Kliker.info

Piše :Vildana Selimbegović(BH Dani)

Slavne francuske glumice Brigitte Bardot godinama nema na filmu. No, sebe je posvetila rasističkim ukazivanjima na nekomplementarnost muslimanske sa zapadnom kulturom, te promoviranju prava ugroženih životinja. Njen posljednji javni angažman vezan je za predstojeći prijem Bugarske u Evropsku uniju: u pismu čelnicima Unije i bugarske države Bardot ukazuje na rasprostranjenu praksu mečkarenja u novoj članici asocijacije evropskih država: radi se o vodanju ubogih medvjeda, nosnica probušenih halkom kroz koju prolazi lanac; medvjedi uz ritam doboša svojih nemilosrdnih vlasnika izvode nezgrapni ples, dok njihovi vlasnici prikupljaju metalni novac od posmatrača čudnovate atrakcije balkanske verzije zapadne cirkuske predstave.Bugarskoj su, eto, ostali možda još samo medvjedi kao prepreka punog integriranja u Evropu. I Bosna i Hercegovina ima problem sa medvjedima, ali puno teži od bugarskog: njeni su medvjedi puno moćniji od bugarskih i nalaze se na vlasti.Bosna i Hercegovina 2006. godinu ispraća kao država puno dalja od Evrope nego što je bila prije četiri godine. Kada se osvrne na red u evropskoj čekaonici, iza sebe nema nikoga: čak i Srbiji i Albaniji gleda u leđa, a Hrvatska je odmakla toliko da je teško povjerovati da se radi o susjednoj zemlji. Ni tri mjeseca nakon izbora stranke nisu formirale vlast na državnom i federalnom nivou. Postojeća, koaliciona vlast iza sebe ostavlja očajan rezultat. Kada će biti dogovoren raspored fotelja, niko ne zna. No, izvjesno je da vlast neće biti koaliciona, već partnerska. Prevedeno: sigurno je da će njen učinak, valjda zbog partnerske prirode odnosa foteljaša, biti gori od prethodne (ako je to, uopće, moguće). Cijela država postala je talac Milorada Dodika i Harisa Silajdžića. Prvi kao brani Republiku Srpsku, drugi kao brine o Bosni i Hercegovini. A obojici je najvažnije kako kontrolirati privatizaciju i dodjelu koncesija nad preostalim ne(ras)prodatim državnim resursima. Ishod paralizirajućeg rata između sirovog srpskog nacionalizma i demagoškog bošnjačkog patriotizma se ni ne nazire, ali je zato izvjesno da će račun platiti bosanskohercegovački građani. U ovakvoj situaciji, ne preostaje nam ništa drugo do da se svim snagama bacimo na predstojeće praznike. Svečarska atmosfera ionako neće nimalo utjecati na sumorna predskazanja o 2007-oj: godina počinje finansijskim kolapsom Federacije u kojoj, po sadašnjim najavama, neće biti para ni za penzije ni za invalidnine, a kamoli za onih 10 terzićevih maraka koje trebaju sanirati udar PDV-a na najugroženije socijalne kategorije, nekadašnji ratnici – poniženi, uvrijeđeni i ljuti što su nasjeli na predizborne laži upakovane u Zakon o demobiliziranim borcima – obećavaju proteste, decertificirani policajci svakako već godinama štrajkaju glađu… Korupcija i nepotizam su jedine grane bosanskohercegovačke "industrije" koje i dalje krupnim koracima gaze naprijed. Za reformu policije nema političke volje, za izgradnju Koridora 5C raspoložen je samo Jata (sjedne na bager i vozi, što bi rekao Silajdžić), Milorad Dodik je u svoju tajkunsku lokomotivu već ugradio mlazni pogon (nakon Telekoma Srpske na redu su hidrocentrale i rafinerija nafte u Brodu: kupci se već znaju – država Srbija i majka Rusija), a narodu se i dalje nude piramide, treći entiteti i referendumi. Hljeba i igara nikad dosta. Građani su u 2006-oj, doduše, rekli svoje. Prevedeno na Mujin jezik – sami smo to tražili. Evropa, kao i svaka stara dama, poštuje volju izbora. Jer, problem ionako nije u političarima, već u sistemu koji su od Daytona do danas zdušno gradili čuvajući sebe iznad zakona, svoje rođake, prijatelje, amidžiće i ostalu familiju u foteljama, a narodu bacali koske da se glođe oko komšijine međe i čeka evropski selamet. Zato nam valjda i ne preostaje ništa drugo već da se nadamo kako će bugarska mečka zaigrati i pred vratima domaćih medvjeda. Pa makar ih branila i Brigitte Bardot.