Kliker.info

Da Milorad Dodik prijeti nije ništa novo, no potezanje pitanja budućnosti Bosne i Hercegovine i mogućnosti otcjepljenja bh. entiteta Republika Srpska od države ovaj put ima najozbiljniji karakter do sada.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda poveo je svoju stranku, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koja vlada RS-om, u otvoren napad na državne institucije u, kako tvrde mnogi pravni eksperti, očiglednom nasrtaju na ustavni poredak zemlje, što spada u krivično djelo.

I dok Dodik mirno pravi planove o cijepanju državnih institucija i formiranju entitetskih parainstitucija, međunarodna zajednica, po ustaljenom klišeu, osuđuje, “brine“ i mlako prijeti. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt, također. Makar zasad.

Ako ćemo suditi prema izjavama, odnosno njihovom zatišju, “hrvatski dio” entiteta Federacija Bosne i Hercegovine mudro šuti, valjda čekajući rasplet priče o Dodikovim separatističkom avanturizmu. Stranke koje se smatraju bošnjačkim ili probosanskim osuđuju i zahtijevaju međunarodnu reakciju, svako iz svog štaba, priželjkujući da neko drugi smijeni ili uhapsi one koji nasrću na državu i riješi problem koji, izgleda, domaće snage nisu u stanju riješiti. U međuvremenu iskoriste priliku za samopromociju i međusobne optužbe.

Pametni i obrazovani umjesto podobnih

U svoj ovoj konfuznoj priči iz bosanskog političkog lonca nameće se pitanje kako to da jedna država nema jedinstven patriotski front koji bi zajedničkim snagama, bez stranačkih ili političkih podjela, odlučno stao u njenu odbranu, u ovoj, ali i svakoj drugoj krizi?

Ne politički, jer je, prema mišljenju mnogih, upravo politika doprinijela tome da je u ovoj državi, zapravo, najmanje državnog, a najviše stranačkog ili etno-nacionalnog, već jedinstven intelektualni front, koji bi, umjesto podobnih, okupio pametne i obrazovane slojeve stanovništva – akademike, profesore, naučnike, eksperte iz bilo koje oblasti… a koji bi u kriznim situacijama mogli ponuditi racionalna rješenja i putokaz za prevazilaženje problema u interesu države i njenih građana.

U Dodikovom slučaju odlučno ustati protiv pokušaja razbijanja države – ujedinjeno, utemeljeno i smisleno, potkrijepljeno intelektom, a ne stranačkim ili nacionalnim interesom, što bi i kod međunarodne zajednice bilo shvaćeno ozbiljnije nego kada je u pitanju obraćanje jedne partije ili pojedinca.

Govoreći na ovu temu, bh. akademik Esad Duraković tvrdi da je, u slučaju Dodika, reakcija grupa koje se mogu nazvati “intelektualnom elitom“ bilo, no da je to daleko od onoga što bi uistinu trebalo učiniti u ovoj, ali i sličnim kriznim situacijama koje razaraju bh. društvo.

Duraković, član Akademije nauka i umjetnosti (ANU) Bosne i Hercegovine, tvrdi da je ovo pitanje već povlačio, a radi se o masovnom okupljanju intelektualaca spremnih da brane državne vrijednosti i strateški je vode u budućnost, ali da su rezultati bili razočaravajući.

“Ako govorimo o akademskoj zajednici, neke reakcije na ovo što radi Dodik ima, mada ona nije dovoljno primjerena ozbiljnosti situaciji. ANU BiH, čiji sam član, jeste reagirao, snažno i rezolutno u korist zaštite državnosti Bosne i Hercegovine, isto kao i međunarodni PEN centar. Tu i tamo, nešto ima“, kaže Duraković.

‘Akademska zajednica apatična, letargična i anemična’

No, dodaje, to je daleko od onog što bi on želio.

“Općenito, ovu našu akademsku zajednicu prezirem, jer je apatična, letargična i anemična. Dugo sam zagovarao i još zagovaram jednu vrstu svebosanskog sabora, uslovno rečeno, na kojem bi se mnoštvo intelektualaca – ne političara, već stotine intelektualaca – izjasnile za suverenitet i integritet te očuvanje Bosne i Hercegovine. S velikom gorčinom, konstatirao sam da je odziv bio jako loš“, kaže Duraković.

Zbog čega je to tako i ima li uopće eksperata potrebnog kova koji bi se mogli udružiti u sveopći probosanski intelektualni front?

Sead Turčalo, profesor sa Fakulteta političkih nauka (FPN) u Sarajevu i potpredsjednik nevladine organizacije Atlantska inicijativa, navodi da Bosni i Hercegovini nedostaje strategija od državnog interesa, koja bi okupila eksperte različitih profila s istim ciljem, da odrede kuda država treba ići i kako reagirati na pojedine pojave.

Jedinstvenog probosanskog stava o tome kojim putem ići i kako reagirati na bilo kakvu malignu pojavu u društvu ili državi, poput Dodikovih poteza, nema, jer ga nema ko formirati, a to bi trebao biti skup svih intelektualnih snaga koje veže isti cilj – prosperit i boljitak države.

“Nedostaje nam strateški putokaz. Pojedinac ne može ništa sam. Treba okupiti ljude koji bi kreirali dugoročno strateško djelovanje države u afirmativnom smislu, napravili strateške dokumente i politike u oblasti sigurnosti, vanjske politike i drugih javnih politika. To nam nedostaje“, kaže Turčalo.

“Moguće je djelovanje kojim bi se dovelo do toga da se ovakvo ponašanje Dodika i Vlade entiteta RS vrati na način kako se to vratilo ‘hrvatskoj samoupravi’, da dovede do inkluzije svih struktura, ali to zahtijeva odgovor koji nije niti individualan, niti jedne političke partije ili pojedinca. To je strateško sagledavanje toga gdje država treba da ide. U tom slučaju znali bismo i kako reagirati prema međunarodnim akterima, kako im reći šta mi, kao probosanske snage, želimo, a ne da čekamo da međunarodna zajednica razmišlja šta treba uraditi u Bosni i Hercegovini“, dodaje.

Što prije izradati strateški put države BiH

U Bosni i Hercegovini već postoje mnogobrojni instituti u okviru obrazovnih institucija koji se bave različitim temama, no oni, tvrdi Turčalo, nisu adekvatni.

Državne institucije, navodi, mogle bi biti od koristi, bez obzira koliko su slabe ili dukobo politizirane, ali za integrativno javno i političko djelovanje neke intelektualne grupe poticaj treba doći iz struktura koje nisu političke, kako bi imale kredibilitet i mogle racionalnije procijeniti put kojim treba koračati i pojave koje treba eliminirati.

“Na javnim univerzitetima imamo klasične institute koji ne rade u sinergiji. Ako govorimo o izradi nekog strateškog puta države, onda treba djelovati sinergijski, okupiti ljude različitih profila koji bi poveli zemlju. To je potrebno i zbog reakcija na dnevnopolitičkoj bazi, kao što je ovo Dodikovo planiranje antiustavnog djelovanja i rušenje institucija. Na te loptice koje on upućuje odgovara se samo reaktivno, a ne dugoročno i strateški, pošto nemamo listu koraka i aktivnosti kojima bi se na racionalan način odgovaralo na takve poteze“, dodaje Turčalo.

Ako govorimo o izradi strateškog puta države, onda treba djelovati sinergijski, tvrdi Turčalo (fpn.unsa.ba)

“To bi trebala raditi akademska zajednica. Ona bi trebala pozvati ljude da im se pridruže u jedinstvenoj zajednici i u širem okviru razgovaraju o integrativnom djelovanju te bi u tome imala samostalnost. Političke stranke tu treba izbjeći, jer bi to onda bio okidač za obračune ili sukobe unutarstranačkih frakcija i samim tim ta institucija ili organizacija ne bi bila učinkovita“, rekao je.

Političke partije i njihove suprotstavljene interese koji direktno utječu na nepostojanje zajedničkih interesa onih kojima je stalo do jake države problemom smatra i Duraković, koji dodaje da akademska zajednica više nema povjerenja niti u jednu.

“Naprotiv, plašimo se njihovih kompromisa“, kaže.

“Situacija u Bosni i Hercegovini je dramatična u smislu što je izvršen državni udar na Bosnu i Hercegovinu, blokiran je rad Predsjedništva države, Parlamentarne skupštine, Vijeća ministara, a osnivaju se paralelne institucije, parainstitucije… Izvršen je udar na Ustav Bosne i Hercegovine i njenu držanost. Za mene to nije iznenađujuće, budući da je ovdje 1992. godine izvršena dvostruka, ili dvostrana agresija na Bosnu i Hercegovinu od strane Hrvatske, Srbije i, jedno vrijeme, Crne Gore. Nisu ostvareni ratni ciljevi, koji se sada nastoje realizirati drugim sredstvima“, kaže Duraković.

‘Više se plašim lažnih branitelja nego Dodika i Čovića’

Uz nezadovoljstvo reakcijom akademske zajednice, on je jako nezadovoljan i odgovorom političkih partija u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine na Dodikovo djelovanje, tim prije što još nisu zaliječene rane iz 90-tih godina.

Formiranje jake intelektualne grupe potrebno je upravo zbog toga što deklarativno probosanske političke snage, kako se čini, ne vode državu dalje od ivice ponora u koji je zemlja upala 90-tih godina prošlog stoljeća.

“Narod strepi i unesena je velika psihoza. Prije 25 godina smo imali katastrofu koja se zove genocid. Rane su vrlo svježe, vrlo dobro to pamtimo i opet nam se isti mač, nama Bosancima, a ne Bošnjacima, vrti nad glavom. Akademske zajednice većinom šute, a politički subjekti ne reagiraju dovoljno. U ovom slučaju iznenađen sam njihovom šutnjom, ili, u najboljem slučaju, mlakim i neadekvatnim odgovorom. Probosanske političke partije moraju se udružiti. Ako je ikada bio trenutak za to, to je sada, da se udruže, objave svoju platformu, svoj vapaj i da ga upute u Brisel“, dodaje, uz napomenu da ga je “najviše strah lažnih patriota“.

“Za budućnost Bosne i Hercegovine se ne plašim toliko zbog Dodika ili [predsjednika Hrvatske demokratske zajednice – HDZ – Bosne i Hercegovine Dragana) Čovića i destruktuktivnih snaga koje oni predstavljaju, koliko zbog neadekvatnog odgovora lažnih branitelja Bosne i Hercegovine. Svi očekuju da će to riješiti neko drugi. Ja mislim da neće. Svijet će nam pomoći onoliko koliko je nama stalo da nam pomognu i ukoliko im pokažemo da nam je stalo do te pomoći“, kaže Duraković.

Muamer Tanović (AJB)