Kliker.info

Papa Franjo dolazi u posjetu svima koji žive u BiH, ne samo katolicima, pa bi bilo dobro da u Sarajevo dođu i druge vjerske vođe, smatra teolog Živica Tucić. Govoreći o Uskrsu, navodi kako je to važniji praznik od Božića, koji je izmijenio historiju velikog dijela svijeta, ali ostaje u sjeni Božića zbog opšte komercijalizacije. Za vjerske velikodostojnike kaže kako bi njihovi susreti bili upečatljivi i uticajni na vjernike, a i imaju dosta tema za razgovor.

• Vjernici koji Uskrs slave po Gregorijanskom kalendaru Uskrs su već obilježili, a sada ga slave i oni koji još uvijek poštuju Julijanski kalendar. Čini li Vam se da je Uskrs ostao u sjeni Božića, pogotovo na Zapadu, i je li tome kriva ponajviše komercijalizacija sadržaja koja prati Božić?

– Konstatacija je tačna. Na Zapadu se pripreme i prodaje za Božić odvijaju mesec dana ranije, adventno vreme. Za Božić se kupuju skupi pokloni, dok za Uskrs ne. Teološki gledano Uskrs je važniji praznik. Upravo je vaskrsenje Hristovo pravi, natprirodni događaj koji je izmenio istoriju znatnog dela sveta.

• Uskrs je u temelju hrišćanske vjere, pa je najveći praznik, dok je Božić najradosniji jer slavi Isusovo rođenje. Jesu li se ljudi, u sveopštem otuđenju jedni od drugih, otuđili i unutar svojih porodica te zapostavili praznovanje onih dana koji su ih nekad okupljali, slikovito da navedem, oko ognjišta?

– To je različito. Otuđenje u porodici i rodbini na Balkanu je manje nego drugde. Ima još podosta porodica, posebno na selu, gde u kući živi više generacija. Stari pojam ognjišta ima danas sasvim drugo značenje. Međutim, gubi se harmonija u porodici i rodbini, ljudi se udaljavaju, manje ih interesuju problemi ili radost drugih, zatvore se u kuće uz gledanje televizije.

• U vrijeme vjerskih praznika čestitke stižu sa svih strana, a u tome prednjače političari. Nerijetke su i jednokratne donacije ugroženim građanima. Koliko je sve to neiskreno i licemjerno s njihove strane – i poruke, i novčana pomoć?

– Teško mi je da ulazim u to da li je neko iskren ili ne kad čestita, da li je dobrog srca ako daruje od svoga, a ne državnog, da li je otišao na praznično bogosluženje iz pobožnosti ili da se vidi da je došao. To neka je na savesti političara. Meni je lepo videti kako američki predsednik redovno ide sa celom porodicom na bogosluženje gotovo svake nedelje. Toga gotovo nigde drugde u svetu nema.

• Već spomenuta dva kalendara, po kojima se određuju praznici, unose popriličnu zabunu među vjernike. Pogotovo su nejasni nekome ko na sve to gleda sa strane, odnosno iz neke druge vjere. Postoje neke inicijative za usaglašavanje, odnosno prihvatanje jedinstvenog kalendara, konkretno njegove gregorijanske varijante. Po Vama, ko koči tu priču?

– I druge religije imaju svoje posebne kalendare koji nisu gregorijanskog tipa, poput Jevreja ili muslimana. Među hrišćanima je to po meni problem, po nekima i nije. Nekoliko pravoslavnih crkava, među njima srpska i ruska, drže se „starog“ ne zato što misle da je ispravan, već se boje raskola u crkvi. Ako se usvoji novi kalendar, onda bi jedan deo krila i vernika to odbio. Toga je bilo svugde gde je kalendar menjan. Zato pravoslavlje na globalnom nivou stoji na stanovištu da je to interno pitanje svake crkve. Imate crkava gde se primenjuju i oba kalendara.

Dva kalendara su nepraktična. Ako je u Atini u poseti krajem decembra Srbin će imati Božić. Kad se vrati kući početkom januara – ponovo Božić. Takođe, prema drugim religijama to ostavlja loš utisak i to je činjenica. Predstojeći svepravoslavni sabor naredne godine neće se baviti pitanjem kalendara. Zna se da do ujednačenja ne može doći. Kalendar je i kulturološko pitanje, jer ko će Srbe privoleti da slavu svetog Nikole ne slave 19. decembra već 6. decembra? Odmah bi rekli da ih neko uteruje u jeres , odnosno stavi pod skute Vatikana.

• Često se govori o međuvjerskom dijalogu. Slažete li se da taj dijalog, odnosno komunikacija živi među ljudima češće i snažnije nego među vjerskim vođama ili institucijama?

– Velikodostojnici katkad pokazuju da im je teško sastajati se. Kod nas, na Balkanu, nema susreta na vrhu predstavnika pravoslavlja, katoličanstva i islama, a to je jako potrebno. Slika susreta veoma bi bila upečatljiva i uticajna na vernike.

Međuverski dijalog je potreban o temama koje svim verama treba da su zajedničke: mir, poštovanje svakog pojedinca, njegovog integriteta i dostojanstva, suprotstavljanje bedi, izrabljivanju, profiterstvu, uništavanju prirode. Dakle, ima podosta tema za međureligijski dijalog. O teološkim temama gotovo i ne vredi razgovarati, jer svako ima svoje postulate i misli da je jedino on na pravom putu. Na državama je da podstiču međureligijski dijalog zbog mira u zemlji i izbegavanja mogućih konflikata.

• Mogu li pojedinci iz vrha vjerskih zajednica, a mislim na vrhovnog vjerskog poglavara Rimokatoličke crkve papu Franju, pomoći taj dijalog, jer se, konkretno na njega, gleda sa simpatijama u većem dijelu svijeta?

– Ne može on dovoljno podstaknuti, pomoći dijalog ako nema spremne sagovornike. Za dijalog je potrebno dvoje. Potrebno je stvoriti atmosferu dijaloga, a on je svakako stvara. Već sam pomenuo teme o kojima se može i mora razgovarati, neprestano i iskreno.

– On je divan, brižan pastir, blizak svakome, ne samo katolicima već svima, posebno onima u bilo kakvoj nevolji. Otvoren je, spontan, hrabar da osudi šta treba – korupciju, mafiju, bedu, izrabljivanje, moćnike, profiterstvo. Nov duh je uneo u svoju crkvu i sigurno nailazi na zakulisni otpor. Ipak, Franja se za sada nije pokazao reformatorom, a toliko toga u njegovoj crkvi treba preispitati i izmeniti – ne samo celibat, seksualnu etiku i drugo. Značajno je to da je vrlo otvoren prema svim drugim hrišćanima, ali i prema islamu i jevrejstvu. Božiji dar za čovečanstvo!

• Jesu li, ipak, u porukama koje šalju, ponašanju i potezima vjerske vođe na području Zapadnog Balkana, a mislim na pravoslavne, katolike i muslimane podjednako, još uvijek daleko od pape Franje?

– Da, daleko su od njega, ali sigurno prate njegove reči i nastupe. To ne ostaje bez uticaja na njih. Ali, neke balkanske poglavare, i kada bi bili spremni na neke značajnije prodore i korake, njihove kolege u episkopatu verovatno ne bi prihvatali. Vlada opšti konzervativizam, ali i orijentacija samo na svoju naciju. Eto, patrijarh Irinej je godinama bio za papinu posetu Srbiji, ali u Saboru za to nije imao podršku.

• Je li papina posjeta Sarajevu sama po sebi poruka bez potrebnog analiziranja i objašnjavanja?

– Svaka papina poseta je jasna poruka, pogotovo u regionima gde mir nije stabilan i postoji opšta neizvesnost, siromaštvo, oligarhija. Poseta Bosni, kao i Albaniji nedavno, traje 12 sati. To je na neki način i dovoljno da uputi poruku onima kojima ima šta da kaže. Zanimljivo će biti analizirati njegove nastupe, mada nije teško naslutiti šta će reći. On dolazi da poseti sve koji žive u BiH, ne samo katolike. Kako skoro neće ponovo dolaziti na Balkan – Beograd za sada nije na spisku, a neće skoro ni biti – dobro bi bilo da u Sarajevo odu i druge verske vođe, na primer i patrijarh srpski Irinej. Sve su verske zajednice na našim prostorima samozatvorene, skoncentrisane samo na svoju naciju i nedostaje im širina, transparentnost, osećaj za druge.

Mladen Obrenović (Aljazeera)