Kliker.info

U Washingtonu postaju sve svjesniji kako iznova i iznova čine istu pogrešku. Amerikanci, naime, više cijene izbore i više energije ulažu u izbore u “novim demokracijama”, nego u pomirenje  i na koncu u mir.Rezultat ovakve politike je da (bivše) ratne zone, poput Bosne i Hercegovine, Iraka, Afganistana, Libije… ostaju paralizirane bez ikakve perspektive i većeg napretka, sve je glasnije mišljenje u Washingtonu koje je obznanio Washington Post.

“Izbori će pomoći”

U jeku nove diplomatske, političko-ekonomske ofenzive na zapadni Balkan, posebna pozornost posvećuje se dvama međunarodnim (polu)protektoratima – Kosovu i Bosni i Hercegovini. Našoj zemlji posebno.Dr. Elmira Bayrasli, koja je nekad vodila odjel Misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u BiH, podsjeća kako je administracija bivšega američkog predsjednika Billa Clintona odmah nakon što je skrojila Daytonski mirovni sporazum inzistirala na izborima u ratom spaljenoj BiH i to odmah godinu dana nakon njegovog potpisivanja. Bez ikakve rasprave o pomirbi. Glavni Clintonov savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake tad je isticao kako su “izbori ono što Bosna treba, što će pomoći da se teško zaključeni mir zacementira”.

– Dvadeset godina kasnije imamo tri predsjednika u BiH, svaki predstavlja svoju etničku skupinu – Bošnjake, Hrvate i Srbe, mandat obavljaju na principu rotacije i uglavnom se ni oko čega ne mogu složiti. Imamo 13 ministarstava obrazovanja koja nadgledaju segregaciju u obrazovnom sustavu u BiH u kojem se uče tri različite povijesti. Hraneći se i osvajajući izbore uskostranačkim i uskoetničkim politikantstvom, čelnici u BiH nisu uspjeli otvoriti nijedno radno mjesto ili stimulirati ekonomiju. Još manje je postignuto na pitanju nužnih reformi Ustava kojemu je davno istekao rok. Zemlja je ostala preživljavati u prošlosti, s vrlo malo perspektive o napretku – navodi dr. Bayrasli koja se doduše slaže kako nema demokracije bez izbora, ali da se oni moraju održati u pravo vrijeme…

Mir bez pravde

Politika, praktično, nametanja izbora u zemljama poput BiH ili Iraka, prije nego se omogućilo procesuiranje ratnih zločina te bavljenje neprijateljstvima nastalima prije, koji su eksplodirali u ratu i nastavili se kasnije u miru, sve više se kritizira.Istodobno se sve više vjeruje u stari “klišej” kako nema mira bez pravde. Bez ispunjavanja tog nužnog uvjeta, pravljenjem institucija i zakona od “demokracije” se nije napravilo ništa, osim isprazne, ako ne i propale geste. Ili, kako kaže pripadnik “ostalih” i predsjednik Židovske zajednice u BiH Jakob Finci, “moramo se suočiti s našom prošlosti i moramo ju prihvatiti, učiti iz pogrešaka u prošlosti i ne dopustiti da se one ponove i u budućnosti”, a koji se već od kraja rata zalaže za svojevrsno povjerenstvo koje će se baviti istinom i pomirenjem.

Istinabog, tokom posljednjih balkanskih ratova, međunarodna zajednica je 1993. uspostavila međunarodni sud u Haagu (ICTY).- Budući da je bio daleko od ruku političara u BiH, on je bio izvrstan početak i za ljude u BiH i za cijeli Balkan kako bi se hrvali s brutalnim ratom. No, nakon njega nije ništa uslijedilo – kaže dr. Elmira Bayrasli, koja je nekad vodila odjel Misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u BiH. Potpisan je Daytonski mirovni sporazum koji je okončao ratne sukobe. Nakon toga i tijekom suđenja u Haagu, međunarodna pozornost se sve više smanjivala po pitanju BiH, a mirovne snage polako su napuštale našu zemlju. Washington se, prije svih, želio povući iz BiH, ali i inzistirao na izborima.- Sam rad Haaškog suda tijekom proteklih 20 godina je pokazao kako sam sud nije dovoljan jer žrtve ne dobivaju obeštećenje – smatra dr. Goran Šimić, ekspert za tranzicijsku pravdu.

Njemačko iskustvo

Zgodno se prisjetiti i Drugog svjetskog rata, nakon kojeg su savezničke snage kao prioritet stavile suđenja pa tek onda glasačke kutije. Vjerovale su kako se Nijemci, kako bi krenuli naprijed, moraju prvo suočiti s ratnim zločinima. Nürnberška sudnica je poslužila kao mnogo potreban forum i za Nijemce i za ostale kako bi se definirao protekli horor i kako bi se kolektivno krenulo naprijed.