Kliker.info

TV1: Odmah na početku da riješimo jednu nedoumicu, ako je ima. Često se u javnosti zna govoriti o tome šta je ispravno, Bajrambarćula, Bajram šerif mubarek oslun, sretan Bajram ili?

HAFIZOVIĆ: Što god od to troje kažete iako ima i nekih drugih opcija sve je uredu. Prvi izraz je više u bošnjačkoj tradiciji nešto što je ovo podneblje iznjedrilo. Bajram šerif mubarek olsun je više na tragu islamske tradicije i više se čuje u Turskoj i nekim drugim zemljama islamskog svijeta ali nije anahrono i kada se kaže ovdje jer ljudi se navikavaju na to. Važno je da je iskreno i od srca.

TV1 : Gospodine Hafizoviću, za Kurban-bajram ili hadžijski bajram se kaže da je najveći muslimanski praznik. Zašto je on najveći blagdan kod muslimana, on govori i o žrtvi ali je važan i zbog hadža?

HAFIZOVIĆ: On je najveći zbog dva krunska događaja koja su zaštitni znak ovog blagdana, zbog čega se i zove hadžijski ili veliki Kurban Bajram. Dva događaja čine da je on najveći praznik, to je kurban kao institucija žrtve koja se u šerijatskom pravu definira kao jedna srednja obaveza, dakle ne farz ne sunet nego srednja obaveza i to obnaša onaj čiji je imovinsko stanje dobro. Paradigma same žrtve je svjetopovijesni događaj kojeg na neki način dijele sve tri abrahamske tradicije uz različite naglaske u samoj interpretaciji. Na razini povijesti taj događaj sa Ibrahimom a.s i njegovim sinom Ismailom je ostao paradigma nečega što bismo mi živeći u ovom vremenu trebali kao dimenzije i naglaske toga izvući, pošto je taj događaj bio izraz nepokolebljive vjere u Boga zbog čega mu je Bog vratio sve iako je on mislio u tome trenutku da sve gubi. Zašto kažem da bi to trebala biti paradigma? Zato što na tragu toga možemo izvući svako značenje te žrtve od antroploškog do metafizičkog do socijalnog i epistemološkog i kada analiziramo sam pojam riječi kurban to jes žrtve koja nad dovodi u neposrednu božju pristunost i bilo koji aspekt da primjenjujemo moramo to činiti bezrezervno i dosljedno. Ako branimo vrijednosti kulture i civilizacije branimo ih do kraja do posljednje kapi krvi, ili ako je socijalni aspekt u pitanju da pomažemo ljudima onako kako bi pomogli sami sebi. To su neke trajne pouke u svakom vremenu.
Drugi veliki događaj koji naprosto definira narav ovog blagdana je hadž koji je kognitivni spoznaji proces. Od dolaska u Meku do arefata vi zapravo vidite kako raste čovjek kao krunsko Božje stvorenje, kroz koje etape prolazi, kako napreduje i uspravlja se i u fizičkom i u mislećem značenju. Krunske poruke značenja hadža su u tome segmentu. To je slučaj sa svim islamskim obavezama i onim što je sama intima islamske religijske tradicije. Međutim danas kod muslimana svi obredi i žrtva i hadž postaju više izraz obreda a manje postaju spoznajni procesi.

TV1:  Koliko hadž danas postoje nešto što je turističko a koliko u sebi treba da nosi odgovornost ?

HAFIZOVIĆ: Ima i tu dimenziju, budući da samo Bog može čitati nakane ljudskog srca pa i svakog hadžije. Poslanik Muhammed a.s je rekao; sa kakvim motivima polazite od kuće da obavite hadž, on će vam i biti takav. Ali ono što sam želio reći jeste, da su muslimani izgubili ocjećaj za intelektualnu tradiciju i da se sve pretvorilo u obrede u običajnu praksu i postalo čisti komformizam tako da se izgubila ta jedna prelijepa dimenzija islama. Ta dimenzija intelektualnog je nestala. Rjetko ko ovdje i u svijetu vidi kako ispred svakog načela islamske vjere stoji taj kognitivni predznak a to je ono što islam karakterizira kao religiju koja je krenula upravo u tome pravcu spoznavanja i poslanik nam je toliko puta poslao poruku da islam gledamo kao jednu prosvjetiteljsku i intelektualnu tradiciju.

TV1:  Kakva je pozicija muslimana danas u svijetu, svjedoci smo brojnih diskriminacija, brojna društva i islamske zemlje su razorene, pogođene ratom?

HAFIZOVIĆ: Svima nam je vrlo jasno da je situacija jako loša. Stanje u kome se danas muslimanski svijet nalazi je skoro nikad gore i vrlo je teško u ovom trenutku reći koji je to izlaz i kuda bi se trebao okrenuti muslimanski svijet. Za takvo loše stanje ne možemo samo kriviti neke vanjske faktore, iako se muslimanskim svijetom eksprimentira a vidjeli smo krajni rezultat tih eksperimenata poput “arapskog proljeća”, muslimanski svijet je rasparćan. Sa urušavanjem mape muslimanskog svijeta muslimani su se našli u nezavidnoj situaciji, ali ne samo zbog tih vanjskih faktora postoje i vlastite subjektivne slabosti i politički režimi u muslimanskom svijetu koji su ja bih čak rekao antiislamski i antinarodni i oni ne djeluju po mjeri interesa muslimanskog svijeta čija bi avangarda morali biti. Rekao bih i nedostatak demokratije jer danas imamo autoritarne režime i diktatore na čelu muslimanskih zemalja.

TV1: Kako u svemu vidite ulogu takozvanog ISIL-a?

HAFIZOVIĆ: Jako puno i to je jedna rak rana koja se samo širi iako se čini da se reducira. Globalno gledano i ISIL poprima neke nove forme. On nije samonikla pojava, postojali su jasni faktori van granica muslimanskog svijeta ali i unutra. Tačno se zna koji su režimi što novcem što vojnom opremom i političkom podrškom uz režime i na istoku i na zapadu jednostavno profilirali tu pojavu. Dobija i danas svu moguću logistiku od istih. Imamo na deklarativnom nivou da se ISIL stavi pod kontrolu a ne stavlja se. Nije moguće da neki režimi ne mogu da poraze ISIL, ja sam u nekim svojim pisanim izjavama vrlo jasno rekao koji su to režimi kao što znamo koji su o centri moći na zapadu uz režim u Tel Avivu koji još uvijek vrlo čvrsto stoji iza ISIL-a i podržava ga svim mogućim sredstvima a u javnom prostoru govore kako imaju riješenje samo će to dugo trajati a zapravo postupaju drugačije od onoga što kažu. Bilo bi netačno kada bi kao faktore zato što ISIL još uvijek divlja naveli druge jer islamski svijet ima svoje slabosti i uzročnike koji ISIL još uvijek drže snažnim. Dok se tu ne iskristalizira volja koja je spremna da djeluje na terenu ISIL će terenu

TV1:  Bajramski su dani, ali situacija je takva kakva je. Moram vas pitati da nam prokomentirate i date Vaše viđenje najavljenog referenduma u Republici Srpskoj i dizanja tenzija po tom pitanju. Kuda bi to moglo odvesti ovo društvo?

HAFIZOVIĆ: Vrtimo se u krug zadnjih 20 godina. Referendum je ipak izazov koji može svašta proizvesti i sama opstojnost države postaje upitna. Plaši me neodlučnost Međunarodne zajednice koja nije od jučer i to što na čeku manjeg entiteta imamo čovjeka koji je istina i ranije prijetio referendumima, međutim hoću da vjerujem da je ovo predizborni trik i da će taj čovjek pet do 12 povući kočnicu. Izgleda da sve opcije vise u zraku i da niko ne zna šta će tačno biti. Ne dopada mi se nesposobnost političara iz FBIH a da li je to dogovorena igra što me također ne bi iznenadilo jer oni naprosto djeluju po principu spojenih posuda. Nisam siguran da li mašu prstom u javnosti a u tajnosti se međusobno dogovaraju.

TV1: Još jedno pitanje za kraj, brojne su polemike u javnosti po pitanju sve većeg broja Arapa u BIH. Kako ih vi vidite, mislim na polemike?

HAFIZOVIĆ:  To se već vidi golim okom. Nemam zaista ništa protiv Arapa ni protiv bilo kojeg naroda sve do kada taj narod ne prijeti ovoj zemlji i građanima ove zemlje ali činjenica je da velike površine zemlje oko ovog grada kupuju ti ljudi. Kada se analiziraju stvari to je zapravo prelazak same strukture u državnom gruntu gdje on lagano prelazi u ruke tih ljudi i niko ne zna danas sutra kada se ti ljudi zasite ove zemlje ne znate kome će prodati tu zemlju a nemate načina da nekoga natjerate da zemlju prodaju kupcu koji je po našoj mjeri. Hoću reći kada lagano krenete gubiti dio po dio zemlje onda gubite tlo pod nogama. Doći će generacija koja će se suočiti sa tim problemom. Nemam ništa protiv da ljudi dolaze u ovu zemlju, učionio bih sve da se pitam da mogu investirati ali da kupuju bosansko tlo to nikada ne bih uradio.

(Kliker.info-Vijesti)