Kliker.info

Mi ne upiremo prstom. Mi samo pričamo ono što i nas same ispunjava, govori u intervjuu za Oslobođenje Mario Knezović, pjevač grupe Zoster.

• Eto vas u okviru koncertne promocije aktuelnog albuma “Srce uzavrelo”, sutra naveče iliti 13. juna, na kultnom igralištu sarajevske Prve gimnazije Metalcu. Nakon nastupa po klupskim prostorima, te Doma mladih, evo novog izazova za Zoster. Hoće li za ovu zgodu biti nekih iznenađenja kao gostiju vaših drugara i saradnika ili pržite solo?
– Nema iznenađenja. Iznenađenje smo mi. Pržimo solo cijeli novi album i hitove sa prethodnih albuma. Biće dobro.

• Početkom ove godine objavili ste četvrti studijski album “Srce uzavrelo” koji najaviste pjesmama “Gavrilo”, “Brod koji tone” i nedavno novim videospotom “Volio sam te”. Kako si zadovoljan prijemom kod publike?
– Sudeći po koncertima na kojima smo izvodili nove pjesme, odlično. Ljudi pjevaju nove pjesme. Uradili smo ono što smo mislili da trebamo i sretni smo zbog toga.

• Kao autor muzike i tekstova ostao si dosljedan stilu koji si najavio još prvijencem albumom “Ojužilo” 2005. Tekstovi su ti i dalje angažovani sa poetskim slikama vremena u kojem živimo, ali čini se kako vrijeme prolazi vi sve bolje svirate, ali pjesme su ti sve više dark, nekako tamnijeg raspoloženja?
– Ne znam, ja sam sebi uvijek isti. Možda je ta dark nijansa koja nam je trebala u našem ukupnom koloritu, jer smo prije bili svjetliji, pa je trebalo malo zatamniti da bi se dobio balans.

• Šta misliš koliko će još vremena proći da napišeš pjesmu inspirisan Mostarom kao jedinstvenim, multinacionale gradom u ljubavi, srećni zajedno?
– Ako moji unuci budu živjeli u Mostaru i ako budu pisali pjesme, možda napišu nešto tako. Ja nemam vremena za to.

EXIT Fest

• Turneja i koncertna promocija novog albuma, nastupi u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu i drugim gradovima potvrđuju da je Zoster stekao svoju publiku. Eto vas ove godine i treći put na jednom od najvećih evropskih rock festivala novosadskom EXIT-u?
– Privilegija je svirati na EXIT-u. Sretni smo da smo dio njihovog programa treći put. Veliki je to festival i lijepo je da možemo predstaviti našu muziku na najvećem sajmu muzike u ovom dijelu svijeta.

• Kad smo već kod nastupa na najvećim evropskim rock festivalima, onda je tu Dubioza kolektiv vodeća sa prostora bivše nam zajedničke domovine. Eto ih i na ovogodišnjem Glastonbury Festu i turneji sa Faith No More. Šta misliš o tom njihovom uspjehu bez obzira na njihov apsolutno nekonvencionalan muzički izraz. Izgleda da i to ima svoju publiku?
– To je fenomenalno. Momci iz Dubioze rade jako puno i predano i to je prepoznao svijet i mi možemo samo biti ponosni na njih. Mi smo praktično počeli stvarati u isto vrijeme. Imamo svoj neki senzibilitet, a oni imaju svoj i jako poštujemo to što rade. Oni su veliki radnici i rade veliki posao i to je krvav put i stvarno su dosta toga napravili, a to znam zato što radimo isto, znam što su prošli i oni su na neki način i putokaz svima ostalima da se može kad se radi i kad se hoće. Što se tiče stvaralaštva ja imam neki drugi senzibilitet u odnosu na njih s jedne strane, s druge strane mi je lakše da postoji jedan takav bend koji svira takvu muziku jer je onda ne moram svirati.

• Pa i vi ste tu na svoj način?
– To i kažem kad ne bi bilo nikog, kad bismo samo mi bili jedini bend, mi bismo morali biti sve i Letu štuke, Laka, Skroz i ko zna koji još punk bend i morali bismo sve svirati i bili bismo alternativa i komercijala.

• Kako ti se čini ovo što radi ova beogradska rockerska raja, grupa S.A.R.S.?
– To je OK. Oni su dosta mlađi od nas, mi smo po godinama stariji i ušli smo u drugu sferu života.

• Oni takođe pišu angažovane tekstove i oni upiru prstom?
– Mi ne upiremo prstom. Mi samo pričamo ono što i nas same ispunjuje. Nismo mi neko ko priča neku apsolutnu istinu. Ostavimo mi prostora i za druge stvari, da nismo u pravu i prirodno je da ne možemo sve znati i da možemo pogriješiti. Sad smo već u jednoj fazi stvaralačkoj, protok vremena je učinio svoje, tako da smo drugačijeg odnosa i da to ostavljamo mlađima iza sebe koji su ljući od nas. Ne možemo mi vječno biti studenti.

Muzika za film i gluma

• Radili ste i muziku za film?
– Do sad nismo grupno radili, individualno jesmo, ali kako ko od nas. Pjesma “Budi svoj” je u slovenskom filmu “Čefurji raus”, dosta se naših pjesama pojavilo u filmovima kao “Teško je biti fin” i oni su koristili jednu pjesmu. To je lijepo biti dio jedne šire slike kao što je film i drago nam je da reditelji uzimaju našu muziku za film. To je jedan dobar feedback.

• Ti si nešto radio i okušavao se nastavljajući porodičnu tradiciju Slavenovu kao glumac. Kako je to išlo?
– Dobro i ja sam zadovoljan. To je fantastično iskustvo, biti dio filma je baš privilegija, a raditi sa rediteljima kao Danis Tanović, Aida Begić i još neki sa kojima sam radio je stvarno privilegija i ogromno iskustvo samo biti tu, dakle, a ne sudjelovati, već samo promatranje stvaranja filma je veliko iskustvo. Film je kompleksniji. Sadrži puno umjetnosti: muziku, glumu, pokret, video, scenarij. Puno je toga uključeno u film i na kraju mi to gledamo kao jedinstven izraz, a puno je umjetnosti satkano u film.

• Ove godine obilježavate i desetogodišnju saradnju sa izdavačkom kućom Gramofon od debi albuma “Ojužilo” pa do ovog četvrtog studijskog ostvarenja “Srce uzavrelo”. Malo je izvođača koji se toliko dugo vežu za jednu diskografsku kuću, a oni su i organizatori ove sutrašnje jubilarne vaše sarajevske fešte?
– Navikli smo jedni na druge i naučili puno, tako da funkcionirmo dobro i u ovih deset godina smo uspjeli opstati i mi i Gramofon. Nadam se da izdavaštvo neće izumrijeti u BiH i da će Gramofon još dugo postojati, a nadam se i da ćemo surađivati i dalje, bar još deset godina.

Želimir Altarac -Čičak (Oslobođenje)