Kliker.info

Pred  godišnju Skupštinu predsjednik HKD-a Napredak prof. Franjo Topić s ponosom ističe otkrivanje spomenika pokojnome papi Ivanu Pavlu II. u Sarajevu i realizaciju oko 450 manifestacija u prošloj godini. Prof. Topić priznaje da Federacija, ali i druge institucije, sve manje podupire kulturna društva dok je Hrvatska neočekivano izbacila Napredak iz svoga proračuna. Članovi Napretka su pomagali ljudima u poplavljenim područjima.

Skupština HKD-a Napredak je prigoda za informiranje brojnoga članstva o dostignućima između dva zasjedanja. Pa, ukratko, što je to Napredak uradio u zadnjih godinu dana?
– Središnja uprava i 60 podružnica, dakle brojno članstvo, u proteklih su dvije godine djelovali u znatno težim okolnostima nego ranijih godina. Dijelili smo sudbinu ekonomskih poteškoća u BiH i RH pa nešto manje i u drugim državama gdje postoji Napredak. Moram s ponosom naglasiti kako unatoč silnim izazovima nije izostao entuzijazam, onaj prepoznatljivi duh svakoga napretkovca, žrtva za čovjeka i društvo i, napokon, nisu izostali rezultati. Moram priznati kako smo bili prinuđeni reducirati neke naše manifestacije, ali smo opet uspjeli realizirati 595 u 2012., odnosno 445 manifestacija u 2013. Kao predsjednik posebno sam oduševljen što je i zaslugom HKD-a Napredak u Sarajevu otkriven spomenik pokojnome papi Ivanu Pavlu II. Velikom, pravom prijatelju BiH i njezinih naroda.

Pokazalo se da je izvanredno prihvaćen i da je postao omiljeno sastajalište ljudi. Organizirali smo i bili sudionici nekoliko vrlo važnih međunarodnih konferencija u BiH, Hrvatskoj i Europi. Podsjećam, u Mostaru je otkriven i spomenik nobelovcima i našim stipendistima Ivi Andriću i Vladimiru Prelogu. Žalim što niti ove godine nismo uspjeli pokrenuti nastavu na Vrhbosanskom sveučilištu, ali to ostaje naša strateška zadaća. U tom smislu nam je prevažna zgrada Konvikta za koju se godinama uporno borimo s vjerom da će ona ponovno biti dostupna Napretku za korištenje na dobrobit studenata, Hrvata, ali i društvene zajednice. Moram također naglasiti vrlo humanu misiju svih napretkovaca u pomaganju i saniranju šteta na područjima stradalim od poplava. Odmah na početku te tragedije Središnja uprava i svi naši članovi su se uključili u organiziranje konkretne pomoći. Generalno, dakle, radili smo u teškim uvjetima, ali držim kako smo svoju misiju uspješno obavili.

Jasno je da su financije determinirale i realizaciju ili, bolje kazati, reducirale broj manifestacija. Kakva je situacija s financiranjem Napretka i koliko zapravo institucije u BiH i RH vrednuju rezultate i koliko je to pravedno?
– Kazao sam kako HKD Napredak dijeli sudbinu svih ljudi koje je pogodila razorna gospodarska kriza. Mi smo toga svjesni, razumijemo teškoće, ali to ne znači da se rad Napretka mora zaustaviti. Pozivam sve članove da nastoje prikupiti što više donacija i što više dobrovoljaca za rad, jer samo tako ova društva imaju smisla. Ovakva društva nisu poduzeća, nego udruženja ljudi koji su se okupili oko jedne ideje i određenog programa. Mi smo nastavili s njegovanjem kulture, ali moram ipak ukazati kako se ne mogu oteti dojmu da je Napredak od nekih institucija neopravdano zapostavljen pa u neku ruku i nevrednovan sukladno našim rezultatima.

I Sarajevska županija kasni s uplatama, ali se nadamo da će ispuniti proračunske obveze, hrvatska Vlada je posve neočekivano izbacila Napredak iz svoga proračuna, Vlada FBiH stalno reže izdvajanja za kulturu pa, dakle, i za Napredak i uz to neredovito uplaćuje odobrena sredstva. Onda je posve jasno u kakvoj smo kompliciranoj situaciji. Morate znati da je čak i Grad Sarajevo izbacio začuđujuće nacionalna društva iz proračuna. Sve u svemu, središnjica je ove godine dobila iz proračuna samo oko 1000 KM, a mi imamo stalno zaposleno 14 ljudi plus svi ostali projekti. U financijskom smislu HKD Napredak je pred silnim izazovom, morat ćemo se strateški reorganizirati i prilagođavati. Bila bi ogromna šteta za Hrvate, ali i za BiH i RH kada bi Napredak zapao u još veće teškoće jer ne treba objašnjavati koliko smo mi toga uradili za dobrobit i svoga naroda i društvene zajednice i koliko još sa svojim potencijalima možemo uraditi za boljitak zajednice. Kulturna i društvena scena bi bile puno siromašnije bez rada Napretka.

Veliki problem je postala Radiopostaja Vrhbosna. To je bio strateški projekt, mnogi su ukazivali na značaj Vrhbosne za opstanak i promociju Hrvata na širem području Sarajeva, a sada je ona pred gašenjem. Tko je sve ‘okrenuo leđa’ i ima li nade i šanse za spas radija Vrhbosna?
– Pa i to je jedan od eklatantnih primjera razarajućih posljedica financijske krize i reduciranja uplata koje trpimo. Jednostavno, Napredak više ne može podnositi teret troškova i radija Vrhbosne s puno manje sredstava koje dobivamo. Razmišljamo o prodaji Vrhbosne, jako nam je zbog toga žao, žalimo i zbog zaposlenika, ali ne vidimo drugoga izlaza. U pravu ste, mnogi se deklarativno slažu da je Vrhbosna strateški važna za opstanak Hrvata u Sarajevu i širem području, da je bitna za promicanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta, ali kada treba pronaći rješenja za opstanak radija, nikoga nema. Kao da su svi digli ruke, a Napredak ne može sve sam financirati. No, nada uvijek postoji.

Zadnjih mjeseci je kulminirao i problem s Konviktom. I on je strateški objekt namijenjen za jedan atraktivni, vrlo bitan, projekt . Da ne ulazimo u ‘povijest’ spora s KCUS-om, nedavno ste imali jedan u nizu sastanaka. Je li možda pozitivno rješenje blizu?
– Ne bih želio provocirati dublju raspravu oko Konvikta. Zgradu bivše očne klinike, odnosno Konvikt i studentski dom, koju je Napredak sagradio još 1920. i koja je imala kapacitet od 150 učenika, slobodna je, zjapi prazna i to je velika šteta. Bili smo na pragu dobiti je uz simbolički zakup od jedne KM godišnje, jer drukčije ne može jer u BiH nema zakona o restituciji, ali su se stvari iskomplicirale. Nakon zadnjih vrlo razumnih i konstruktivnih razgovora s Upravom KCUS-a, imam pravo na dodatni optimizam. Mi ne planiramo taj objekt zapustiti niti ga, ne daj Bože, nekome ustupiti u neke komercijalne svrhe. HKD Napredak želi Konvikt koristiti u obrazovne projekte zbog čega je i sagrađen.

Neki su se i hrvatski krugovi i pojedinci naslađivali zbog činjenice da su Vam bošnjački političari u slučaju ‘Konvikt’ okrenuli leđa, što je u neku ruku doista i istinito, ali budite otvoreni, je li Vas takva neugodna pozicija oko Konvikta možda u jednom trenutku navela na sumnju da niti Napredak možda nije više tako poželjan u glavnome gradu BiH?
– Prepoznali smo kako su neki krugovi požurili s tezom da Bošnjaci žele protjerati Napredak iz Sarajeva, da slučaj “Konvikt” pokazuje kako Hrvatima nema mjesta u Sarajevu. Neke su i moje poruke ciljano izvučene iz konteksta. Nažalost, nije nikakva novost da nekim hrvatskim strankama i elitama smetaju Hrvati, ne samo u Sarajevu, nego i u cijeloj Bosni. Što se tiče Napretka, mi ćemo svoju misiju nastaviti u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i cijeloj BiH. A, vjerujem, uskoro i u zgradi Konvikta. Zahvaljujem na potpori američkom Veleposlanstvu , visokom predstavniku dr. Inzku, Uredu RH za Hrvate izvan RH, bratskim organizacijama HNV, VKBI, SGV, Krug 99 i svim drugima posebno medijima.

S obzirom na tešku ekonomsku situaciju u zemlji i RH, čekaju li Napredak još neizvjesnija vremena?
– Već smo nešto o tome rekli. Pa s obzirom da nema naznaka gospodarskom oporavku ove regije, lako je moguće da će Napredak imati i još i više financijskih teškoća. Mi nikada nismo kukali i nismo širili defetizam pa nam ne preostaje ništa drugo nego da se prilagodimo i da svojim napornim radom i žrtvom prisilimo institucije da prepoznaju naše djelovanje i da ga adekvatno i pošteno honoriraju.

Za nešto više od 2 tjedna će parlamentarni izbori u BiH. Što mislite u kakvom se političkom stanju nalazi BiH, a i Hrvati i tko su krivci za ovu agoniju?
– Svi narodi i građani u BiH, pa ništa manje ni Hrvati, proživljavaju teška vremena. I svi će kazati kako su upravo oni ustavno i politički ugroženi, kako su im zgažena ljudska prava. Ima toga, dakako, ali geneza naših trvenja i naše političke kataklizme leži u nepravednom Daytonskome sporazumu. Svjestan sam da je nekima Dayton temeljna nacionalna ili entitetska zaštita, ali on je, kako se pokazalo, prepreka da BiH krene naprijed, u njemu su rođene sve ove nepravde, blokade i zastoji. Uostalom, bivši visoki predstavnik Petritsch je rekao da je to luđačka košulja. Ako je tako, zar ga ne bi trebalo temeljito mijenjati?U BiH nije riješeno nacionalno pitanje i bojim se da još dugo i neće biti. Od toga se ne treba bježati, ali treba tražiti izbalansirano rješenje za nacionalno i građansko pitanje.

Ako insistirate na mom mišljenju, iako je to posao političara, onda je deset županija najnormalnije rješenje. Ili u prvoj fazi jedna hrvatska i jedna bošnjačka županija u RS-u. Ovo nije nipošto protiv srpskih nacionalnih prava.Vidim i biskup Komarica u očaju upire prstom i u neke hrvatske političare koji, ne samo da ništa ne poduzimaju, nego i opstruiraju povratak i ono malo Hrvata koji se žele vratiti u svoje kuće. Velik je problem što se često širi negativan stav prema opstojnosti Hrvata u Bosni. I mi svećenici snosimo određenu odgovornost jer smo dosta pasivni, a neki i podržavaju takvu pogubnu i parcijalnu politiku. Ali, izbori su uvijek mogućnost i testiranje, i Hrvati biraju pa kad je tako onda, i dobiju ono što i biraju. To je legitimno pravo, samo neka se onda ne kuka na nekoga drugoga, već neka krivca za neispunjena obećanja traže dominanto među svojim predstavnicima.

Napadali su Vas zbog izjave o D. Kordiću, nakon što se iz zatvora vratio u Hrvatsku. Pa što ste stvarno kazali?
– Prvo, nisam uopće govorio o D. Kordiću, o njegovom radu, odgovornosti itd. Pitali su me samo u kontekstu njegova izlaska iz zatvora o odnosu vjere i rata, vjere i ubijanja. I rekao sam načelno, što bi valjda svaki normalan čovjek i vjernik rekao, da Crkva jasno govori da se ne može u ime vjere i Boga ratovati i ubijati, a novinar je dodao “pa ni D. Kordić”. Ti koji zlobno i iskrivljeno to interpretiraju onda tvrde: “Može se u ime vjere i Boga ratovati i ubijati.” Hoće li to netko potpisati? To je kod nekih pranje savjesti i dio kampanje protiv mene i Napretka. To su oni koji nam stalno govore da ne možemo živjeti u Bosni.

I dr. Nino Raspudić Vam predbacuje kako ste rekli da je Vama u Sarajevu dobro pa ste tako neosjetljivi za druge?
– To je slična ekipa kao i ona pređašnja kojima smeta veliki rad Napretka. Možda sam to negdje nekome i rekao onako usput. Ali, to je moglo biti u kontekstu da ne mogu govoriti u ime drugih. Ali, to interpretirati kao moju neosjetljivost može samo onaj kome nije do istine niti do dobra. Ako već moram o sebi govoriti, ja sam vrlo socijalno osjetljiv.Zar to nije pokazao sav moj rad u Napretku: tone humanitarne pomoći, lijekova, obroka, stipendija? Ostao sam u ratnom Sarajevu da budem ljudima blizu kad je bilo najteže, što neobično cijeni većina sugrađana, iako sam prebolovao tešku bolest prije toga. I sad sam među prvima pokrenuo akcije za poplavljene. Išao sam i osobno odmah u Doboj, Usoru, Odžak, Brčko, Maglaj, Žepče, kad mnogi nisu htjeli i bojali se zaraza. Uostalom, i osobno sam darovao neka sredstva. Daj Bože da su i svi drugi dali koliko Napredak i pa, eto, njegov predsjednik.

Po prirodi svoga posla u Napretku i svećeničkom poslanju ste stalno u konekciji s narodom. Ljudi su skloni i opravdanom kukanju, no jeste li prepoznali volju i odlučnost da građani u BiH svojim glasovanjem odluče mijenjati stanje i vlastodršce?
– Vrlo je to čudna pojava. Građani stalno optužuju vlast za svoje nevolje, za bijedu i siromaštvo, a onda na izborima opet izaberu tu istu vlast. U BiH će još biti dugo glavni stranački adut ugroženost vlastitog naroda. Stoga se onda ne gleda na rezultate u gospodarstvu, u autocesti, radnim mjestima, nego je najvažniji onaj koji u javnosti najviše viče o nacionalnim pravima. Možda će u listopadu doći do nekih pozitivnih promjena.

Ponovno se zamjera i jednom broju svećenika što su se stavili u službu ‘odabranih’ stranaka i lidera u izbornoj kampanji. Prepoznajete li i Vi tu nedopustivost i na koji način se HKD Napredak postavlja pred izbore?
– Svi vide da su neki političari godinama miljenici i jednoga broja naših svećenika, ali to pitajte njih. Treba biti iskren i priznati kako su i ti političari vrlo uporni i nametljivi i preko svojih lokalnih stranačkih dužnosnika koriste svaku mogućnost , ponajviše nekoga misnoga slavlja, da se jednostavno ubace u prve redove i pošalju sliku svojim biračima.Da se razumijemo, i Katolička crkva mora njegovati dijalog sa svima i biti otvorena, ali držim kako u izbornim kampanjama treba imati mjere i biti nepristrana. Jer, kada završe izbori, političari negdje nestanu. HKD Napredak je po statutu nadstranački, naravno da su i članovi Napretka pojedinačno uključeni u politički život. Što se mene tiče, treba podržavati one koji se stvarno, a ne deklarativno bore i pomažu u opstanku Hrvata na svim dijelovima BiH. Središnja uprava je na zadnjoj sjednici odlučila uputiti i proglas za izbore. Apriori želi da što više ljudi iziđe na glasačka mjesta.

Niste omiljeni u nekim političkim i intelektualnim krugovima zbog svojih stavova i nekih poruka. Kome zapravo Vi smetate i zbog čega?

– Pa očigledno je da ja, ili moji stavovi, smetam onim središtima ili pojedincima kojima zapravo smetaju Napredak, pa i Hrvati u Bosni, ili kojima smetaju dijalog i njegovanje dobrih međuljudskih odnosa. Poznato je da je Napredak i njegov predsjednik crvena krpa onima koji nažalost još uvijek govore kako nema budućnosti za bh. Hrvate. Oni govore samo o vlasti i političkim pravima, a ostalo im je sporedno. Politička prava jesu bitna, ali nisu jedina, osim za političare.
Donekle je razumljivo da bi svatko želio imati barem 100 posto vlasti, ali to nije moguće. Već sam rekao da ako nešto političko nije dobro, pa neka ga mijenjaju političari, ali ne samo za jedan dio Hrvata u BiH, nego za sve posebno, i za RS i Posavinu. I kad ja iznesem podatke o hrvatskim i katoličkim organizacijama, o novim radnim mjestima, onda ih to živcira. Treba naglasiti da svi Hrvati Europe, izvan RH, nemaju toliko institucija i organizacija kao Hrvati BiH. I kad iznosim dobre primjere novih radnih mjesta, tvrtke kao u Vitezu, Ljubuškom, Širokom, opet ne valja.

Mene se napadalo što govorim da ima oko 570.000 Hrvata (što je međunarodni podatak), a uglavnom su svi govorili da “nema ni pola” od prijašnjih 760.000, što će reći 380.000 ili manje. I onda preliminarni rezultati lanjskog popisa kažu da ima 553.000, što je 14,6 % od 3,791.622 stanovnika BiH. Nakon toga netko napiše da je bila bolja Turska nego današnja biH za Hrvate, a u toj turskoj BiH 1690. godine bilo je ostalo samo oko 30.000 katolika. I prema tom popisu, ima u BiH 1,163.387 kućanstava, a stambenih jedinica 1,617.308 što znači da ima 453.921 više stanova i kuća nego obitelji. U BiH je 1,096.000 vozila, više od 4 milijuna mobitela, privatne štednje više od 8 milijardi KM, preko bankomata je prošlo preko 6 milijardi KM. Da ne budem “socijalno neosjetljiv”, znam da ima sirotinje, da ima puno nezaposlenih, da ima potrebnih i trebaju se svi boriti da se njima olakša život. Ali često se priča kao da 90% nema što jesti, a to jednostavno nije točno.

Kad me već “izazivate”, onda treba kazati: Hrvati imaju u BiH 96 osnovnih škola, 48 srednjih, dva sveučilišta, sedam časopisa, dva dnevna lista i 240 kulturnih društava. Ima 19 hrvatskih radija, tri hrvatske televizije, a uz to sudjelujemo i u državnim medijima.U BiH ima 833 svećenika i 540 časnih sestara, tri visokoškolske ustanove, 76 bogoslova i oko 150 laika studenata. Crkva u BiH ima 82 sjemeništarca, a u 14 škola u 7 katoličkih školskih centara ima oko 6000 učenika. Crkva izdaje 4 katolička znanstvena časopisa, 3 mjesečna i jedan tjedni list. Kako neki govore, ispada da su Hrvati imali više hrvatskih i katoličkih prava nego danas, a što stvarno nema veze sa zdravim mozgom. Ako ovi podaci nekome ništa ne znače, onda mu nema pomoći.Da pojasnimo još nešto, ja ne tvrdim, kao što to oni zlobno interpretiraju, da mi dobro živimo, da nemamo problema. Mi nismo Švicarska, ali nismo ni Moldavija. Ja samo govorim da mi po mnogim konkretnim pokazateljima ne živimo tako loše i da možemo solidno živjeti i kao Hrvati i katolici u ovoj BiH. I treba podržavati one političare koji ljudima pomažu, i to u svim dijelovima BiH, da bolje žive, da dostojanstvenije žive.

Antun Mrkonjić (Dnevni list)