Kliker.info

Pjevačica Amira Medunjanin jedna je od naših najuticajnijih i najcjenjenijih izvođačica sevdalinki. Njena želja da nastupi u svakom dijelu naše planete da bi svima kroz sevdalinku mogla ispričati našu priču.

U Banjaluci će Amira Medunjanin nastupiti 24. jula na tvrđavi Kastel koja kao da je stvorena za njene nastupe. Prije banjalučkog koncerta sa Amirom razgovaramo o sevdahu, odnosu muzike i emocija, ali i problemima sa kojima se BiH suočava.

Amira, rado ste viđena gošća u Banjaluci, banjalučka publika veoma Vas cijeni i voli. Ubrzo ćete opet pjevati, a ovaj put na Kastelu. Sa kojim utiscima dolazite i odlazite iz Banjaluke?

Istina je da često navratim u Banjaluku. Čisto onako bez nekog naročitog povoda. Dođem da se vidim s prijateljima. U posljednjih desetak godina već nekoliko puta sam nastupala u Banjaluci, a pretprošle godine smo imali koncert u u organizaciji agencije «Star Travel – much more» u Banskim dvorima. I bilo je zaista prekrasno. U međuvremenu, objavila sam album «Ascending» i mislim da je odlična prilika da se banjalučkoj publici predstavim sa pjesmama koje su bile dio mog života u muzici posljednjih petnaest godina. Na sceni će mi se pridružiti moji stalni saradnici i prijatelji: Bojan Zulfikarpašić na klaviru, Ante Gelo na gitari, Zvonimir Šestak na kontrabasu, te 11 vrsnih muzičara iz Banjalučke filharmonije. E sad, nadam se da će ljudima biti interesantno i iskreno bih voljela da možda nekada u budućnosti to i ponovimo.          

Sevdah je muzika naših predaka, a imajući u vidu da širite magiju sevdaha po cijelom svijetu pitala bih Vas koliko je on specifično naš, a koliko univerzalan muzički izraz, jezik?

Ipak živimo u 21. vijeku. I vrlo lako dolazimo do informacija koje nas interesuju. A muzika, muzika je najdostupnija, rekla bih, bez obzira na to o kojem je žanru riječ. Sve ono što možemo čuti i vidjeti u svijetu postaje polako zajedničko naslijeđe i činjenica je da nove generacije imaju veće mogućnosti, i na kraju lakše mogu odabrati muzički put, ako žele da se bave profesionalno. Istina je da sevdah predstavlja autentični muzičko-poetski izraz koji je nastao na našem prostoru, ali, kako kažete, muzika predstavlja univerzalni jezik, i ja vjerujem da sevdalinke mogu puno više reći o nama samima nego bilo šta drugo. Mislim da su generacije prije nas učinile veliku stvar čuvajući tradiciju od zaborava.  I znam da je najveća sreća u svemu tome što možemo podijeliti s drugima širom svijeta svoju ljubav prema sevdahu i prenijeti poruke koje su sastavni dio naše bogate istorije.

Kako ste se Vi upoznali sa sevdahom i šta je ono u sevdahu što želite da cijeli svijet upozna?

Zaljubila sam se u sevdah u ranom djetinjstvu i vjerujte mi da odrastanje uz muziku život čini ljepšim. Nisam u potpunosti shvatala stihove u to vrijeme, ali me ljepota same muzike i interpretacije očarala, i rekla bih da me je ta nevjerovatna lakoća u interpretiranju u prvom momentu najviše i privukla. Ali, kada sami u potpunosti spoznate taj svijet i kada cijenite sve vrijednosti poetike koje su suštinski vezane za nas, a koje su nastale prije nekoliko decenija i vijekova, ne možete ostati ravnodušni. Jednostavno imate želju podijeliti to s ljudima i prije svega im pokazati da muzika može dati puno svima nama kako bismo, prije svega, postali bolji ljudi.       
Da li BiH dovoljno radi i da li je na pravi način angažovana da zaštiti sevdah kao naš brend?

Nisam upoznata sa dosadašnjim pomacima na tom polju, tako da Vam ne mogu puno reći o tome. Ali, znam da ja nastavljam s nastupima gdje god mi se pruži prilika. Upravo sam se vratila iz Finske, i to je bio moj prvi posjet toj zemlji. Održala sam nekoliko vokalnih radionica i zajedno s finskim okrestrom održala par koncerata. A to Vam govorim iz razloga što je ovo možda i najbolji način za promociju tradicionalne muzike. Vjerujem da kao pojedinci možemo puno toga uraditi, ako već ne postoji institucionalni mehanizam. S druge strane, možda je tako i bolje. Ispotiha i na mala vrata ući u srca ljudi bez obzira gdje se nalazili. Iskreno, ne volim riječ brend i ne znam šta bismo mogli dobiti ako idemo u tom smjeru. Nekada je i manje više.      

Vaši koncerti prepuni su emocija, ali zanima me na kojem mjestu, na kojem koncertu je Vama bilo najemotivnije izaći pred publiku?

Kada govorimo o nastupima, jako teško je izdvojiti samo jedan. Svako druženje je posebna priča i uvijek se desi neko iznenađenje, barem za mene. Znate, kada se energija na sceni i u publici spoji, onda može biti jako teško, ali u svakom slučaju oslobađajuće kako za mene, tako i za ljude koji dođu na koncert. Svaki trenutak u životu je važan i još kada imate priliku ga proživjeti s ljudima koji jednako vole muziku, onda je to neprocjenjivo.   

Banjaluka je grad koja je najviše opjevan u sevdalinkama, a sa druge strane u samoj Banjaluci nema toliko pjevača i pjevačica koji su se posvetili sevdahu. Šta mislite, zbog čega je to tako, kakav je odnos Banjaluke prema sevdahu?

Vidite, iz svake generacije do sada se pojavljivao određen broj interpretatora. Nekada se iznjedri veliki broj izuzetnih instrumentalista i vokalista koji ostave veoma jak utjecaj na buduće generacije, kao što se to desilo 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka. A nekada je to teško nadomjestiti. Ali, imam osjećaj da to vrijeme dolazi. Bez obzira o kojem dijelu Bosne i Hercegovine govorili, ljudi poštuju tradiciju i vole sevdah. Još uvijek u skoro svakoj kući možete čuti kako se pjevaju sevdalinke u posebnim trenucima i to je praktično najvažnije. Sevdah će nastaviti svoj život, i mislim da će budućnost donijeti mnoga iznenađenja. Sigurna sam da će mladi umjetnici u svom staralaštvu inspirisanom sevdahom naći neki novi muzički put.     

Foto: Neja Markičević – Hanza Media

Koliko je muzika jezik koji svi razumijemo, nešto što nam može pomoći da se bolje razumijemo posebno u momentima kad ne želimo da čujemo i razumijemo onog ko je drugi i drugačiji od nas?

Već sam govorila da muzika ne poznaje granice. I sigurno da moderne tehnologije u 21. vijeku mogu samo unaprijediti komunikaciju među ljudima i omogućiti im da bolje razumiju svijet oko sebe.  Ali, najvažnije je da prvo čovjek bude otvoren i da sebe ne ograničava s predrasudama. A muzika može tu puno pomoći. Nekada su samo dva tona potrebna da čovjeka pomjere s mjesta, bez obzira na to o kojem je žanru riječ, odnosno iz koje zemlje muzika dolazi. I onda kasnije pokušavate objasniti proizašle emocije s hiljade riječi. U vezi s tim, ima skeptika koji smatraju da muzika ne može ništa puno promijeniti. Ali, iz iskustva znam da muzika može mijenjati svijet. Samo je potrebno iskreno vjerovati.     

BiH je zemlja sa nebrojeno mnogo problema na svim društvenim nivoima, šta Vama najviše smeta imajući u vidu okolnosti u kojima živimo?

Iako je borba za golu egzistenciju primarna stvar, mora se naći način da izdvajanja za kulturu i umjetnost budu mnogo veća. Znate, ovo je prostor u kojem živi i radi veliki broj kreativnih ljudi. To znam, jer sam upoznala mnoge mlade umjetnike, koji su samo svojom kreativnošću, znanjem, velikim trudom i malim ili nikakvim finansijskim sredstvima napravili ogromne pomake u domenu svog rada. E sad, zamislite da imaju sistemski riješenu podršku institucija vlasti, ko zna gdje bi im granice bile.

Suočeni smo sa masovnim odlaskom ne samo mladih ljudi, već i cijelih porodica koji žele neke bolje životne okolnosti. Kako Vi gledate na tu pojavu odlaska velikog broja ljudi iz Bosne i Hercegovine?

Da, vidim šta se događa. A znam i kako je teško krenuti opet od nule. Ali, to nije samo slučaj sa BiH. Znate, pored osigurane egzistencije, ljudima je potrebna i jasna dugoročna vizija života. Kako za njih, tako i za njihovu djecu. Teško je naći neko brzo rješenje u ovom trenutku, ali vjerujem da možemo to ovdje ostvariti. Svi pojedinačno mnogo toga možemo učiniti. Samo je prvi korak težak. I svaki naredni korak je važan kako bismo stvorili bolji svijet za našu djecu, a onda ništa nije teško i neostvarivo.      

Šta je ono po čemu je, po Vama, BiH posebna, u šta bi se trebalo više ulagati da se zemlja razvija, za zadrži ljude, da privuče turiste, da bude bolja zemlja za svoje građane?

Kreativnosti nam nikada nije manjkalo. A možemo reći da smo izuzetno snalažljivi i taj spoj nam može omogućiti da stvorimo jednu platformu za djelovanje u domenu umjetnosti i kulture koja bi mogla okupiti najbolje što imamo. Raštrkani smo širom svijeta i jedna zajednička inicijativa i jasna strategija bi zasigurno donijela pozitivne promjene u našem društvu, i vjerujem dala dobar vjetar u leđa.       

Već se 15 godina profesionalno i uspješno bavite muzikom. Međutim, koji su sve izazovi ovog posla, ono o čemu ljudi obično i ne razmišljaju, a sa čime se Vi svakodnevno suočavate?

Ništa posebno. Ako i ima nekih poteškoća, to je sastavni dio poziva kojim se bavim. Dosta putujem i nekada putovanja mogu biti izuzetno iscrpljujuća, ali kada ste nomad, onda je sve podnošljivo.   

Za kraj Vas ne bih pitala o planovima, već o čemu maštate i čemu se nadate?

Uvijek to ponavljam i reći ću i ovaj put. Željela bih nastupiti u svakom kutku ove planete. I voljela bih da imam priliku ispričati našu priču. Možda tražim puno, ali sam na putu već petnaest godina i idem dalje. Vidjet ćemo dokle će me put odvesti.