojavi kao spasilac, fokus je na uspostavljanju mira, ali ne uvijek i institucionalne stabilnosti koja je neophodna za normalizaciju života. Zato se u svom istraživačkom radu fokusiram na pitanje obrazovanja. Mnoge populacije koje se, nažalost, nalaze na društvenim marginama u ratom iscrpljenim zemljama zaboravljene su po pitanju obrazovanja i egzistencije, što ima tendenciju da vodi ka radikalizaciji.

Čime se može zaustaviti proces radikalizacije i ekstremizama i kako to funkcionira u BiH?

– Konkretno u Bosni rješenje je u stručnoj kolaboraciji sa Islamskom zajednicom, da se praktično apliciraju alternativne obrazovne solucije. Religijski programi moraju imati i širu obrazovnu komponentu fokusiranu na osposobljavanju mladih ljudi za perspektivniji život.

Koliko često idete u BiH? Je li Sarajevo još potpuno tolerantni simbol eurocentrističke verzije islama?

– U Bosnu idem kad god mi se ukaže prilika, a i duboko vjerujem da budućnost i stabilnost Bosne zavise od stepena etničke i vjerske tolerantnosti koju smo u stanju realizirati.

Zbog čega ćete glasati za Hilari Klinton?

– Moj odgovor na ovo pitanje je jednostavan i lične prirode. Prije nekoliko godina moja najstarija kćerka, kojoj je tada bilo oko osam godina, pitala me zašto drugi ljudi van naše familije misle da su dječaci bolji od djevojčica. Bila sam iznenađena tim pitanjem i rekla sam joj da ona može postići sve što želi kao i svaka druga djevojčica ili dječak.

Ona mi je na to odgovorila da to nije tačno, jer ona želi biti predsjednica SAD, a do sada djevojčica nikada nije bila predsjednica SAD.

Nakon tog razgovora sam Hilari Klinton rekla da ću za nju nesebično glasati ako se kandidira za predsjednicu. Također sam s njom podijelila i to da ću za nju glasati ne samo zbog humanitarne intervencije njenog supruga u BiH, intervencije koja je okončala moj život pod opsadom u ratnom Bihaću, nego i zbog želje mojih kćerki da Amerika ima ženu za predsjednicu.

Hilari Klinton je na to mojoj djeci poslala iskrena i prelijepa pisma inspirirajući ih da i one jednog dana mogu ostvariti svoje snove, jer im je samo nebo granica.

Majka izgubila sluh tokom granatiranja Bihaća

– U toku rata moja porodična kuća u Bihaću je direktno granatirana, zbog čega je moja mama izgubila sluh. Zato sam tada odlučila da jednog dana, ako preživim rat, nađem načina da svojoj porodici osiguram bolji život. Kroz svoje ambicije došla sam ne samo do boljeg života za svoju familiju nego i do ostvarenja svog američkog sna – kaže Amra.

Muslimani se trebaju ugledati na Kinu

– Kod nas u Bosni, kao i mnogim većinski muslimanskim državama, kaskamo za ostatkom svijeta privredno, ekonomski i politički. Umjesto da se narodu da prilika da se kolektivno fokusira na unapređenje i modernizaciju kroz znanje, istraživanja i ekonomski razvoj, mnogi se vraćaju na prošle dane. Trebamo se ugledati na Kinu, koja je svojim fokusom na obrazovanje i ekonomski razvoj doživjela neviđenu transformaciju i 90-ih izvukla oko 150 miliona svojih farmera iz gladi i siromaštva. Upravo takva vrsta transformacije je danas potrebna muslimanima širom svijeta – savjetuje naša sagovornica.

Mora postojati tolerantnost unutar islama

Iznijeli ste i jednu interesantnu tvrdnju da je selefijama jasnija razlika između njih i drugih muslimana nego što su nama (u Americi) jasne političke razlike između kapitaliste Trampa i socijaliste Sandersa. Otkud ta usporedba?

– Prvo moram napomenuti da među selefijama postoji jedna šarolikost i lepeza mišljenja, ali mnogi osjećaju da je njihova interpretacija islama najiskrenija i najvalidnija. Generalno, poštujem lična mišljenja i svaki selefija treba da ima pravo da mirno prakticira islam onako kako ga on doživljava, ali također mora postojati jednaka tolerantnost među selefijama prema muslimanima koji izražavaju svoju afilijaciju s islamom na jedan manje strukturiran i discipliniran način. Mora postojati tolerantnost unutar islama koja dozvoljava individualnu interpretaciju i praksu u miru i međusobnom poštovanju.

Bosna kao primjer

Kako pomoći u promidžbi bosanskog islama kao dijelu solucije, a ne problema, jer taj islam ne zagovara isključivost ili redukciju islama na nacionalne kulture?

– Moj članak za “Huffington Post” upravo zagovara kolaboraciju s tolerantnim predstavnicima Islamske zajednice i iznalaženje edukativnog rješenja zasnovanog na idejama mira, tolerantnosti, kao i građenju šireg znanja koje bi svakom mladom čovjeku u BiH dalo opciju za bolji život.

Kako sačuvati takvu Bosnu u sve ksenofobičnijoj Evropi i kako Amerika može pomoći u tome?

– Obrazovanje je jedno od ključnih rješenja na koje do sada nismo bili fokusirani. Ja se u svojoj knjizi upravo bavim, na jedan inovativan način, pitanjem novog obrazovnog modela koji bi zadovoljio žudnju za duhovnom i religijskom komponentom koju mnogi mladi ljudi žele danas. Također, taj unikatni model obrazovanja bi nudio šire znanje i bio zasnovan isključivo na principima mira i tolerancije.

Nikada nećemo znati šta se tačno desilo u Turskoj

I na Balkanu i u BiH osjeća se nestabilnost nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj. Kako gledate na to?

– Naravno, nikada nećemo znati šta se tačno desilo u Turskoj. Jedino što mogu općenito konstatirati je da su religijske desnice po definiciji ultrakonzervativne i nefleksibilne, što znači da će takve grupe, u bilo kom kontekstu, vrlo rijetko razmatrati i uzeti u obzir više od jedne moguće opcije.

Radila sam po 19-20 sati dnevno

Američki porodični i privatni fond Amre Šabić El-Rejis i njenog supruga Tamera investira i globalno.

Amra je, inače, svoju poslovnu karijeru počela u Njujorku kao investicioni bankar na Vol stritu dobijajući posao za čuvenu “Goldman Sachs”, koja je bila tek jedna od pet investicionih banaka koje su joj ponudile posao i prije nego što je diplomirala.

– Radila sam po 19-20 sati dnevno, niti sam imala vikende, niti sam imala praznike, niti sam imala vremena da potrošim zarađeni novac – prisjeća se Amra Šabić El-Rejis.

Već na prvom poslu bila je odgovorna za finansijsku analizu na projektima koji su sezali do 14 milijardi dolara. Projekte koji su bili manji od 150 miliona dolara “Goldman Sachs” nije prihvatala, pa je ova pametna i ambiciozna Bosanka tu naučila da se ne plaši velikih poslova.

Ali, nije stala na tome, magistrirala je ekonomski i politički razvoj na Univerzitetu Columbia, ali stekla još i magisterij filozofije, iza čega je slijedio doktorat iz međunarodnog obrazovanja i ekonomije.

Na Univerzitetu Columbia Šabić El-Rejis je danas profesor i naučni istraživač. Osim toga, direktor je u upravnim odborima nekoliko institucija koje se bave pitanjima međunarodnog prava i zdravstva, kao i u jednoj od najstarijih neovisnih i privatnih škola u SAD.

Amra naglašava da je njena najveća odgovornost u tome što je majka, supruga, sestra i kćerka i da ima divnu porodicu.

– Ne bi bila u poziciji u kojoj sam danas da nisam imala njihovu kolektivnu podršku i naročito podršku moje mame, jer bez nje moj uspjeh danas ne bi bio moguć – ističe ona.

Erol Avdović (Avaz)