Kliker.info

Mi u BiH živimo nešto što ne mogu nazvati stvarnim i autentičnim mirom, nego više upotrebljavam sintagme ne-rat ili ne-mir, negativni mir! Kazao je to u intervjuu za “Dnevni avaz” prof. dr. Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Sarajevu, čija je knjiga “Rasprava o miru i nasilju – (Geo)politika rata – (Geo)politika mira – studije mira” izazvala pažnju u naučnoj zajednici i demokratskoj javnosti BiH i regiona, a sinoć je promovirana i u sarajevskom Kamernom teatru 55.

Pozitivni mir

Ćurak za naš list govori o BiH i regionu, stranim silama, ali i o tome šta je kod nas “mutno i komplicirano”, pa stalno srljamo u sukobe i nemire.

Vaša knjiga u svom nazivu nosi i rat i mir… Čemu smo bliži danas u BiH?

– Knjiga je jedna vrsta interpretacije svjetske, evropske, regionalne i bh. stvarnosti s fokusom na BiH i region, s nužnim ekskurzijama u stanje duha unutar Evrope danas, naročito imajući u vidu progres rigidne, radikalne nove konzervativne desnice. Čemu smo bliži danas?

Još smo daleko od pozitivnog mira u kojem su sloboda, pravda i ravnopravnost trijumfirali. Mi samo imamo odsustvo nasilja, odsustvo rata kao radikalne forme nasilja. Ja svojom knjigom želim da propitam stvarnost, motiviram ljude na dijalog, generalno donositelje odluka, ali i obični svijet. Da napustimo kulturu nasilja, da prestanemo s reprodukcijom spirale nasilja i da gradimo BiH kroz autentične mirovne forme.

U recenziji Vaše knjige Sonja Biserko ističe da BiH nema perspektivu ukoliko SAD i EU ne završe posao u BiH? Vjerujete li da stvarno i hoće?

– Ja sam napravio, ustvari, rekapitulaciju 20 godina poslije Dejtona u BiH i upravo je kritika djelovanja međunarodne zajednice vrlo važan segment interpretacije mira i nasilja u BiH. Nema sumnje da je BiH ustavnopravnom i političkom konstitucijom zemlja koja zahtijeva i angažman međunarodne uprave. To je tako i vidljivo golim okom.

Ta intervencija međunarodne zajednice u različitim dijelovima postdejtonske historije je jača ili slabija. Odmah poslije Dejtona snažni američki angažman gurao je zemlju naprijed. Promijenjena geopolitička slika svijeta, angažman Amerike u drugim krizama, smanjio je upliv SAD u zemlju za koju je ona zaista odgovorna. To je dovelo do toga da zemlja stagnira i nazaduje, a da unutrašnji nacionalizmi i srpski i hrvatski i bošnjački snažno napreduju i tako blokiraju izgradnju države.

Bosna i Hercegovina je de facto ukradena od nacionalističkih elita i nižih nivoa vlasti. Zbog takve arhitekture države angažman EU i SAD je itekako važan upravo da bi stvorili uvjete da nove generacije, politički emancipirane, budu donositelji odluka, te da uz pomoć građanstva stvore uvjete za izgradnju jednog mirnog i pravednog društva. A ne da naše unutrašnje konflikte reguliramo samo nasiljem. I tu se javlja nova varijabla koja ovu situaciju usložnjava, a to je da ovaj prazni prostor u kojem BiH još nije ušla u NATO i EU jeste otvorio prostor za Rusiju da dalje zatruje odnose, čime je politička jednadžba dodatno zakomplicirana.

Ovih dana dosta se govori upravo o širenju utjecaja Rusije na Balkanu. Koliko je realna opasnost da se velike sile sukobljavaju na ovim našim prostorima?

– Vidite, to je zanimljivo. Iako je BiH unutar relevantnih geopolitičkih parametara zemlja koja je nebitna za svjetsku geopolitičku sliku, stjecajem okolnosti u BiH se znaju dešavati procesi koji su na neki način odjek nesporazuma velikih sila. Da je BiH ušla u EU ili NATO, onda Rusija ne bi mogla vršiti jedno “uklinjavanje” koje, naprosto, ne doprinosi izgradnji BiH, nego održavanju statusa quo koji ne vodi ničemu ne doprinosi izgradnji države. BiH je tu sasvim slučajno izabrana.

Ali, bilo bi strašno da zbog nesporazuma između velikih sila linija neke nove Jalte ide granicom BiH zato što je to sada zemlja koja ima dva entiteta i kao da je dušu dala za to. No, nećemo pristati na te hantingtonske interpretacije svijeta. Na kraju, sama entitetska podjela je artificijelna, rezultat nasilja i verifikacije nasilja.

Rusija ne može imati strateški interes u ovom dijelu svijeta kao što ga ima EU. Prije svega zbog razdaljine i zato što Rusija nema kapaciteta da bude zainteresirana za Balkan na onaj način na koji je zainteresirana za, recimo, Ukrajinu. Rusija doprinosi jednom remetilačkom statusu ovdje, u regiji, a to, naprosto, nije dobra vijest.

Ključni kreatori

Može li raspakivanje Dejtona donijeti “pozitivni mir” ili biti povod novom ratu?

– Kant u “Vječnom miru” piše da svaki mirovni ugovor nije mirovni ako u sebi sadrži povod nekog budućeg rata. A vidite kakva je situacija 20 godina nakon rata. Baš kao da ta ideja isijava iz svakog dana naših postdejtonskih života. Vrlo je važno razumijevati kontekst.

U nekim dionicama postdejtonske BiH činilo se da bi neki Dejton 2, naročito dok su bili živi njegovi ključni kreatori kao što je Holbruk, bio koristan u izgradnji jedne samoodržive političke zajednice i vrlo koristan za sve građane BiH, regiju i međunarodnu zajednicu.

Imajući u vidu da su nacionalističke naracije snažno osokoljene, da imamo u Evropi rast ksenofobne desnice, dakle imajući u vidu takvu ambijentalnost, svaki novi Dejton, bez obzira na nadanja građana, mogao bi biti gori nego Dejton koji imamo, odnosno neka konačna verifikacija nasilja na način koji bi ovu zemlju brutalno izmasakrirao iznutra. No, mislim da od toga nema ništa.

Mutno i komplicirano

Ko je i šta danas glavni problem naše zemlje? Šta je to “mutno i komplicirano”, kako Vi kažete, na ovim prostorima što vodi u sukobe?

– Mutno i komplicirano je što su nacionalističke oligarhije ostale na principima stare militarističke geopolitike, s ambicijama osvajanja prostora slabijih zemalja, s nacionalističkim bekgraundom koji naprosto izaziva zebnju. Ne možete vjerovati da ljudi ne mogu da se transformiraju i napuste neke mitske konstrukcije iz prošlosti.

Mutno i komplicirano je to što nemamo elite koje su sposobne da se izdignu iznad vlastitog interesa, koje ne mogu da razumiju da nijedna zajednica ne može da se realizira ako se ne razumiju potrebe i interese drugih. Vidite ove dodjele plaketa u Narodnoj skupštini Republike Srpske ljudima optuženim za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. To vam govori i o nesposobnosti da se izdignite iznad loših vlastitih procjena i politika, da naprosto uvažite da nekim dugim ljudima to smeta.

Onespokojavajući su neki momenti procesa desekularizacije svijeta kojima svjedočimo i u BiH. Sarajevo nije iznimka, nego je element tih procesa.

To je sve mutno i komplicirano. Mutno i komplicirano je kada imate potpuni trijumf nacionalizma, a onda nacionalizam najvećom opasnošću proglašava ateizam i komunizam, koje svijećom ne možete naći. Bez političke emancipacije donositelja odluka i građanstva kao takvoga teško je očekivati napredak u regiji. Zato je važno da postanemo dio euroatlantskog svijeta. Zbog građanskog osnaživanja ljudi, uvjerenja ljudi da su važni i da ne može neko u njihovo ime, neke kvazielite, donositi odluke, čak činiti zločine pozivajući se na svoje ljude…

Hoće li i BiH postati dio pravoslavno-islamskog svijeta

Kako vidite prilike u regiji kada su posljednjih sedmica prava vijest bili oni koji ukazuju na užase rata i iznose ocjene zašto rata neće biti, recimo?

– Hrvatska je u EU i NATO-u, nadam se da je Crna Gora na posljednjim izborima odbranila tu euroatlantsku poziciju. Bilo bi za očekivati da se te tendencije evropeiziranja nastave. No, svjetske silnice se mijenjaju i pomjeraju. Ne znamo šta će biti u Srbiji koja je stalnoj borbi između konzervativnih proruskih snaga i snaga koje žele modernizaciju i zapadne alijanse.

Eventualno raščišćavanja te situacije jest predznak integriranja BiH, Makedonije i Srbije. Mogu izraziti nadu da će BiH postati dio uređenog euroatlantskog svijeta, da će ideja Evrope snažno napredovati, da neće biti poražena od evropskih nacionalizama i da će ideja zajedničkog doma napredovati. Ako se to zaustavi, BiH, Srbija i Makedonija ne mogu zadržati poziciju neutralnosti. To su priče za malu djecu.

U takvom razvoju situacije, oni će postati dio pravoslavno-islamskog svijeta.

Okončati secesionističke naracije 

Kakvu budućnost u BiH možemo očekivati?

– Ako trijumfira samo ona politika da BiH nikada nije postojala prije Dejtona i da jedino što mi znamo kroz svoju historiju jeste ovo nasilje koje živimo 20 godina, onda nam je budućnost crna, jer će doći do prekidanja svih onih tendencija koje su kroz historiju
konstruirale BiH kao zajednički prostor. Vrijeme je da se okončaju secesionističke naracije, kao i unitarističke naracije i da gradimo zemlju za sve naše ljude. To zavisi i od građana BiH koji se lako priviknu na sve novo. Veliki dio građana se naviknuo na trijumf etničkog nacionalizma.

Da mi imamo političke i intelektualne struje koje isijavaju drugačiju energiju, koje pozivaju na zbiljsko zajedništvo, ravnopravnost, a ne na etničko masakrirane zajedničke teritorije, vidjeli bismo odjednom da bi se stvorili uvjeti da na BiH gledamo iz drugoga ugla, pravednijeg ugla koje nije nužno determiniran nacionalističkim naracijama.

Faruk Veler (Avaz)