Kliker.info

Autošovinist! Teška neka i podmukla, pomalo rogobatna i ne baš jasna riječ. Prema uvriježenom tumačenju, označava mrzitelja vlastitog naroda i države, što će reći osobu subverzivnih, po naciju opasnih namjera. U zapaženu političku upotrebu ušla je početkom devedesetih u Srbiji, tokom nacionalističke kampanje protiv tzv. drugosrbijanaca, niza istaknutih intelektualaca okupljenih oko Beogradskog kruga, koji su na javnim sesijama artikulisali antiratnu poziciju Srbije, protiveći se etničkom nasilju nad drugima.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Protagonisti “druge Srbije”, od kojih većina nije više među živima, stigmatizirani su kao “autošovinisti”, odnosno “srbofobi”. Njihovi protivnici s druge strane barikada bili su nacionalisti i patriote od karijere, sljedbenici Miloševićeve i Šešeljeve Srbije, koji su “drugosrbijance” proglasili za narodne neprijatelje broj jedan, zapadne plaćenike i špijune, iskompleksirane skorojeviće koji pate što su Srbi a ne, recimo, Francuzi, Englezi ili Šveđani.

Njihov angažman se i danas opisuje podrugljivom sintagmom “autošovinističko ruženje naroda”, kao raskolnička i štetna po srpsku stvar. Ko god se usudio kritikovati Miloševića i njegov režim, bio je obilježen kao neprijatelj Srbije i kliconoša “nacionalnog samoponižavanja”. Ovdje se vrijedi pozvati na Chomskog. On navodi priču o kralju Ahavu koji poziva k sebi proroka Iliju i napada ga zbog kritičkih primjedbi koje je izrekao o njemu. Međutim, kralj to čini pitanjem: “Zašto si ti mrzitelj Izrailja?” Kako tada, tako i danas.

I šovinista i autošovinista ima svugdje na kugli zemaljskoj, ali je ta podjela malo gdje izražena kao među narodima koji su živjeli u nekadašnjoj Jugoslaviji. Kad su se devedesetih jedni postrojili na jednoj strani ulice, a drugi na drugoj, postalo je jasno da šovinista ima neuporedivo više od autošovinista. Taj omjer se ni do danas nije promijenio. Ne znam o čemu se tu radi, ali ako je već tako, ne razumijem zašto se šovinistička većina plaši autošovinističke manjine?

“Bauk autošovinizma kruži Srbijom”, konstatuje kolumnistkinja Nedeljnika Ljiljana Smajlović, i objašnjava: “Sve češće od običnog svijeta čujem kako smo primitivni, zaostali, divlji, drugačiji od normalnog svijeta. To mi sve više smeta, toliko da sam počela da se svađam sa taksistima, bez kojih mi je život u Beogradu nezamisliv i sa kojima se trudim da nikad ne zapodjenem kavgu… Ne krivim taksiste već srpsku elitu. Jer mi se čini da je sav taj naš obični svijet u stvari samo preuzeo antisrpski diskurs od naših vodećih autošovinista.

Zašto svakog dana čitam kako akademici, reditelji, glumci i pisci o srpskim biračima govore kao o svinjama?” Kolumnistkinja pomenutog magazina pritom se pita “zašto srpski autošovinisti mrze samo srpski nacionalizam”? Od te neistine morao je da se brani i rodonačelnik “druge Srbije” Radomir Konstantinović, rekavši: “To što prezirem srpski nacionalizam nikako ne znači da mi i svaki drugi nacionalizam nije odvratan”.

Već tri decenije se gotovo opsesivno bavim frustrirajućom temom militantnog nacionalizma, ali ne znam ni jednog srpskog, hrvatskog, bošnjačkog ili bilo kojeg drugog autošovinistu koji osuđuje nacionalizam i šovinizam samo svog naroda. Ko nakon svega što se ovdje dogodilo prije skoro tri decenije može imati razumijevanja za to zlo i opraštati ga bilo kome? Može li se, i smije li se zaboraviti kako je tada razbuktali nacionalizam preko noći prerastao u šovinizam, a ovaj u neofašizam? Evropa je u tome vidjela tek izolovani, balkanski “incident”, da bi u međuvremenu ta pošast postala i njena politička mora.

Nacionalizam je uzeo maha širom planete, pa najumniji ljudi današnjice sa zabrinutošću upozoravaju na probleme koje to može donijeti. “Nacionalizam je rak, kao što su nam pokazali nacizam i fašizam, i treba se suočiti s njim kao s prirodnim neprijateljem slobode”, kaže peruanski pisac, nobelovac Mario Vargas Llosa.

Llosa upozorava na opominjući fašizam i nacizam, ideologije koje su zarobile mozak miliona ljudi, a u Hitlerovoj Njemačkoj gotovo čitav narod. Oni koji su ispoljavali prezir prema nacizmu – istaknuti pisci, naučnici, filmski i kazališni stvaraoci, slikari i drugi umjetnici – morali su se spašavati bježeći na Zapad. Stari i novi nacisti i danas ih smatraju izdajnicima njemačkog naroda. Među njima su bili nobelovac Thomas Mann (“Čarobni brijeg”) i dramatičar i pjesnik Bertolt Brecht.

Pišući o tome, Mann kaže: “Biti sam i odbačen u vremenima zločina i beščašća, jedini je ljudski izbor. Boriti se protiv nacionalizma velika je stvar, a biti protiv nacionalizma u vlastitom narodu, pravi intelektualni podvig”. Zgrožen nacističkim zločinima Brecht je napisao pjesmu u kojoj ključni stih glasi: “Stidi se, Njemačka!” Kancelarka Angela Merkel posjetila je prošlog petka zloglasni koncentracioni logor Auschwitz, prvi put otkako je prije 14 godina došla na vlast. “Osjećam veliku sramotu zbog barbarskih zločina koje su ovdje počinili Nijemci.

Važno je da se zločinci nazivaju pravim imenom, a to smo mi Nijemci. Zločini u Auschwitzu su čvrsti dio našeg nacionalnog identiteta. Oni se nikada ne smiju zaboraviti, podvući crta, niti relativizirati”, rekla je Merkel nakon obilaska “najmračnijeg mjesta njemačke istorije”, na kojem su nacisti ubili više od milion ljudi. Gest Merkelove dokaz je da Nijemci ne prestaju da gaje svijest o vlastitoj odgovornosti za holokaust. Njima je nezamislivo da, krivotvoreći istoriju, za taj zločin optuže nekog drugog ili da presude izrečene nacističkim glavešinama u Nürnbergu proglase nevažećim.

Za razliku od njih, Srbi nisu spremni da nose težak prtljag svojih zločina počinjenih tokom ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Srpski nacionalisti ne priznaju haške presude, a svoje autošoviniste optužuju da naciji tovare teret krivice. Međutim, taj teret im je ostavio Slobodan Milošević. Srpski autošovinisti nemaju nikakve veze sa Srebrenicom i Vukovarom, Sarajevom, Prijedorom i Dubrovnikom, sa logorima, brutalnim etničkim čišćenjem i masovnim grobnicama. To su “spomenici” srpskog šovinizma, uz napomenu da se u ovoj priči i o drugima i trećima ima šta reći.

Bauk autošovinizma nije nikakav bauk. Nisu autošovinisti počinili genocid u Srebrenici, bombardovali Sarajevo i Vukovar, provodili brutalno etničko čišćenje, odvodili ljude u logore, palili bogomolje. A šovinisti su sve to činili.