Kliker.info

Dan nakon izbora u Americi kazao sam u jednoj TV emisiji kako mislim, ukratko, da je »važnije što je Hillary Clinton izgubila, nego što je Donald Trump pobijedio«. I primio podosta namrgođenih reakcija od mojih drugara.

Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

U rasponu od blagog čuđenja koje je ipak ostavljalo prostora za raspravu raznih vrsta, do ljutnje zakićene jaranskim komplimentima tipa – ti nisi normalan ! Uz blago žaljenje nad mojim ugledom etabliranog ljevičara i liberala u čaršiji.

A pobjeda je sasvim legitimna temeljem sistema koji je demokratska država davno smislila i institucionalizirala, doduše u korist svojih favorita. Očigledno je sada da će nešto morati da domišljaju na tom terenu, poučeni potpunim besmislom izbornih matematika, ispitivanja javnog mnijenja, anketa na velikim uzorcima itd. itd.

Kad ne ide, ne ide.

Potvrdu one skandalozne teze o tome šta je za mene bilo važnije u tim izborima dobio sam buljeći u tv ekran u srijedu, duže od deset sati, i slušajući nebrojene inozemne i domaće analitičare i kobajagi analitičare, profesore univerziteta i novinare, razne amatere i profesionalce, ostrašćene i sabrane, gledajući silu ranije montiranih priloga o ovome ili onome u vezi sa skandaloznim Trumpom i prihvatljivijom Hillary koja je, kažu ipak, malo manje »bad girl«… I nisam naišao ni na jedan jedini prilog, ni na jednu jedinu rečenicu zbog koje sam, isključivo, kazao ono što sam kazao.

U pitanju su dvije okolnosti o kojima je ovdje riječ, da se ne širi tema dalje. Prva je što je moj ugao promatranja toga tamo specifičan i ne zahtjeva uvid u sve planetarne drame Trumpovog izbora. Nismo svi sveznalice kao većina u ovim stvarima. Posebno sam bez interesa lokalne prokopuše koju pale njegovi skandali tipa štipkanja, evo odjednom nebrojenih dama i napisanih storija o tome, psovanja povodom LGBT zajednice i njihovih prava, abortusa itd.

Imao sam na umu samo »rezultate« vanjske politike i nasilnog uređivanja svijeta temeljem onog samoproklamovanog američkog koncepta i djelovanja koji je za sobom ostavljao, ostavlja i ostavljat će krvavi trag ukoliko pobijedi osoba koja je u sve to već do lakata umiješana. I zato je taj »koncept« istakao kao svog kandidata – operativca, za mjesto predsjednika pomenute sile. Činjenica da o tom aspektu biografije Hillary Clinton nije ni riječi progovorena ili slovo napisano, samo slijepcu može biti neprimjetna.

Njen neizbor u ovom slučaju, barem budi nadu da se stvari na planeti dovedenoj na ivicu ponora mogu relaksirati. Kandidatkinja je unaprijed nudila juriše do pobjede, i atomske kad bi takva pobjeda postojala. Treba biti idiot, a ne samo naivan, pa povjerovati da je odbrana podrška gay brakova, abortusa i eliminacija seksizma uz finćukasto lijepo i protokolarno ponašanje uz držanje za ruke ljudi svih boja i rasa – bio smisao do sada neviđene sile nebeske, organizacije i novca što su bili upregnuti u kampanju kandidata Wall Streeta, vojne industrije, banaka, svekolikog establišmenta, korporacija, medija, obavještajnih službi itd.

Možda još preciznije, na ovakvu reakciju ponukala me upravo sjajno iskrena formulacija jednog gospodina, kojeg je voditelj tv N1 doveo u srijedu, na dan »šokantnog izbora«, u cjelodnevni boravak na Time square, NY. Odatle smo uživo saznavali sve što nismo znali o izborima. Svako malo, uzbuđeni i rezultatom izbora »šokirani« voditelj, propitivao je tog izvjesnog gospodina, rečeno je znalca novinara, inače živi u Americi, da gledaocima objasni ovaj ili onaj aspekt bolnog »američkog poraza« sadržanog u pobjedi zlog Donalda Trumpa. I sa njim u pobjedi Rusije !

U seriji objašnjenja, dotični gospodin s naših prostora koji sada za sebe kaže »mi« kada je riječ o Americi, vidno frustriran najavom D. Trumpa da će, odustati od daljeg prevelikog miješanja u poslove drugih državana, veli: U svemu je najgore što Amerika povlačenjem iz vanjskopolitičkih procesa u svijetu više neće biti velika sila, a »mi« smo navikli već sedamdeset godina da svijet bude onakav kakav mi diktiramo… Tako nekako, ako ne i gore.

Pomislio sam, gledajući i slušajući tog »našeg« Amerikanca, kako je čovjek, zapravo, nevjerovatno precizno definirao sve ono što je Hillary trebalo da predstavlja u ime sile. Neoliberalno, korporativno, intervencionistički. Ostalo je sve šminka.

Dokaza po svijetu krvavih, koliko hoćete. A onaj nam tumač što to reče, deprimiran do boli jer, eto, sa Trumpom od sada neće više biti oni što diktiraju svima. Onda ispali najveću pakost koju je mogao smisliti tek izabranom predsjedniku i javno kazati, za osvetu: »SAD više neće imati spoljne politike jer će je voditi Putin«. Eto da i mi znamo šta nam se sprema i zašto je to, kao i svim drugim na svijetu.

Druga zanimljiva okolnost koja me nagnala da i iz dodatnog ugla razmišljam o ovim izborima, posebno povodom nepristojno favorizirane kandidatkinje što je izgubila bez ikakvih iole poštenijih objašnjenja zašto, jeste tim povodom svekolika žal i bijes u krugovima takozvanih ljevičara i liberala. U Americi i svijetu. Pa i kod mojih prijatelja i ljudi te krvne grupe.

Negdje je ogromna greška, opet mimo onoga šta je i ko je Donald Trump, sa svim svojim napadima na elementarne postulate za koje se po definiciji bore ljevičari i liberali: za sva osnovna ljudska prava i slobode, za sva LGBT prava, za pravo na abortus, za prava izbjeglica i drugačijih itd. itd.

»Spor« u vezi s pobjedom ili porazom Hillary Clinton, nije uopšte na tom terenu. S Trumpom to nema veze. Istinska drama je u tome što je, valjda, pravo na život i ne pravo ikome na oduzimanje tuđih života, masovno, bez ikakvog osnova i cilja sem »imperatorskog« interesa i arogancije, valjda bar za nijansu važnije od svih drugih prava.

To je u ovom slučaju vaganja svih Trumpovih mana, pa i onih najgorih i do sada potvrđenih, beskrajno daleko od balansa na vagi odgovornosti s direktnim učešćem dotične dame u direktnom i indirektnom odlučivanju o oduzimanju života hiljada i hiljada nevinih ljudi, recimo na Bliskom istoku. Da se i ne spominju mnogi ozbiljni intelektualci, humanisti i stručnjaci na svijetu koji smatraju da je, recimo, samo »operacija Libija« čisti čin ratnog zločina barem po komandnoj odgovornosti! Tamo nije bio rat. Niko ga nikome nije objavio, niti se rezolucija UN o »no fly« zoni odnosila na ono što je bilo. A evo nesuđena predsjednica obećala je da će »kad pobijedi« zahtijevati da se scenario sa »no fly« zonom obnovi u – Siriji!

Da groteska bude potpuna, Hillary Clinton došla je do samog praga Bijele kuće kao liberal. U onoj svađi s prijateljima kazao sam da je za mene ona najlažniji liberal u Americi. Čak se to nakon svega može teško kazati i za Sandersa koji se povukao pa iz petnih žila podržao Clintonovu, ojadivši do kraja istinske liberale. To bi danas u SAD mogla biti prije svih drugih doista sjajna, pametna, humana i hrabra Jill Stein koja je na čelu tamošnjih »zelenih«. No, takvi liberali, demokrate ili republikanci otpadaju na tipičnom demokratskom uslovu – novcu. Duga priča.

Dilema je golema, zašto ljevičari i liberali po svijetu zatvaraju oči pred doista krvavim tragovima onog neoliberalnog kapitalizma koji je temeljno ponizio i ljude srednje klase i one koje smo nekada zvali radnička klasa. Otkud ta strasna njihova podrška nekome ko de facto propagira filozofiju stare i brutalne »Čikaške škole« svemoćnog tržišta što ne poznaje apsolutno ništa drugo do profita po svaku cijenu bogatih koji cijede ostale do kosti. I nije im nikada dosta. Da li je u pitanju neznanje, ili hipokrizija, ili dodvoravanje malih koji mazohistički vole velike, ili ko zna što drugo. Uključen svakako jeste nedostatak elementarnog digniteta pa tako i moralnog identiteta.

Eto, te dvije dileme – zašto su se svi toliko trudili da sakriju pravo lice Hillary i ime mašinerije koja stoji iza nje, i zašto su ljevičari i liberali toliko utonuli u bol i patnju što nije dobila potpunu vlast a sinonim je svega onoga protiv čega se, navodno, oni bore – bio je razlog da kažem: Važnije je što je ona izgubila, nego što je on dobio. I miran sam što tako mislim, ma koliko to nevažno bilo ikome na svijetu.