Ademir Gogić, mladi redatelj: Naš je red da ispravimo greške iz prošlosti
Ademir Gogić iz Kladnja snimio je osmominutni film “Jugoslavija” . “Ovim filmom sam prikazao raspad Jugoslavije kako sam ga ja doživljavam i vidim – kao zasljepljenosti nacionalizmom, propagandom i sitnim ljudskim interesima”, kazao je Gogić.
Ademir Gogić iz Kladnja u osmominutnom filmu “Jugoslavija”, koji je uspio snimiti za samo sedam dana, obradio je temu raspada SFR Jugoslavije. U snimanju filma učestvovali su mladi ljudi iz Kladnja, a Ademir Gogić, koji je rođen 26. maja 1992, kazao je nakon snimanja da je u filmu uokvirio priču o korupciji, moći, novcu, religiji i nacionalizmu na svoj način s ciljem ukazivanja na problem koji naziva “najvećim neprijateljem kako prošlosti tako i budućnosti”.
Šta je za Vas bilo inicijalno da se upustite u snimanje kratkog filma o raspadu Jugoslavije?
– Prvenstveno me navela ljudska podložnost uticaju medija, društvenih mreža, političara i drugih, da budu zavedeni i zaslijepljeni, kako kod nas tako i širom svijeta. Toga smo svjedoci u mnogim današnjim dešavanjima. Mišljenja sam da mi na Balkanu treba da živimo zajedno u miru i da poštujemo i cijenimo naše različitosti. A ne da nam one budu razlog za mržnju. Takođe sam napravio ovaj kratki film da pošaljem jednu pozitivnu poruku našoj balkanskoj omladini da je sad naš red da ispravimo greške iz prošlosti.
Bratstvo i jedinstvo
Kako Vi doživljavate Jugoslaviju?
– Nažalost ja nisam rođen u Jugoslaviji, ali iz razgovora sa mojim roditeljima, starijim prijateljima i mojih ličnih istraživanja došao sam do zaključka da Jugoslavija sigurno nije bila savršena država, ali je bila socijalno uređena i prvenstveno se poštovao čovjek. Imam utisak da su moji roditelji živjeli u državi koja je pružala dosta više mogućnosti mladima, nego što se to meni dešava danas.
U kojoj mjeri je za Vas kao pripadnika generacije koja se rodila poslije njenog raspada Jugoslavija svojevrsna utopija?
– Jednostavno mi se sviđa ta ideja bratstva i jedinstva, bogatstvo raznolikosti i različitosti, bogatstvo kulturnih dešavanja, uspijesi u oblasti sporta i umjetnosti. Mogućnost posjećivanja svih bivših republika i obilazaka njihovih ljepota bez da te iko gleda kao drugačijeg.
Podijeljena javnost
Da li mislite da su sjećanja koja generacije rođene neposredno prije i poslije raspada Jugoslavije imaju, posredstvom kulture i porodičnih odnosa, opterećenje o boljem razdoblju u koje nema povratka?
– Imam utisak da moja generacija skoro pa nikako ne razmišlja o Jugoslaviji, ali je umorna od posljedica rata i međusobne mržnje. Mislim da je spremna napraviti korak naprijed ka boljoj budućnosti. Želim još da dodam da je poruka moga filma bila krajnje pozitivna i anti-nacionalistička. Poslije objavljivanja moga kratkometražnog filma javnost se podijelila, što sam ja i očekivao i bio spreman na razne komentare. Ovom prilikom želim da kažem da sam najviše negativnih komentara dobio uvrštavajući u film religiju kao jedan od faktora raspada. Mnogi nažalost nisu shvatili da je religija, koja treba da širi ljubav i poštovanje, na negativan način iskorištena na našim prostorima.
Komentari