Kliker.info

Svaka javna riječ  prof.dr  Mirsada Hadžikadića , bilo da se radi o intervjuu, izjavi, saopštenju za javnost ili reakciji na neki događaj u zemlji ili inostranstvu, sa pažnjom se prati,   naročito u dijaspori, pošto je ovaj rođeni Banjalučanin sa američkom adresom stanovanja, svojim javnim djelovanjem stekao povjerenje i poštovanje ogromne većine Bosanaca i Hercegovaca u svim dijelovima svijeta,  a naročito  na području Sjeverne Amerike.

Upravo zbog ove činjenice, razgovor sa ovim doktorom  kompjuterskih nauka  ,redovnim  profesorom na Univerzitetu Sjeverna Karolina i direktorom  Instituta za kompleksne sisteme u američkom gradu Šarlote, može biti dobar putokaz za sve građane Bosne i Hercegovine koji će 12. oktobra  izaći na izbore u   Bosni i Hercegovini.Njegove ocjene i odgovori vezani za političku situaciju u BiH i inostrastvu posebno dolaze do izražaja ako se pomene podatak da je profesor Hadžikadić u SAD bio pokretač ili osnivač gotovo svih značajnijih bosanskih organizacija, institucija ili agencija, te je prema mnogima naš najangažiraniji intelektualac u ovom dijelu svijeta.

  Kliker : Ovaj razgovor vodimo u vrijeme predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini koja je počela neuobičajeno rano i po svemu sudeći će ostati upamćena kao izuzeno prljava. Mnogi primjećuju da je to zbog toga što je za većinu aktera predizborne i izborne utakmice utakmice ovaj izborni ciklus pitanje života i smrti pošto će oni koji izgube, završiti na optuženičkoj klupi. Vaš komentar? 

Hadžikadić : Na nesreću, to je zaista tačno. U politici, kada ljudi ostanu bez ideja okreću se ka rušenju integriteta i ličnosti njihovih protivnika. Na žalost, to se sve više dešava i u svijetu, a pogotovo u SAD. Izgleda da su naši političari počeli koristiti iskustva i savjete stranaca, a pogotovo onih sa Zapada. Međutim, za razliku od država Zapada, koje su ekonomski i pravno napredne, naša država je nefunkcionalna i nema tradiciju razvijenih institucija demokratije putem kojih se predizborne mahinacije pretvore u normalan rad političkog i ekonomskog sistema nakon izbora. U Bosni i Hercegovini individualni politički ratovi se nastavljaju i tokom trajanja mandata, uz dodatnu otežavajuću okolnost da su mandati konstantno opterećeni stalnim stvaranjem kratkoročnih koalicija motiviranih većinom privatnim umjesto društvenim interesima, često dogovorenim iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti. To svakako ne može da vodi ka društvu u kojem vlada pravda, ravnopravnost, ekonomski prosperitet i kulturno-društveno uzdignuće.

Kliker : Kao što se i pretpostavljalo najžešća retorika i međusobne optužbe razmjenjuju kandidati stranaka koji pretenduju na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Koje Vaš favorit? 

Hadžikadić : Zaista nemam favorita, ponajviše zbog toga što ne vidim među kandidatima osobu koja može dovesti do značajnih promjena u trenutnim odnosima u državi. Oni kandidati koji imaju nove ideje nemaju iza sebe političku infrastrukturu koja bi im omogućila pobjedu i realizaciju tih ideja. Oni koji imaju infrastrukturu nemaju novih ideja, a naš sadašnji politički i ekonomski trenutak je najbolji pokazatelj kuda nas vode njihove ideje i ciljevi. Stanje nije ništa bolje ni na srpskoj ni na hrvatskoj strani. Nacionalizam je njihovo rješenje za sve. Čak su i Bošnjaci počeli da igraju na tu kartu. Ne znam kako te političke vođe sva tri naroda ne shvataju da to vodi njihove narode ka društvenoj i ekonomskoj propasti u dugoročnom smislu. Što duže političari igraju na tu kartu to će duže trajati oporavak i pojedinih naroda i društva u cjelini. Ipak, u cijeloj ovoj situaciji Bošnjaci imaju najviše interesa da budu kohezivna snaga koja će doprinijeti uređenju Bosne i Hercegovine koje će zaštititi posebne interese svih naroda i narodnosti, ali i izgraditi funkcionalno, moderno i ekonomski razvijeno građansko društvo. Zbog toga je ogromna odgovornost na leđima bošnjačkih političkih vođa na ovim izborima, kojoj se oni moraju odazvati na najbolji mogući način.

Kliker : Bode oči i činjenica da stranke i kandidati sklapaju neformalne koalicije mimo svih zakona logike i političkih pravila igre. Kao najočitiji primjer samo da navedemo koalicione odnose Laumdžije i Izetbegovića, odnosno Komšića, Čovića i Radončića. Šta je motiv takvog ponašanja i šta može biti rezultat takvog načina koaliranja? 

Hadžikadić : To je samo znak da su stranke zasnovane na određenim interesima a ne na idejama. Realno gledano, mi bismo u Bosni i Hercegovini trebali imati stranke zasnovane ili na idejama građanske demokratije ili na osnovama nacionalnih interesa. Kad kažem nacionalnih interesa onda mislim na one zdrave nacionalne interese koje se zaista bave pitanjima društvenog i kulturnog progresa nacija koje zastupaju, a ne pitanjima eliminacije drugih. Takva mješavina političkih snaga i ideja, ukoliko bi se zaista radilo o istinskim idejama, bi omogućila glasačima da odrede kojim snagama u određenom trenutku treba dati prednost da upravljaju državom. Tada bi bar postojala mogućnost da se vremenom stvori balans između državnih, nacionalnih i građanskih (individualnih) interesa, koji bi se onda vremenom pretvorio u novi ustav kao garantor ekonomskog prosperiteta i zaštite svih nacionalnih interesa. Međutim, u Bosni i Hercegovini se stranke stvaraju na bazi ličnosti, želje za moći i ostvarenjem ličnih interesa, nevješto uvijenim u plašt građanskog pluralizma i nacionalnih interesa. Stoga je bilo za očekivati da se počnu stvarati naizgled neprirodne koalicije koje se ne mogu objasniti na ideološkoj osnovi, ali se mogu objasniti na osnovu želje za upravljanjem i vladanjem.

Kliker : Ima li stvarnog hajra u ponašanju naših političara koji u centar svoje kampanje stavljaju Tursku, kao naprimjer Izetbegović, ili Rusiju, kao Dodik, dok samo rijetki i to samo na marginama govore o životnim problemima ogromnog broja ljudi u Bosni i Hercegovini. 

Hadžikadić : Mnogi u Bosni i Hercegovini misle da smo mi mala država koja ne može da uradi ništa u današnjem svijetu bez upliva velikih zaštitnika sa strane. Stoga, mi se okrećemo Turskoj, Rusiji, Austriji, Srbiji, Hrvatskoj ili SAD, spremni da ponovo postanemo nečiji vazali, samo da ne bismo, eto, morali da zasučemo rukave i okrenemo se sami sebi. Nama niko ne može pomoći dugoročno osim samih sebi. Što prije to shvatimo to bolje za sve nas. Tuđi interesi, bez obzira kako oni izgledali atraktivno danas, će se eventualno okrenuti protiv nas u nekom momentu u budućnosti. Pa šta ćemo onda? Mi svakako trebamo prijatelje, ali mi trebamo naučiti biti prijatelji sa svima koji su imalo otvoreni za tu mogućnost. To znači da moramo biti mudri, strpljivi i strateški orijentisani. Moramo imati dugoročni cilj i plan za njegovo izvršenje. Prvi je zadatak da ekonomski ojačamo. Ljudi razmišljaju drugačije kada su materijalno situtirani. Kada mi postanemo ekonomski jači onda će i drugi razgovarati sa nama drugačije, pozitivnije, ravnopravnije. Da li je to moguće? Pogledajte Singapur. Oni imaju i kompleksnu nacionalnu strukturu i nepovoljne geografske uslove i malo prirodnih resursa, ali su uspjeli napraviti izuzetnu ekonomski i društveno efikasnu državu. Zašto mi ne bismo mogli uraditi nešto slično?

Kliker : S obzirom na sve navedeno recite nam šta bi savjetovali , odnosno preporučili glasačima koji će u oktobru odlučiti o svojoj i sudbini Bosne i Hercegovine. Na šta posebno da obrate pažnju? 

Hadžikadić : Teško je dati savjet drugim ljudima, jer svaki čovjek ima svoj sklop okolnosti i prioriteta koje slijedi. Ja lično glasam prema slijedećim kriterijima: lični integritet kandidata za političku poziciju, postojanje jasno artikulisane ideje za koju se kandidat bori, identificirana lista problema sa kojim se država i narodi moraju suočiti, ponuđeni plan i program koji će voditi ka rješenju navedenih problema i, na kraju, lista konkretnih koraka koje će kandidat preduzeti u toku mandata. Ukoliko ti elementi ne postoje kod kandidata, onda glasači jednostavno glasaju prema marketinškim porukama stranačkih lidera koji koriste kvazi-ideološke odrednice da dezinformacijama drže glasačko tijelo u stezi.

Kliker : predizborna kampanja u BiH se odvija u vrijeme, kada se prema izvorima relevantnih međunarodnih institucija, na čak 70 mjesta u svijetu vodi pravi rat. Ova činjenica govori da živimo u poprilično dramatičnom vremenu i da je pažnja velikih igrača u tzv međunarodnoj zajednici okrenuta drugim problemima. Može li u takvim okolnostima BiH preživjeti i kakva je po Vama sudbina aktuelnih inicijativa , a tu prije svega mislim na njemačke i američke pokušaje da stvari pokrenu sa mrtve tačke? 

Hadžikadić : Tačno je da Bosna i Hercegovina više nije u centru pažnje svjetske javnosti i političkih velesila. Međutim, neki od tih svjetskih događaja ponovo ukazuju na značaj Bosne i Hercegovine. Na primjer, odnos Rusije prema Ukrajini jasno pokazuje da neprincijelnost stava Evropske zajednice i SAD prema onima koji koriste silu za ostvarenje svojih interesa samo vodi ka većim problemima. Ono što se dešava u Ukrajini već se desilo na Balkanu. Ja sam siguran da će ih događaji u Ukrajini navesti da preispitaju svoj stav prema Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme, jako je važno da se Evropa, a posebno Njemačka, počne malo ozbiljnije baviti problemom Bosne i Hercegovine. SAD to već odavno pokušava da ohrabri. Nadam se da će nove inicijative dati barem početne rezultate na osnovu kojih se može graditi bolja budućnost u Bosni i Hercegovini. Evropa ima mnogo mehanizama za uspostavu pravednog rješenja u Bosni i Hercegovini. Samo joj treba politička volja da te mehanizme i primijeni. Međutim, moram to ponovo napomenuti, Bosna i Hercegovina je ipak naše pitanje, i mi sami morati doprinijeti njegovom rješenju. Ja razumijem da je pomoć sa strane neophodna, ali ona nije dovoljna. Mi sami smo odgovorni za budućnost naše domovine. Razumijem da neće biti lako. Razumijem da nemamo svi istu želju da promovišemo interese ove države. Ali, to ne mijenja činjenicu da je ona naša odgovornost. To bi birači trebali imati na umu kada izađu na glasanje.

Kliker : Politika je kažu umijeće mogućeg. Slijedeći takvu logiku kako pronaći pošten , pravilan i dobar pristup za BiH prema aktelnim događajima u svijetu gdje vladaju interesi i novac? Tu prije svega mislim na Gazu, Ukrajinu, i Irak. 

Hadžikadić : Teško je naći bilo kakav stav prema vanjskim odnosima kada mi nemamo konsensus ovdje kakvu državu želimo, i da li je uopšte želimo. Mi smo trenutno robovi tuđih interesa, i u takvim uslovima teško je naći zajednički stav. Mi se često ne možemo dogovoriti ni za proglašenje vanrednog stanja u svojoj državi, iako njena oba entiteta to proglase pojedinačno. Da imamo funkcionalnu državu, naš stav prema vanjskim događajima bi globalno trebao biti vođen prema osjećaju pravde i međunarodnog prava. Normalno, način i intenzitet na koji se taj stav izrazi je uslovljen ekonomskim odnosima, istorijskim vezama, trenutnom političkom situacijom i geopolitičkim odnosima i obavezama. Međutim, sama osnova odgovora mora biti vezana za osjećaj pravde i međunarodno priznatih pravnih normi.

Kliker : Monstruozni zločini koji se u ime islama provode ovih dana u Iraku i Siriji te odnos muslimanskog svijeta prema Gazi i ukupnom palestinskom pitanju jasni su pokazatelji da je muslimanski svijet u dubokoj krizi. Vaš komentar? 

Hadžikadić : Muslimanski svijet je već odavno u krizi. On se još nije oporavio od dogmatskog pristupa pitanju interpretacije Qur’ana u današnjim uslovima. Qur’an ima poruku za svako vrijeme i sva doba, ali mi mu izgleda ne vjerujemo dovoljno pa ga nastojimo “zaštiti” okovima prošlosti. Inače, kako drugačije objasniti neinsistiranje muslimana na promociji svih vidova nauke, i svjetovne i duhovne, a ne samo duhovne? Kako objasniti insistiranje na tome da se neka pitanja ne smiju postaviti? Ako vjerujemo u osnovne postavke Islama, onda se ne smijemo bojati nikakvih pitanja. Qur’an i hadisi imaju odgovore na ta pitanja. Sama pitanja bi nas natjerala da učvrstimo vjeru kroz našu sposobnost da odgovorimo na ta pitanja. Qur’an daje neophodne postavke za razvoj naprednog društva u kojem će ljudi biti sretni, ekonomski situirani, duhovno ispunjeni, pošteni, kreativni, napredni i pravedni. Otkuda onda sve ove Islamske države kojima vladaju tirani, a gdje građani moraju biti potpuno poslušni i ovisni o njima? Otkuda svi ovi ratovi između muslimana? Otkuda ovaj kult ličnosti koji se razvio u većini Islamskih država? To je jednostavno borba za vlast u kojoj se Islam koristi kao instrument, a ne kao put ka blagostanju cijelog društva.

Kliker : Živite i radite u SAD gdje ste izgradili impozantnu naučnu karijeru. Uporedo sa stvaranjem vlastite karijere učestvovali ste i u formiranju više bosansko-hercegovačkih institucija i organizacija u ovom dijelu svijeta gdje je nakon rata svoj novi dom pronašlo blizu 300 000 Bosanaca i Hercegovaca. Zbog toga Vas na kraju i pitam šta ovim ljudima sada znači ovakva BiH i šta uraditi da oni i definitivno ne budu izgubljeni za matičnu državu ?

  Hadžikadić : Bosna i Hercegovina je naša domovina. Ona često izgleda i veća i bolja gledajući je izvana, nego kada se čovjek nađe unutra. Bosna i Hercegovina je vazduh bez kojeg mi ne možemo da dišemo punim plućima. U isto vrijeme, dijaspora je postala obrazovana, ekonomski jaka, emancipirana i demokratska. Zato je važno da Bosna i Hercegovina definiše ulogu dijaspore u razvoju države. Mi moramo imati glas u političkim procesima, ekonomskom razvoju i izgradnji obrazovnog i naučnog sistema, da navedemo samo neke oblasti potencijalnog doprinosa dijaspore. Važno je da ne izgubimo mlade generacije koje se lako mogu asimilirati u novim državama. Bilo je prelijepo vidjeti mladost dijaspore kako nose dresove Bosne i Hercegovine za vrijeme nastupa državne fudbalske reprezentacije. Bilo je prelijepo vidjeti dijasporu na svjetskom prvenstvu u Brazilu. Taj potencijal za promjene se mora iskoristiti. Do sada, Bosna i Hercegovina nije pokazala volju i želju da to uradi. Nadam se da će se to eventualno promijeniti za dobrobit i Bosne i Hercegovine i dijaspore.

Halil Šetka (Kliker.info)