Kliker.info

Sabiha Husić iz Bosne i Hercegovine dobitnica je nagrade “Žena svijeta” za 2014. godinu. Nagradu, koja odaje priznanje hrabrim ženama koje govore u ime marginaliziranih žena i djevojaka koje su socijalno, ekonomski i politički isključene, dodjeljuje američka organizacija “Women for Women International”.

Kao direktorica Medice iz Zenice, nevladine organizacije koja pruža psihološku, medicinsku i ekonomsku podršku ženama i djeci žrtvama rata i poslijeratnog nasilja, uključujući silovanje u porodici, torture i trgovinu ljudima, Husićeva je kao psihoterapeutkinja I mirotvorka dobila nagradu za promociji pravde i podrške žrtvama seksualnog nasilja.

Dosadašnje dobitnice nagrade “Žena svijeta” su bivša američka sekretarka Hillary Clinton, glumica Angelina Jolie, te poznata novinarka Christiane Amanpour.

RSE: Vaš dugogodišnji rad prepoznali su u svijetu, to dokazuje nagrada koju ste nedavno primili u New Yorku. Kako se osjećate nakon proglašenja “Ženom svijeta” za ovu godinu?

Husić: Osjećam se lijepo. Iako su moja osjećanja pomiješana. Tu se prelama osjećanje radosti, zadovoljstva, ali i osjećaj tuge. Zašto? Zato što se desilo to što se desilo ženama u Bosni i Hercegovini i tuga što im se i dalje dešava nasilje.

RSE: Medica je osnovana još u ratu, 1993. godine. Vi ste u toj nevladinoj organizaciji već 22 godine. Medica pruža sklonište ženama i djeci, žrtvama nasilja, a u početku ste radili sa žrtvama silovanja u ratu. Kakva su vaša iskustva iz tog perioda?

Husić: Medica je osnovana kako bi pružila podršku ženama, djevojkama, djeci, koji su preživjeli razne ratne traume, a posebno traumu ratnog silovanja i seksualnog zlostavljanja. Sada, kada razmišljam o tom periodu, to su bili prvi koraci, kada smo i mi učile. To je bila nova tema za sve nas. Važno je, kako tada, tako i sada, kada govorimo i o nasilju u porodici i o nasilju u zajednici, da žene javno progovore o tom problemu. A kada progovore treba da dobiju adekvatnu pomoć i podršku. Važno je da ne budu etiketirane, jer nažalost, kada su žene počelo javno govoriti o ratnom silovanju, bile su često etiketirane, nije im se vjerovalo. Danas hoću da vjerujem da mnogi govore sa dostojanstvenom o ženama koje su propatile, iako još uvijek treba raditi na podizanju svijesti o tom problemu.

RSE: S obzirom da ste ovo značajno priznanje dobili zbog podrške žrtvama, možete li objasniti koliko je teško raditi sa osobama koje su preživjele torturu, silovanje, fizičko i psihičko zlostavljane? Koliko žrtve, nakon trauma, uspiju nastaviti živjeti normalnim životom?

Husić: Prvi korak počinje od same žrtve, kada smogne snage da počne javno govoriti i zatraži stručnu pomoć. Tu se već otvaraju vrata da se pomogne tim ženama. Koliko je teško raditi pokazuje i posljednje istraživanje Medice. Dvadeset godina poslije rata, 57 posto žena, žrtava ratnog silovanja, imaju neke od simptoma PTSP-a. Više od 70 posto uzima medikamente, a 11 posto ima neki oblik karcinoma. Neophodno je da se nadležne institucije adekvatnije uključ, kako bismo zajedno kreirali sigurno mjesto življenja za žrtve. Prije svega da se osjećaju poštovanim, a zatim da se odgovori njihovim potrebama.

RSE: Koliko u prosjeku, žena I djece spas od nasilnika nađe u sigurnoj kući Medica?

Husić: U odnosu na prošlu godinu, za 50 posto povećan je broj zbrinutih u sigurnoj kući. A tako i u psihološkom savjetovalištu. Trenutno su kapaciteti sigurne kuće popunjeni.

RSE:U toku je akcija “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“. Imate li pokazatelje u kom smjeru ide BiH, povećanje ili smanjenje žrtava zlostavljanja?

Husić: Teško je odgovoriti na to pitanje, jer smo tek 2006. godine dobili Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Dobili smo 2003. godine Krivični zakon, koji nasilje tretira kao krivično djelo. Nakon rata nismo imali statistiku o nasilju u porodici i uglavnom je priča o tome ostajala u krugu porodice. Ni danas nemamo jedinstvenu bazu, nažalost, a ono što imamo su statistike gender centara oba entiteta. Prikupljaju se podaci iz sigurnih kuća, policije, sudstva i tužilaštva. Ti podaci pokazuju da BiH ima veći broj evidentiranih slučajeva nasilja. Da li dolazi do većeg broja slučajeva nasilja ili do podizanja svijesti žrtava, to tek trebamo istražiti.

RSE: Pored ovog svjetskog priznanja dobili ste i brojna druga priznanja, zar ne? Molim Vas nemojte biti skromni i recite o kakvim se priznanjima radi?

Husić: Prošle godine sam izabrana, kao jedna od četiri žene svijeta, mirotvorke, za prepoznati rad na području pomirenja, uspostavaljanju veza među ljudima, na cijeloj teritoriji BIH. Drugo, meni posebno drago priznanje je što su me građani BiH prepoznali kao mirotvorku, mene, i još 11 žena iz BiH.To je ono što mi posebno daje zadovoljstvo i snagu, jer vidim da vrijedi raditi ovaj posao. Nagradu sam dobila i za svoj volonterski rad, kada je Medica Zenica bila u finasijskoj krizi. Tada sam i postala direktorica ove nevladine organizacije. Dobila sam nagradu Volonteurope-Evropska nagrada za aktivnu građanku i profesionalni rad, koja meni puno znači.

Aida Đugum (RSE)