Kliker.info

Filip David, ugledni beogradski pisac jevrejskog porijekla, prijatelj književnih velikana poput Danila Kiša, Mirka Kovača, Branislava Pekića i drugih, osnivač Beogradskog kruga, koji se snažno suprotstavljao režimu Slobodana Miloševića, postavši, kako su to zabilježile kolege novinari, moralna vertikala savremenog srbijanskog društva, kaže u intervjuu za “Dnevni avaz” da je zabrinut za budućnost balkanskih prostora.

Žig izdajnika

Sedamdesetčetverogodišnji David, koji u Beogradu i danas “živi sa žigom izdajnika” jer je često govorio istinu o zlu na našim prostorima, a koju preko Drine, kao i drugdje, često nisu željeli čuti, ističe da ono što se “posljednjih dana i mjeseci dešava u svijetu potvrđuje da smo mi ponovo u nekoj vrsti Hladnog rata”.

– Kao što je opstanak Jugoslavije zavisio od naroda koji su živjeli u Jugoslaviji, isto tako mir na Balkanu zavisi od političkih elita. Nisam sretan u ovom trenutku što nemamo baš najbolje političke elite. To je problem u svim našim sredinama. Političke elite, prije svega, zauzete su željom da se očuva vlast. Zaboravlja se narod koji u tim zemljama živi. Vidimo da je siromaštvo opće, da vlada opća bijeda, ekonomska je situacija, dakle, katastrofalna. A sve je to plodno tlo za različite vrste manipulacija. Dodajte tome nacionalni fanatizam, dodajte tome cijeli niz nekih faktora… onda vidimo da živimo u jednom vremenu i jednoj sredini kada se svaki čas mogu očekivati neke loše stvari. Nema stabilizacije. Prošli smo kroz teška vremena, ali stabilizacije nema – govori David.

Stječe se utisak da Balkan, pa i BiH i Srbija, sve više postaju prostor za nadmetanje velikih sila. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov ovih dana prilično je ozbiljno govorio o BiH, što je izazvalo različite reakcije i osude zabrinutih intelektualaca u Sarajevu. Kako to komentirate?

– Kada se obnavlja Hladni rat, onda se na sve strane traže saveznici. Posljednje Putinove izjave idu u tom pravcu da u BiH traži saveznika u Republici Srpskoj. To nije nikakvo iznenađenje, jer je predsjednik RS Milorad Dodik često izjavljivao da je Rusija veliki oslonac Republici Srpskoj. Kao što EU traži da BiH djeluje jedinstveno u vezi s nekim odlukama koje se moraju donijeti ako BiH želi u EU, tako Rusija sada na svaki način želi da se stavi na suprotnu stranu i podrži Dodika.

A to posredno znači i podržavanje tenzija koje postoje i koje izazivaju Dodikove izjave. Ne prođe ni dan ili dva da on ne kaže da će prije ili kasnije RS biti nezavisna. To je sve u tom kontekstu. Mada su stvari dovedene do apsurda. Rusi podržavaju separatizam na mnogo strana. Ipak, ne vjerujem da to može trenutno imati nekog uticaja na stanje na Balkanu, ali, u svakom slučaju, održavaju se tenzije. To najviše šteti samoj BiH, koja je izjavama i ponašanjem Dodika potpuno blokirana – kaže David za “Avaz”.

Kamo uplitanje Rusije u prilike na Balkanu, pa i u BiH, može voditi? Pogotovo u svijetu kakav danas imamo, gdje se sve više osjeti ta skoro hladnoratovska polarizacija.

– Ja sam govorio i pisao o tome da u ovom trenutku na Balkanu postoji ravnoteža straha. Međutim, svaka promjena u odnosima velikih sila itekako se može odraziti na Balkan. Ako neka od sila, u ovom trenutku, prije svega, mislim na Rusiju, želi da se obnove neki sukobi, treba učiniti vrlo malo napora. Te tenzije postoje i one su očevidne. Često sam citirao jednu izjavu, koja je ruska: da je svijeća od jedne kopjejke zapalila Moskvu! Ne treba mnogo da se jedan novi požar napravi ako neko na jednoj strani za to ima želju i volju. Mislim da polako blijede ovi užasi koji su se dogodili prilikom raspada Jugoslavije, ratovi, zločini… No, ovdje svaka generacija kao da počinje iz početka. Zaborav je prisutan, a nacionalne strasti lako se mogu zloupotrijebiti.

Dok smo se mi, čini se, nekako oporavljali od ratova iz devedesetih, svijet je ušao u novo turbulentno vrijeme…

– Svijet je isto neprestano ulazio u jedu krizu, pa izlazio, pa ulazio u novu krizu… To su, prije svega, ekonomske krize koje su povezane, naravno, s političkim krizama. Mislim da se posljednjih godina te političke i ekonomske krize itekako odražavaju na situaciju na Balkanu.

Brine li Vas ono što vidite na zapadnom Balkanu ovom trenutku?

– Brine me zbog ovih generacija koje su dolazile. Mi stariji, koji smo prošli svašta, imamo to iskustvo da se loše stvari mogu obnoviti i da se loše stvari mnogo lakše dešavaju nego dobre stvari. U tom kontekstu, kada mislite o generacijama koje dolaze, o našim unucima, morate biti zabrinuti.

Srbija na klackalici

Nakon smrti Dobrice Ćosića i primjetnog novog, evropskog kursa Vlade Srbije, koja se, kako čitamo i ovih dana, distancira od Dodika, nameće se pitanje odumire li Ćosićev duh u Srbiji?

– Za sada, ne. Tu su problemi sa RS, tu je Kosovo… Situacija unutar same Srbije je loša. Srbija je, po standardu, praktično na svjetskom začelju. To su sve elementi koji unose nespokojstvo i strah da se loše stvari mogu ponoviti.

Srbija je važan igrač zbog položaja na Balkanu u svemu tome. Ali, imate premijera i predsjednika koji potječu iz Srpske radikalne stranke. Ono što je njihova partija značila u prošlosti, ne garantira nikakvu sigurnost ni u stavovima niti u budućem ponašanju. Srbija je u ovom trenutku razapeta između potrebe da se približi EU, dakle, dobije neka finansijska sredstva i popravi privredu, te jednog nacionalističkog fanatizma koji je bio prisutan posljednjih godina, koji se ogleda u tvrdnjama da su “Rusi naša braća”, da moramo ići s “pravoslavnom Rusijom”, da su “Rusi Slaveni kao i mi”… Srbija je na toj klackalici. Čas je na jednoj, čas na drugoj strani. A jednog dana morat će jasno da kaže na koju će stranu. Za sada to je jedna dvostruka igra.

Nema više pisaca poput Mirka Kovača

Koliko ovim prostorima bivše Jugoslavije nedostaju velikani poput Vašeg prijatelja Mirka Kovača i sličnih koji su se suprotstavljali, prije svega, opasnim pošastima nacionalizma? Koliko nedostaje taj aktivizam intelektualaca?

– Mirko Kovač meni, prije svega, nedostaje kao prijatelj, čovjek izoštrenih kriterijuma, kao neko ko je umio jasno, precizno da govori o svim ovim našim problemima. Objektivno, naravno, u ovom trenutku ne vidim na našim prostorima nekoga poput Mirka Kovača. Jer, Mirko je pripadao svima. To je više puta isticano. On je pripadao i Srbiji i Hrvatskoj i BiH i Crnoj Gori… Nema više takvih pisaca. On je posljednji iz one velike trojke mojih prijatelja, kojoj su pripadali Danilo Kiš i Borislav Pekić. To je sam vrh ex-jugoslovenske književnosti. Meni je drago što se krajem septembra u Rovinju održavaju Dani Mirka Kovača, koji će okupiti sve pisce s područja bivše Jugoslavije. To treba da nas podsjeća na to šta je Mirko bio i što danas jeste.

Faruk Vele (Avaz)