Kliker.info

Piše : Zija Dizdarević (Oslobođenje)

 Utihlo je šatorsko naselje Srebreničana nad Sarajevom. Neprijatan mir ostaće za srebreničkom djecom, ženama, starcima… Mir koji budi nemir u svakom čija savjest bar djelimice osjeća učinke nedohvatne i nedovršene srebreničke tragedije. Srebreničanke i Srebreničani osjećaju se ponovo neshvaćenim, nanovo prevarenim, opet izdanim.Što je to tako, najprije moraju upitati one što su ih poveli u taj pokušaj, one što tvrde da su ispunjavali zahtjev samog naroda. Ti srebrenički tribuni tvrde da nikakva stranka niti politika nije stajala iza te nevesele avanturice, pa je red da budu i prvoodgovorni pred narodom čiju su volju, kao, prepoznali. Stav “ili distrikt ili ništa” uz poziv na iseljavanje svih preostalih Bošnjaka iz Srebrenice nije mogao izdobriti. Do radikalno nove ustavno-teritorijalne pozicije Srebrenice ne bi se lako moglo doći ni da živimo u sasma sređenoj pravnoj državi i u društvu s izgrađenim osjećanjem za ljudska prava. Prošle srijede, nakon susreta Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, sa njenim članovima u srebreničkoj skupštini, ta stranka je odustala od stava o izdvajanju, zagovarajući fazno rješavanje srebreničkih problema. Opcija izdvajanja je samo išla na ruku separatističkim nakanama u RS i drugdje i ojačala politiku koja sugeriše zaziranje od Bošnjaka. Vođa Stranke za BiH Haris Silajdžić dohvatio je presudu Međunarodnog suda pravde kao prvorazrednu priliku za radikalnu izmjenu odnosa političkih snaga i državnog poretka. Umjesto staložene, pravno obrađene i politički domišljene akcije prema UN, EU, SAD, organima vlasti u BiH – s osnovnim upitom šta znači ta presuda sa stanovišta odgovornosti i akcije tih institucija – vučeni su nervozni, agresivni, iritantni i politički nerealni potezi koji su, u krajnjem, umanjili mogućnost i političkog efektiranja te presude. Takvo ponašanje naišlo je na odbojnost i kod onih koji su dokazano skloni Srebreničanima i BiH.No, isticanje Srebrenice u prvi politički i medijski plan imalo je, u biti, itekako smisla i donijelo je i nesumnjive koristi. Velika je stvar što su međunarodni autoriteti u BiH zdušno stali iza namjere da Srebreničani i njihov zavičaj budu predmetom posebne pažnje sa sigurnosnog, pravnog i ekonomsko-socijalnog stanovišta. Otud, nije pametno omalovažavati uključivanje OHR i SAD, putem angažovanja ambasadora Kliforda Bonda, koji je namjerio da učini promjene u strukturi srebreničke policije kako bi svi stanovnici imali povjerenje u svakog tamošnjeg policajca; da uvede ispostavu odjeljenja za ratne zločine Tužilaštva BiH; da organizuje i donatorsku konferenciju kako bi se otvorila privredna i svaka druga perspektiva Srebrenici i, posebno, njenoj mladosti. Nije razumno ni odbijanje ekonomske pomoći države i entitetskih vlada ako distrikta ne bude. Prosperitetna Srebrenica, na zadovoljstvo svih njenih sadašnjih i, nadati se, starih stanovnika bez obzira kakvo im je ime i prezime, mijenjaće i RS samu i odnose u BiH. Premijera RS Milorada Dodika treba pritjerati da ispuni obećanja prema Srebrenici, onemogućiti mu da zlorabi neke loše poteze u navodnu korist Srebreničana, nastojeći da izoluje tamošnje Bošnjake i učini ih krivcima i prijetnjom Srbima, RS i BiH. Zakon o memorijalnom centru u Potočarima, koji je odlukom visokog predstavnika učinjen državnom odgovornošću, važan je dokaz spremnosti međunarodnih autoriteta da se za Srebreničane uistinu uradi nešto prekretno i trajnje vrijedno. Na domaćim je političarima da izbore da se akcijama unutar sistema vlasti i saradnjom sa međunarodnom misijom u BiH sačini višedimenzionalan projekt za Srebrenicu koji će je učiniti bh. nadom.