Kliker.info

Kandidatura Denisa Bećirovića, 43-godišnjeg SDP-ovog političara, za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na predstojećim parlamentarnim izborima izazvala je različite reakcije u bh. političkoj i građanskoj javnosti. Neke je dovela do panike, neke zbunila, ali i kod velikog broja izazvala pozitivne komentare.

Javnost ga doživljava vrlo oprečno, od onih koji u njemu vide mladog i agilnog političara, spremnog na promjene i stvaranje jedne zaista drugačije Bosne i Hercegovine, do onih koji njegove istupe nazivaju populizmom.

Na pitanje da li je populista ne želi se uopće osvrtati, ali za DEPO Portal otvoreno odgovara na sva druga važna, ugodna i neugodna pitanja iz aktuelnog društveno-političkog i kulturnog života duboko ojađenje Bosne i Hercegovine.

Gospodine Bećiroviću, za početak, možete li nam nešto više reći o svom političkom i javnom pristupu i šta mu je cilj, osim onoga zbog čega svaki kandidat ulazi u ovu vrstu borbe – pobjede?

Nekima odgovaraju podjele, sukobi i razjedinjenost bh. patriotskih snaga. Neki su navikli na posvađane bh. političare koji međusobno ne razgovaraju i koji uglavnom, čast izuzecima, brinu o ličnim, stranačkim, ali ne i o državnim interesima. Neki su navikli da Beograd i Zagreb sve češće paternalistički i nedobronamjerno nastupaju prema državi Bosni i Hercegovini. Moja politika i pristup su korjenita promjena. Želim da povezujem građane i razne političke subjekte oko kapitalnih pitanja za državu Bosnu i Hercegovinu i zato me je, do sada, podržalo sedam političkih stranaka. Zbog toga je neke uhvatila velika panika.

Zašto, šta im u tome smeta?

Takva politika ne odgovara velikodržavnim krugovima u Beogradu i Zagrebu, kao i onima u Bosni i Hercegovini koji svojim nečinjenjem i pogrešnim činjenjem, građanima godinama nanose štetu. Sve više građana postaje svjesno njihove štetne vladavine, sve više građana traži promjene, pa su oni čiji odlazak sa vlasti građani žele, u velikoj panici. Potpuno različit od njih, nudim promjenu paradigme i očekivano je da me pokušavaju zaustaviti. Ipak, zaboravljaju da se budi jedna nova Bosna i Hercegovina koja je svjesna svoje prošlosti i okrenuta budućnosti. Tu novu energiju niko neće moći zaustaviti.

Smatrate li, ipak, da je sadašnji član Predsjedništva iz reda Bošnjaka, gospodin Bakir Izetbegović, dobro zastupao interese Bošnjaka?

Građani Bosne i Hercegovine su najpozvaniji da odgovore na ovo pitanje i oni će na neki način odgovoriti i na njega 7. oktobra 2018. Lično smatram da je gospodin Izetbegović trebao stranačku funkciju podrediti funkciji člana Predsjedništva BiH. Nažalost, on se više ponašao kao predstavnik svoje stranke nego kao predstavnik naše države. To se mora promijeniti. Član Predsjedništva BiH mora jednako služiti svim građanima, a ne samo jednoj političkoj partiji. Zato sam u Državnom parlamentu BiH predlagao da se funkcija člana Predsjedništva BiH depolitizira po uzoru na neke druge države.

Zbog čega smatrate da je Izetbegović podredio funkciju člana Predsjedništva BiH u korist svoje stranke?

Ustav i zakoni Bosne i Hercegovine podrazumijevaju ravnopravnost građana i naroda. Ta potreba je u našem dejtonskom pravnom sistemu do te mjere naglašena da umjesto jednog predsjednika imamo čak tri, dakle po jednog člana Predsjedništva BiH iz reda svakog od tri konstitutivna naroda. Gospodin Izetbegović pokušava se eksponirati kao dobar zaštitnik interesa Bošnjaka. Činjenice nerijetko govore suprotno. Nikada se nisam miješao niti ću se ikada miješati u rad pravosuđa, ali ne mogu da ne primjetim da u sudskoj vlasti, na čelnim pozicijama na državnom nivou pravosuđa, nema niti jednoga Bošnjaka. Predsjednik VSTV-a, predsjednik Suda BiH i glavni tužilac, niti na jednoj od ovih funkcija nema niti jednoga Bošnjaka. U sistemu sigurnosti i odbrane na državnom nivou, vidjet ćete da Bošnjak nije ni ministar, ni zamjenik ministra sigurnosti, ni šef SIPA-e, niti direktor Državne granične službe, ni ministar odbrane… I u tom sistemu samo je jedan Bošnjak, a to je šef OSA-e. Ko je ovo dopustio?

Lako je kritikovati druge, šta biste Vi uradili?

Između ostalog, držao bih se politike osiguranja pune nacionalne ravnopravnosti Bošnjaka, Srba, Hrvata i Ostalih. Primjera radi, kada su u pitanju predsjednik Suda BiH, predsjednik VSTV-a i glavni državni tužitelj, jednu od ovih funkcija morao bi obavljati Bošnjak. I u sistemu sigurnosti i odbrane bih insistirao na nacionalnoj ravnopravnosti, prema tome, bilo bi više Bošnjaka nego što je sada, pa bi, prema tome, bila bolje izbalansirana nacionalna struktura nosilaca ovih važnih funkcija. Ovako, Bošnjaci su dovedeni u neravnopravan položaj, a država Bosna i Hercegovina u državu kršenja Ustavom i zakonima zagarantiranih prava. Mogao bi dugo nabrajati propuste koji su Bosnu i Hercegovinu oštetili i ugrozili pravdu i vjeru naroda u pravdu. Kad nema ravnopravnosti i pravde, tad imamo beznađe, a kad imamo beznađe, imamo odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine.

Vi ste historičar po profesiji, te su Vam historijske analogije vjerovatno bliske. Imate li neku ocjenu koja se podudara sa stanjem u BiH trenutno i šta se iz njih može i treba učiti?

Historija se ponavlja samo onima koji iz nje nisu ništa naučili. Trenutno imamo stanje velike političke krize. Centrifugalne sile su sve snažnije, građani i narodi se raspamećuju i krajnje je vrijeme za promjenu paradigme. Mislim da treba potencirati na spajanju, a ne odvajanju, jer mnogo je više onoga što nas, uz uvažavanje svih različitosti, veže, nego onoga što nas razdvaja. Svi jednako ne želimo nezaposlenost, male plate i penzije, siromašvo, ne želimo nesigurnost i destabilizaciju. Sve nas jednako pogađa odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine. Ljudi odlaze u velikoj žurbi, kao da bježe pred kataklizmu. Moramo hitno mjenjati paradigmu i ujediniti se u borbi protiv zajedničkih problema. Samo ih ujedinjeni možemo riješiti. Kad god su se u historiji građani ujedinili u namjeri da riješe veliki zajednički problem, u tome su uspjeli. Razjedinjeni, nikada nisu uspjeli niti u jednoj oblasti, osim što su majstorima lova u mutnom, omogućili bogaćenje, a antibosanskohercegovičkim snagama, dominaciju, nad građanima Bosne i Hercegovine.

U sedamdeset petoj smo godišnjici Bitke na Neretvi, Bitke na Sutjesci, ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Jesu li te historijske lekcije upotrebljive i danas?

Godina 1943. je prelomna godina u historiji Evrope i svijeta. Bila je to godina velikog preokreta i najvažnijih pobjeda antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu. Lideri antifašističke koalicije sastali su sei u Teheranu i donijeli važne odluke za budućnost svijeta. U Bosni i Hercegovini antifašističke snage su izvojevale velike pobjede u bitkama na Neretvi i Sutjesci. U novembru 1943. godine bh. antifašisti su na zasjedanju ZAVNOBiH-a obnovili državnost BiH. ZAVNOBiH je bio više od jedne konferencije, više od jednog politički značajnog događaja. On je datum i događaj najvišeg ranga, događaj koji je promijenio smjer historije i na historijsku scenu izveo nove društvene snage i nove političke ideje. Veliki historijski smisao Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i jest u tome što je u bh. konglomeratu socijalnih, vjerskih i nacionalnih elemenata pronašao tačku sinteze i svebosanskog sabiranja. Kada je Skupština BiH u 1989. godini donijela amandman kojim je bh. državi dodala atribut suvereniteta, onda ona nije uradila ništa drugo do što je u Ustav vratila jedno od implicitnih određenja Bosne i Hercegovine, zapisanih u Ustavu iz 1946. godine, kao i u odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a. Taj amandman, pokazat će se, biće jedan od presudnih formalno-pravnih osnova za kasnije međunarodno-pravno priznanje državne nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Iako je država BiH od 1992. do 1995. bila izložena brutalnoj agresiji ona je još jednom pobijedila i opstala kao država. Danas smo na putu evroatlantskih integracija. Ne zaboravimo da je u temelje Evropske unije ugrađen i antifašizam. Dan Evrope je 9. maj, jer je to Dan pobjede nad fašizmom. Sve su to činjenice koje, kada vodimo Bosnu i Hercegovinu u evroatlantske integracije, trebamo imati u vidu.

Kako mislite, obzirom na nedavnu tragičnu prošlost u BiH, trenutno ustavno uređenje i Vaš status kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, graditi odnose sa srpskom i hrvatskom politikom u BiH? I inače, kako treba graditi bolje odnose između Srba, Hrvata i Bošnjaka?

Ne postoje ekskluzivne srpske, hrvatske, bošnjačke ili neke druge politike. U suštini ključna podjela u današnjoj Bosni i Hercegovini je na proevropske progresivne snage i na one koji nas guraju u izolaciju i siromaštvo. Naravno, treba graditi bolje međunacionalne odnose. Oni se moraju zanivati na istini, pravdi i međusobnom uvažavanju. Za početak, bilo bi korisno da se fokusiramo na životne probleme koji nas zajedno i jednako tište. Takvih problema, s obzirom na ekonomsku i socijalnu krizu, nezaposlenost, siromaštvo, male plate i penzije, nesigurno zdravstvo, nesigurnost i odlazak u inostranstvo naših mladih svih nacinalnosti, je toliko da ih moramo rješavati hitno i neprekidno. U takvom zajedničkom radu, mi ćemo postepeno izgrađivati povjerenje, na osnovu kojeg će biti moguće rješavati i teža pitanja, oko kojih je trenuto teško obezbijediti konsenzus.

Da li ste zadovoljni podrškom vlastite partije u ovoj, sudeći po svemu, vrlo neizvjesnoj izbornoj kampanji? Kada ste kandidat SDP-a, a kada, kao što ste više puta istakli, svih građana BiH?

Nemam problem da jasno i glasno kažem da sam Bošnjak koji će odlučno i pravedno štiti interese Bošnjaka i građana drugih nacionalnosti koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom. Zalažem se za istinsku ravnopravnost i nikada neću povlačiti poteze koji su upereni protiv bilo kojeg građanina ili naroda. U borbi za pravedniju BiH imponuje mi podrška članstva SDP-a BiH iskazana na partijskom referendumu tokom kojeg je blizu 27.000 članova SDP-a ili više od 92 procenta onih koji su na njega izašli na glasački listić upisalo moje ime i prezime. Nakon toga podršku mojoj kandidaturi pružili su, između ostalih, A-SDA, LDS, Tuzlanska alternativa, zatim Srpsko građansko vijeće, niz uglednih intelektualaca hrvatske nacionalnosti poput prof. dr. Tomislava Išeka, prof. dr. Ive Komšića, prof. dr. Danijele Martinović, prof. dr. Ante Domazeta, dr. Slavena Kovačevića…, pa ugledni intelektualci srpske nacionalnosti poput akademika prof. dr. Mirka Pejanovića, prof. dr. Tatjane Ljujić Mijatović, Mire Lazovića, Sretka Radišića…, gradonačelnici Bihaća Šuhret Fazlić i Cazina Nermin Ogrešević, te načelnici Bužima i Bosanskog Petrovca – Zikrija Duraković i Zlatko Hujić. Otvorenu podršku imam i od gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića, načelnika Lukavca Edina Delića, načelnika Ključa Nedžada Zukanovića, načelnika Gradačca Edisa Dervišagića, načelnika ŽivinicaSamira Kamenjakovića, načelnika Gračanice Nusreta Helića…, potom Bošnjačkog pokreta, Bosanskohercegovačkih slobodnih demokrata, udruženja Roma… To su ljudi koji pripadaju različitim političkim opcijama i koji su pokazali spremnost da stanu iza strateških ciljeva države Bosne i Hercegovine kao što su članstvo u NATO-u i EU. Također, svi oni koji su me podržali znaju da nikada neću odustati od borbe za ravnopravnost svih građana i naroda, kao i afirmacije antifašističkih vrijednosti koje su u temljima naše države. Nikada! Naglasit ću da je ovo zajednički projekat okupljanja protiv podjela i najefikasniji način borbe svih nas za pravedniju i bolju državu Bosnu i Hercegovinu.

Argumenti sadašnje vlasti su da su doveli do ekonomskog rasta, naročito u Federaciji BiH, i da su puno posla uradili na procesu priključenja BiH evropskim integracijama. Kakvo je Vaše mišljenje o ovim tvrdnjama?

Najjednostavnije bi na ovo pitanje bilo odgovoriti protivpitanjem: “A da li Vi kao građanin Bosne i Hercegovije osjećate da se desio neki ekonomski rast u našoj domovini ili bilo kojem mjenom dijelu i da li se osjećate bliže Evrpskoj uniji nego ranije”? Naravno da bi odgovor u svakom segmentu bio negativan. Svjedoci smo vrlo lošeg ekonomskog stanja u Bosni i Hercegovini koje se ogleda u padu ekonomskih aktivnosti na gotovo svim poljima i potpunim izostankom kapitalnih državnih projekata i ulaganja u infrastrukturu, energetiku i sve druge grane privrede. Direktnih stranih investicija skoro da i nema, a ključni infrastrukturni projekti su u potpunom zastoju. Prema podacima i mjerenjima konkurentnosti i kvalitete poslovnog okruženja zauzimamo posljednje mjesto u Evropi i imamo tendenciju daljnjeg nazadovanja. Koga onda čudi da zdrava i stručna radna snaga masovno odlazi iz naše zemlje? Sa druge strane imamo apsurdnu situaciju da stranke na vlasti  entitetski, nacionalno i stranački posvađane i podjeljene građane BiH ubjeđuju da sve cvjeta, da je pitanje sedmice ili mjeseca kada ćemo postati kredibilan kandidat za Evropsku uniju ili za članstvo u NATO.

Zato sam uvjeren da su oktobarski izbori pravi trenutak da rastjeramo magle i zajedničkim radom zaustavimo beznađe. Zbog toga se borim za okupljanje najširih slojeva progresivnih ljudi koji žele raditi kako bi se država Bosna i Hercegovina zaista pokrenula naprijed, a ne da prosperitet vide samo u neutemeljenim pričama vladajućih stranaka.

Sa druge strane, i stanje u kojem duhovno i kulturno nalazi Bosna i Hercegovina vrlo je apatično i depresivno. Postajemo veća medijska kolonija nego što je to BiH bila šezdedestih godina prošlog vijeka, rapadaju se kulturne institucije, nema tekuće kulturne produkcije, umjetnici, zajedno sa sa ostalim kategorijama društva, bježe iz države… Kako vratiti samopouzdanje ali i izgubljenu snagu BiH u sferi duha?

Kultura je otvoreno lice svake društvene zajednice prema drugome, prema svijetu izvan sebe. Oni koji su učestvovali u kreiranju Dejtonskog sporazuma o tome nažalost nisu nimalo vodili računa, pa Bosna i Hercegovina danas nema državno ministarstvo za kulturu i sport, a samim tim nema ni osmišljenu državnu politiku u oblasti kulture i sporta. Što je još gore, kultura i sport su najčešće ideološki polarizirani, lokalizirani, samoizolirani, jednom riječju: poniženi. Stanje u kulturi je vrlo deprimirajuće i zabrinjavajuće vis a vis budućnosti autentičnih supstancijalnih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva.

Ovakvom politikom u kulturi Bosna i Hercegovina je postala pogodan prostor za razne vrste kolonijalnih politika, ne samo od strane neposrednih susjeda, nego i politika iz mnogih drugih centara svjetske moći. Uz to, u pravu su oni kulturni uposlenici koji kažu kako kulturni događaji u Bosni suviše pate od festivalizacije kulture, kulturnih smotri koje su od danas do sutra, kako se gotovo ništa ne planira i osmišljava strateški i bosanskohercegovački. U tom smislu će se morati uložiti veliki napor da se kulturi vrati onaj društveni status i smisao koji je imala u nekim ranijim vremenima.

Ali to neće biti nimalo lako, previše štete je već učinjeno…

Da bi se u tome uspjelo, rukave moraju zavrnuti i kulturni radnici, sportisti, umjetnici, pisci, slikari, njihova udruženja, svi moraju biti glasniji i odlučniji u odbrani svoga dostojanstva i integriteta.

Ne zaboravimo, država Bosna i Hercegovina je zemlja bogatih slojeva kulturnohistorijskih vrijednosti, zemlja izuzetnih sportskih potencijala i mi se moramo pokazati svijetu kao država koja se itekako ponosi svojim čistim i otvorenim prozorima u svijet kad su u pitanju kultura i sport!

Tradicionalno u BiH mladi ljudi ne izlaze na izbore. Kako to promjeniti i šta bi ste im Vi, kao mladi kandidat za Predsjednišvo BiH, poručili?

Mladi ljudi na drugačiji način gledaju na bosanskohercegovačku stvarnost i ne žele dovijeka čekati da se ona promijeni. Od ukupnog broja nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, 39 posto čine mladi, a od 60 posto mladih koji bi napustili BiH, njih čak 37 posto kao razloge navodi nezaposlenost i loše uslove rada. Uz sve to, od najranijih dana, od vrtića preko škola, mladost ove države dijeli se kroz potpuno nakaradan i neusklađen obrazovni sistem i šta dobijamo kao rezultat? Armiju nezadovoljnih kojoj je bitnije da što prije nađe sigurnost na Zapadu nego da glasajući pokuša uticati na promjenu stanja.

Znam da su posljednjih godina mladi izvarani nerealnim obećanjima, nikada realiziranim masovnim zapošljavanjima, javnim radovima, reformama i agendama i potemkinovim selima, tako da im je teško u sebi ponovo pronaći vjeru u prosperitetnu budućnost. Ali pozivam ih da zajedno, na platformi zajedničkog rada, državu Bosnu i Hercegovinu učinimo boljom. Prvi korak je izlazak na izbore.

Ali mora im se i nešto realno ponuditi, zar ne?

Smatram da se nadležni organi na svim nivoima moraju fokusirati na pitanja kao što: osiguranje prvog radnog iskustva i prakse za sve mlade, finansiranje start-up biznisa za mlade, osiguranje nižih kamatnih stopa za mlade, uvođenje poreskih olakšica za privrednike koji zapošljavaju mlade, reformiranje biroa za zapošljavanje, izradu strategije razvoja kulture i sporta na državnom nivou, kreiranje jedinstvenog obrazovnog prostora i jedninstvenog nastavnog plana i programa u Bosni i Hercegovini, ukidanje segregacije u obrazovnom sistemu, poboljšanje studentskog standarda, formiranje Fonda za mobilnost mladih, priznavanje i vrednovanje društveno korisnog rada mladih, finansiranje projekata upoznavanja i zbližavanja mladih iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Jednom riječju, moramo početi konkretno rješavati goruće probleme mladih u našoj državi.

Angelina Albijanić-Duraković (Depo)