Kliker.info

Samir Jusufović rođen je prije 21 godinu u Bratuncu, a već šest godina sa svoje tri sestre Senadom, Indirom i Samirom živi, studira i radi u američkoj Atlanti.Pričao je Samir jučer za «San» kako je početkom agresije na BiH sa kućnog praga skupa sa roditeljima i sestrama pobjegao u Srebrenik, gdje je živio kao izbjeglica sve do 2001. godine, kada su svi zajedno emigrirali u Ameriku. Prije tri godine ovo četvero djece izgubili su zauvijek majku Ismetu, a samo godinu dana poslije, umro im je od srčanog udara i otac Omer, tako da su ostali prepušteni sami sebi. Majku su ukopali u njenom rodnom Zvorniku, a oca Omera u Americi. =Pored studija za računare koji pohađa u Atlanti, Samir nam priča kako je radio da bi svojim sestrama omogućio bezbjedan život, sve do kobnog 23. februara 2007. godine, koji nikad neće zaboraviti…- Po dolasku kući sa fakulteta, planirao sam oko 21.15 sati izaći sa svojim prijateljima. Sjeo sam u automobil i krenuo od stana u kojem živim, ali nakon samo samo 20 do 30 metara čuo sam krikove jedne žene na bosanskom jeziku, kako zove upomoć. Zaustavio sam vozilo i, ne razmišljajući, krenuo da vidim šta se dešava… Samo što sam otvorio ulazna vrata zgrade, naišao sam na crnca koji je u mene počeo pucati iz pištolja. Treći metak koji je ispalio prema meni pogodio me ispod srca. Na svu sreću, sad mogu tako reći, nije pogodio direktno u srce i, hvala Bogu, ostao sam živ. Taj metak koji me pogodio zaustavio se na kičmenom stubu, tako da sam ostao nepokretan i prikovan za invalidska kolica. Taj crnac, koji je imao samo 18 godina i koji je na kraju uhapšen, u namjeri da ukrade novac ranio je i supruga te žene koja je dozivala pomoć. Kod njega je pronašao samo deset dolara u džepu – zbog tog sitnog novca obojica smo mogli glavu izgubiti – pričao nam je Samir. Usljed povrede koje je zadobio, Samir je bio podvrgnut operativnom zahvatu. Američki ljekari metak iz kičmenog stuba nisu izvadili, ali su mu zaustavili krvarenje i rekli kako nikad neće moći stati na noge, niti sjediti. – Bilo mi je teško prvih par mjeseci da shvatim šta se sve desilo i da prihvatim stvarnost. Ali, nakon izvjesnog vremena, počeo sam pozitivno razmišljati i ulagati svu svoju snagu da sam sebi pomognem, da ne ostanem prikovan za krevet. Koliko sam mogao vježbao sam sam u stanu, jer nisam imao zdravstveno osiguranje da mogu sebi priuštiti fizikalne vježbe, koje su u Americi vrlo skupe. U to vrijeme za mene je čuo imam Islamske zajednice u Atlanti Ismet efendija Zejnilović, koji je tokom susreta sa bh. ambasadoricom u Vašingtonu Biserom Turković razgovarao o mom slučaju. Njih dvoje, od srca im hvala, preporučili su mi da o trošku ambasade i Islamske zajednice u Atlanti budem prebačen u hotel «Terme» na Ilidži, kako bih bio podvrgnut fizikalnom tretmanu – priča nam Samir, koji je u utorak doputovao u ovaj hotel. Ovaj hrabri momak, koji je preživio zajedno sa svojom porodicom agresiju u BiH, ali imao zlu sudbinu da ga metak «sačeka» u dalekoj Atlanti, dok razgovara sa nama pokazuje nam, sav sretan, napredak koji je postigao tokom vježbi, a to je da se na desnu nogu, za razliku od lijeve, može osloniti. – Zadovoljan sam i sretan što sam došao u Bosnu u kojoj nisam bio šest godina. Zadovoljan sam brigom osoblja u «Termi», u kojoj ću ostati nekoliko mjeseci. Ja vjerujem u svoj oporavak uz Božiju pomoć, jer sam uporan i nadam se najboljem. Moja je sreća što nisam pao u depresiju i pomirio se sa sudbinom. Idemo dalje – rekao je na kraju razgovora Samir, koji još uvijek nije uspio da se javi rodbini iz Bratunca kako bi ga posjetili, kao ni dragim prijateljima u Sarajevu, kojih, kako kaže, ima mnogo. – Stalno sam u telefonskom kontaktu sa sestrama, koje mi mnogo nedostaju. Najstarija sestra radi, tako da će njih tri moći sebi da priušte sve što im bude neophodno – rekao je Samir.  (Kliker.info-San)