Kliker.info

Kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide gdje se vječno plače,
kroz nas se ide do propala puka…
Napustite svaku nadu, vi koji ulazite… 

Piše : Nerin Dizdar (Tačno)

Iznad navedeni citat, koji po opisu velikog Dantea Alighieria stoji na ulazu u pakao, bio bi sasvim prikladan natpis na tabli koja vas obavještava da ulazite u Stolac, ili barem u prostorije HDZ-a BiH u Stocu.

Borjana Krišto je jučer dala za mnoge nerazumljivu i nesuvislu izjavu, pošto je, nabrajajući mjesta u kojim je HDZ BiH ostvario izbornu pobjedu, rekla da HDZ BiH očekuje pobjedu i u Stocu. Mnoge je ovakva izjava uglavnom nijeme perjanice ne tako brojnog ženskog krila HDZ-a BiH iznenadila. U najmanju ruku, ta izjava je djelovala zbunjujuće, s obzirom da se odnosi na općinu u kojoj je izborni proces suspendovan.

Međutim, ako se u obzir uzmu ukupna dešavanja u Stocu (ne samo jučer, nego u zadnjih 20 godina), ove izjava ima itekako mnogo smisla. Naime, HDZ BiH u Stocu već dvije i kusur decenije provodi politiku brutalnog kažnjavanja svih onih koji na izborima ne daju podršku ovoj političkoj opciji. Što više moć HDZ-a BiH opada, to su beskrupulozniji u nastojanjima i metodama kojim teže očuvanju svoje moći. O tome mogu posvjedočiti i sam, kroz i više desetina nesupješnih pravosudnih hajki koje su vođene protiv mene, formalno nazvanih ‘istragama MUP-a HNK’, koji je inače kroz svoju historiju uglavnom djelovao kao paravojno krilo HDZ-a BiH.

Pored onih koji ne glasaju za HDZ BiH, u Stocu ima zasigurno značajan broj građana koji glasaju za HDZ BiH, a da ni sami ne znaju da su glasali za njih. O mrtvim je već dovoljno rečeno. Međutim, još više se radi o živim, unesrećenim Stočanima hrvatske nacionalnosti koji su ovaj tužni, razrušeni grad napustili u potrazi za egzistencijom.

O tome kako njihovi glasovi budu uračunati, najbolje je pitati stolačku Općinsku izbornu komisiju (OIK), koja uglavnom djeluje kao izvršno političko tijelo HDZ-a BiH. Dovoljno je reći da u Stocu na dan izbora kao dokument vrijede članske kartice u lovačkom društvu, a ako ste prava opcija, može vam se i sa smrtnim listom progledati kroz prste ako ste dovoljno simpatični. U Stocu, ako igdje, vrijedi ona da nije bitno ko (i kako) glasa nego ko broji glasove.

Prema tome, iako HDZ BiH ukupan tok dešavanja u Stocu pokušava zakamuflirati kao stabilnu i neupitnu desetljetnu tiraniju, činjenica je zapravo da su izborni ciklusi u Stocu hronologija kontinuiranog pada HDZ-a BiH. Naime, na Općinskim izborima 2012. godine, to odgovorno tvrdim, najmanje dva osvojena mandata su oteta od opozicije, jedan od SBB-a i Nermine Frenjo, drugi od nezavisnog kandidata Ajdina Hanića. Pitanje je koliko je zaista glasova dobio i SDP BiH (službeno imali 2 vijećnika – Nijaz Obradović i Demir Mahmutćehajić) i Stranka za BiH koja je također bila blizu prelaska izbornog praga. Nažalost, odnosi u biračkim odborima su ipak bili presudni. Na lokalnim izborima 2008. godine, sasvim sigurno je mandat otet SDP-u BiH, i tako dalje u prošlost, sve do 1996. godine kada je ‘nehadezeova’ većina u Općinskom vijeću doslovno kidnapirana manipulacijama u kojim ni ‘strani faktor’ nije bio čistih ruka.

Dakle, što smo bliže sadašnjosti, to je OIK imao sve veći „značaj“ u očuvanju ugroženih pozicija HDZ-a BiH. Inače, u svim ranijim izbornim ‘pothvatima’, HDZ BiH je imao partnera na, uslovno govoreći, ‘drugoj strani’. Međutim, kada su i tu zapuhali neki novi vjetrovi, HDZ BiH je uoči izbora 2016. godine konačno ostao sam, sam sa OIK-om. S druge strane bili su politički subjekti koji su mogli imati različite poglede na sve osim na jednu stvar, a to je da HDZ BiH mora biti poražen. Ta ideja je bila jasna misao vodilja. HDZ BiH je ostao sam, ranjiviji nego ikad u odnosu na ‘opasnost’ priznavanja stvarne volje živih građana Stoca na kraju izbornog dana. Grozničavo su ‘štancali’ nezavisne kandidate radi prevlasti u biračkim odborima, ali to jednostavno nije bilo dovoljno.

I sada dolazimo do konačnog čina, glogovog koca u srce vampira koji Stočanima siše krv evo već 25 godina. Prije svega, nema sumnje da je Incijativa za Stolac, odnosno ljudi koji su organizovali i realizovali čitav taj pothvat napravila jako dobru pripremu pred izbore. Dijaspora je svoj posao odradila danima prije, i to u rekordnom broju, i ti glasovi su već bili uračunati. Bilo je sasvim jasno da će barem 90% povratnika izaći na izbore i podržati Inicijativu, kao i Salmira Kaplana za načelnika Stoca, ako ne i više.

Logika HDZ-a BiH, s druge strane, bila je jasna: „Hrvatskim odgovorom“ i pričom „ili mi ili oni koji su se ujedinili da nas unište“ (što jeste bila potencijalna mobilizacijska opasnost) izvući ćemo na glasanje sve do jednog Hrvata, ako treba i iz groba, i svi će oni glasati za HDZ BiH. Tako je promišljao HDZ BiH.  Međutim, očito se desilo nešto drugo. Od svih onih stolačkih Hrvata, jedan dio njih, potpuno je nebitno o kojem se procentu radi, odlučio je dati drugačiji „Hrvatski odgovor“ HDZ-u, koji se ovim nimalo nije svidio. Jedan dio njih je, i to provjereno znam, čak i glasao za protukandidata najHrvata od svih Stočana. Drugi su odlučili da šute, da ne glasaju.

Zašto? Vjerujem da je razlog jednostavan. Evo moje sulude teorije: Naime, iako ih se desetljećima uvjerava da je njihovo spasenje isključivo vezano uz HDZ BiH, mislim da se velikom broju Hrvata jednostavno više nije sviđalo da žive na granici siromaštva, debelo unutar granica strahovlade i jednoumlja, na otpadu ideologije koja im je udjeljivala tek mrvice svoje iluzije.

Ti ljudi su se usudili misliti da se izbori, umjesto nas i njih svode na biranje između lošijeg i boljeg. Znali su da im je sad loše, njihov stomak im je to uporno govorio. Možda im je bilo teško glasati za ‘tuđe’, makar su vjerovali da s tim tuđim može biti bolje. Zato su odlučili da put mogućem boljem u odnosu na sadašnje loše otvore svojom šutnjom. To je bila njihova tiha nada, to je bio njihov ‘Hrvatski odgovor’.

Koliko je takvih ljudi, sada možemo samo pretpostavljati. Ono što možemo znati jeste da je njihov broj i njihova šutnja bio dovoljno glasan ‘Hrvatski odgovor’ da vladajuću kliku animira na slanje vojske lovaca, ribolovaca, vlasnika isteklih ličnih karata, smrtnih listova ili dokumenata susjedne nam države da popune prazninu. Kada su uvidjeli da ti dokumenti na izborima u oktobru 2016. za većinu članova biračkih odbora ne vrijede, aktivirali su džokera sa klupe. U sve se uključio OIK i njegov vrli predsjednik koji je jednostavno posmjenjivao sve ‘bezobrazne’ članove biračkih odbora koji su mislili da su lični dokumenti samo lične karte, pasoši BiH i vozačke dozvole.

Sve što je uslijedilo nakon toga je, kako god ko na to gledao, logičan slijed događaja. Zapravo, Stočani su još jednom pokazali da kada u pitanje dođe odbrana dostojanstva i nepristajanje na poniženje, da su tu veoma osjetljivi, iskreni, ogoljeni do srži ako hoćete. Stočani borbu za svoj grad ponekad vode bez pretjerane političke ‘korektnosti’, to je istina. S druge strane, ‘politički korektni’ HDZ BiH koji svojom pričom evo samo što nas ne uvede u Evropu, decenijama slavi ratne zločince, ponižava, diskriminiše i obespravljuje Stočane, krade njihovu budućnost, samo zato što nisu ‘njihovi’. Zato, svakom ‘civilizovanom’ građaninu širom zemlje koji se ‘zgražao’ nad jučerašnjim incidentima mogu samo reći: Ne jedite g…na! Dođite vi pa živite u mjestu gdje načelnik kaže kako tu antifašista praktično i nema i koji s ponosom veliča, štiti i dalje provodi ideju zločina koji je nad vama i vašim bližnjim počinjen prije dvadeset i kusur godina.

Moram reći da i lično, duboko sam uvjeren privremeno, trenutno nisam u Stocu, barem ne ‘puno vrijeme’. Međutim, za mene dileme nema, uz Stolac vežem svoju prošlost i svoju budućnost, kao i svaki drugi Stočanin koji je glasao bilo u Stocu, bilo negdje drugo, za razliku od velikog broja glasača HDZ-a BiH. To je, jednostavno, činjenica i za tu činjenicu i za tu beznadežnost Hrvata, kojih je mnogo u ratu doselilo u Stolac, zapravo je kriv upravo HDZ BiH.

Konačno, da se vratim na poruku s početka priče. Nije Borjana rekla da će HDZ BiH dobiti izbore u Stocu radi povratnika, nego upravo radi onih Hrvata koji su HDZ-u BiH uručili svoj ‘Hrvatski odgovor’, odnosno ‘Hrvatski šamar’. Ako izjavu premotate unatrag, kao da čujete pozadinsku poruku tim ljudima: ‘Ako ne glasate na ponovljenim izborima, na kojim ćemo pobijediti, naš odgovor na vaš šamar će biti mnogo bolniji, mnogo okrutniji prema svima onima koji se ogluše o ‘direktnu zapovijed’.  Kunemo Vam se, učinićemo da živite obespravljeno i poniženo kao stolački povratnici.’ Borjanina poruka je u suštini bila ‘Napustite svaku nadu’.

Tako sam ja otprilike razumio Borjaninu poruku, koju zapravo vidim kao nevješt blef. Na kraju, duboko sam uvjeren da je upravo HDZ BiH taj kojeg napušta svaka nada, koji postaje svjestan izvjesnosti svog konačnog poraza. U konačnici, kakav god da bude ishod ponovljenih izbora u Stocu, rezlutat tih izbora će nesumnjivo predstavljati korak bliže porazu HDZ-a BiH. Da li će to biti posljednji korak koji će nas dovesti do cilja, ili onaj koje je prije tog posljednjeg, to je jedino pitanje. Zato, gospođo Borjana, napustite svaku nadu…