Kliker.info

Nakon što je u martu ove godine predstavio singl “Vrati nama nas”, mostarski kantautor sa bečkom adresom Dino Šoše svoju je publiku obradovao još jednim singlom, ali i spotom.

Skupi hobi

Inače, i tekst i muziku pjesme “Halo“ potpisuje Dino, a kako kaže za Oslobođenje, namjera mu je bila napisati toplu i iskrenu pjesmu koja govori o nadi i očekivanjima onih čija osjećanja prema voljenoj osobi ne umiru. A za Oslobođenje otkriva i koja je uloga mede u spotu, zašto se album zove “Anhedonija”, da li su pjesme autobiografske, kakva je regionalna scena…

Glavna uloga u spotu “Halo” povjerena je šarmantnom, pomalo smotanom, ali nadasve neodoljivom medi?

– Mogu slobodno reći da je to svojevrsna muzička drama u kojoj glavni lik pokušava da se vrati na nešto na šta je davno stavljena tačka. Iz refrena se može steći utisak da previše zivka voljenu osobu i da počinje da pretjeruje. Pa sam ga u spotu zamislio kao nekog balkanskog medvjeda koji je istovremeno emotivac, ali i “zajeban kad popije”. Tako da smo došli na ideju da u spotu glumi medo, a da bi se znalo da je balkanski obilježen je kajlom, odnosno lančićem. Snimanje ovog romantičnog spota povjereno je produkcijskoj kući Tropical Lifesun i reditelju Ljubi Radojeviću, provjerenoj ekipi s kojom sam već radio. A snimljen je na beogradskim ulicama. Ispalo je na kraju da je medo lijepa i unikatna muzička priča i usput prilika da se ja ne patim da glumim u spotu, a građom smo tu negdje.

Pjesma se nalazi na novom albumu “Anhedonija”, zašto anhedonija?

– Anhedonija je neka vrsta depresije. Suprotno od hedonizma. To je momenat kod čovjeka kada je poprilično razočaran i u kojem nije spreman na bilo kakav kompromis.

Da li je to Vaš “moment” koji ste utkali u stihove i muziku?

– Da, ja sam bio u tom nekom momentu i zapravo sam tako i našao naziv anhedonija kojim bih opisao taj moment.

Sve pjesme sa albuma su, čini se, proživljene?

– Mogu reći da su skoro sve pjesme proživljene. Zanimljivo je da kad napišem pjesmu i otpjevam, tek na slušanje se pitam otkud to sve meni. U suštini, shvatim da je to moje proživljeno ili nekog iz moje blizine. Ja sam sebe kroz muziku i stihove nesvjesno psihoanalizirao i shvatio da je dobar dio pjesama autobiografski.

Mostarac ste koji živi u Beču. Šta Vas je tamo odvelo?

– Odvukla me sirena za opštu opasnost 1993. godine. Otišao sam prvo u München u Njemačku, a 2005. u Austriju. Otišao sam silom prilika, a ostao svojom voljom. Navikao sam na novi život.

Pratite li današnju regionalnu muzičku scenu?

– To je poprilično teška tema. Ne znam koliko je do mojih godina i moje zrelosti jer ne mogu da svarim to što mladi slušaju. Kao što nisam nekad davno mogao svariti sevdah koji je slušala moja nena. Ne znam da li je do mene ili do vremena u kojem živimo. Ne mogu reći da nema kvaliteta, naravno da ima, ali nekim muzičarima i njihovom radu fali posebnost. Mi imamo totalni manjak posebnosti jer za posebnost treba situacija u kojoj ste vi ili hrabri ili sposobni da budete posebni. Imao sam sreću jer se moja posebnost bazira na tome što ne živim od muzike i mogu da kreiram nešto što se meni dopada. Kroz posao sebi mogu da priuštim ovaj skupi hobi.

Posebnost nije IN

Ali onaj koji počinje da se bavi muzikom, ako je imalo željan uspjeha, on je vrlo brzo na mainstream putu. To vam je tako u bilo kojem segmentu društva. Uzmimo medijeza primjer. Naslov tipa “Nećete vjerovati kako Ceca izgleda…” imat će više klikova nego onaj “Pročitajte šta je filozof XY rekao…”.

Na društvu i državi je odgovornost da se medijima koji ne teže komercijalnosti pruži finansijska podrška ili bilo kojem segmentu društva. Ne sumnjam da postoji veliki broj ljudi koji bi, da im se pruži prilika, sigurno pokazali svoju posebnost. Nažalost, mi živimo u vremenu u kojem posebnost nije IN, a to je sve posljedica brzine koju živimo i plus što imamo dodatni problem zadnja dva i po desetljeća jer smo iz jednoumlja prešli u praznoumlje. I onda je to jednostavno nuspojava praznoumlja u kojem živimo.

Džemila Busnov (Oslobođenje)