Kliker.info

Edo Maajka (36) trenutno se odmara. April je ostavio bez svirki da bi se posvetio drugim stvarima pa je to ustvari za najboljeg repera na ovim prostorima bio radni odmor. Rođeni Brčak, koji je godinama imao adresu u Zagrebu, kada ne radi obično je u Tel Avivu. Tu uživa u skladnom porodičnom životu sa suprugom Lilah, njihovom kćerkom Jasmin (Yasmin) te s Mej (May), kćerkom lijepe Izraelke iz prvog braka.Kako je april na izmaku, tako i Edo odbrojava posljednje dane odmora. Puno posla je pred njim. U intervjuu za “Dnevni avaz” otkrio nam je da radi novi album, kao i dječije pjesmice, veoma otvoreno je govorio o tome kako vidi stanje u Bosni i Hercegovini, o očinstvu, porodici, rodnom gradu…
Dječije pjesmice
Kao prvo kako ste Vi  i Vaša porodica?
– Dobro smo, hvala na pitanju.
Kada ponovo krećete s nastupima i imate li okvirni plan gostovanja?
– Počinjem u maju, Priština, Osijek, Zagreb, Rijeka, Skoplje i “Mostar Summer Fest”. Baš sam počeo bukirati nešto i za ljeto. Nadam se da će i ljeto biti radno, imam u planu neke probe s ekipom u Tuzli i Splitu. Plan je svirati i snimiti album preko ljeta.

Od “Štrajka mozga” prošlo je skoro dvije godine, tako da pretpostavljam da uveliko radite na novim pjesmama. Kada bi Vaš novi album mogao ugledati svjetlost dana?
– Potrudit ću se da do kraja godine izbacim novi materijal. Skupljam hitove od ljudi s kojima sam do sada radio i jedva čekam s Kooladeom provesti koji dan. Već mi je poslao neke info-stvari, koje su muzički baš to što tražim. Pokušavam posložiti i album s bendom, što zbog geografije ide dosta sporije i teže. Ne znam kad ću to završiti.
Šta Vam je inspiracija za nove pjesme?
– Svakodnevica je najbolja inspiracija. Baš sam na nekom tekstu kojem je radni naslov “Hajde ja tebe udarim, a ti meni ništa”. Ljudska potreba je da su uvijek u pravu, svi su žrtve i niko ne prihvaća odgovornost nizašto. Povodljivost je nevjerovatna, o tome pišem dugo, i samo je gore i gore, jer su ljudi sve nesigurniji i nesigurniji. Inspiracija mi je i Jasmin, radim na nekim dječijim pjesmicama, pa se nadam i to završiti.

Da li na Vaše stvaralaštvo utječu aktuelna dešavanja u BiH i izlazak nezadovoljnih građana na ulice?
– Mene je ta prva i najstresnija sedmica prosvjeda s jedne strane razveselila, jer se konačno događa nešto s čim sam već dop….. svima koje poznajem. S druge strane, sam bio tužan, jer sam vidio koliko se lako plasiraju laži u medijima, krenuvši od BiH pa do ostatka regije. To sve uzdrma ionako nesiguran i iscrpljen narod i sve jednostavno izgubi svoju snagu i fokus. Društvo u BiH vrlo lako popljuje i obezvrijedi sve što je imalo drugačije, a tražiti prava i uopće znati svoja prava te već baca u taj drukčiji folder.

Sve su to problemi, koji se predugo već vuku, izvakani su i tražim nove načine kako pričati o njima u pjesmama. Možda jednostavno treba pjevati o dobrim stvarima, koje još uspijevam primijetiti u ljudima, prebaciti emotivni fokus na ljubav i dobro, i probati takve emocije probuditi kod ljudi. Ljudi dobro znaju sve o kriminalu i politici i nacionalizmu kod nas, pričati o ljubavi i osobnim emocijama je posljednjih nekoliko godina underground, rijetkost.

Moji magneti
Kako komentirate aktuelna dešavanja u BiH i regionu?
– Region se koprca u neimaštini i nacionalizmu. Sve su to i dalje posljedice devedesetih. Nažalost smo nemoćni se sami suočiti s tim problemima, pa čekamo pomoć sa strane od ljudi koje, također, počinju nagrizati ti isti problemi. S mržnjom i granicama u svojim zajednicama, trudimo se ući u novu zajednicu i mislimo da će svi ti problemi sami nestati. To je samo potraga za novim krivcem naših budućih i starih problema. Bez ozbiljnijeg suočavanja s bolnim temama, društvo u BiH i regiji jednostavno nema šanse za neki vidljiviji napredak. Eto to je tako ma koliko mi bježali od toga.

Da se vratimo muzici. Kako doživljavate vezu rokenrola i hip-hopa?
– Odrastao sam na roku tako da mi je oduvijek privlačno repanje na dobre riffove. Jednom kad uhvatim vremena složit ću neki mikstejp s najdražim riffovima i pjesmama, i repat s ekipom preko njih. Mislim da je to generalno kombinacija s kojom se ne može fulati, bar ne kod mene.
“Black Keys” su prije nekoliko godina uradili odličan album “Black Rock”, na kojem su ugostili hrpu kvalitetnih repera. To je jedan od albuma koje često zavrtim kod kuće.
Vaš drug Frenkie u nedavnom intervjuu za “Avaz” zahvalio vam je na podršci u karijeri. Koliko je važna iskrena podrška iskusnijih kolega na muzičkoj sceni?
–  To je vrlo važno, većina iskusnijih kolega u bilo kojem poslu su šu… prema ljudima koji počinju sa zanatom. Vide ih kao nekakvu prijetnju ili im ego ne može podnijeti to da neko uspije i ima svoje tržište. Frenkie je radnik i zaslužio je sve što je dobio posljednjim albumom. On sada gura, također, neke nove ljude, ti će gurati neke nove i eto ga FM JAM vozić.
Svi mi imamo strahove vezane uz ovo što radimo, mladima je jako lako ubiti volju. I općenito mladi, a ni stari, ne vjeruju u sebe i svoje mogućnosti, već je jasno svima da osim male hip-hop internet-zajednice ne postoji niko drugi ko će pogurati rad tih novih izvođača, tako da je sve na njima. Postoji i taj jako bitan dio prakse, nastupanje uživo, da osjetiš malo binu i mikrofon, da vidiš šta možeš, a šta ne možeš odrepati te kako publika reagira na neke stvari. Tu otkrivaš da li si MC ili nisi, to te podigne na dosta veći nivo i utječe na “flow”, disanje i sve ostalo vezano za rep. S nastupima i kilometražom u gu…. pojačaš “skill”, ako imaš nekog ko te može povesti da dobiješ takva iskustva to je “jackpot”.

Kakav je otac Edo Maajka?
– Najbolji.
Zapitate li se ponekad zašto Vam se tako posložilo da živite u zemljama – BiH, Hrvatska, Izrael, u kojima se mir i blagostanje baš ne podrazumijevaju?
– Svako ima svoj put, svoje magnete, ja sam privukao ovo i ko zna šta ću još privući. Mogu ti samo reći da sam se nagledao ljudi koji ne razumiju da nacija i religija nisu najbitnije stvari u životu. Puno mi je lakše zbog toga svega vidjeti širu i objektivniju sliku društva.

Koncert u Brčkom

Koliko često ste u Brčkom?
– Nekoliko puta godišnje. Svaki put kad imam šansu otići u Brčko, ne propuštam je. Jedva čekam ovo ljeto s curama se zaletjeti do familije. Volio bih i neki koncert uraditi u Brčkom, svirao sam samo jednom u gradu, i to prije dosta vremena.

I na koncu – Vaš najveći strah?
– Svi moji strahovi su vezani uz dijete. Svaki put kad se zagrcne ili razboli, ja sam u nekom strahu. Da nemam ženu koja je majstor objašnjavanja ne znam kako bih se nosio s tim oblikom kontrole.

5 pjesama
Pet najznačajnijih pjesama u ex-Jugoslaviji po Vašem mišljenju?

– To je prekratak popis. Postoji puno, puno dobrih i pjesama, i albuma na ex-Yu terenu i njihov redoslijed se mijenja ovisno o raspoloženju. Ali ima nekih koje su uvijek na tom popisu.

1. “Ona se budi” – “Šarlo akrobata”

2. “Život moj” – Josipa Lisac

3. “Dok čekaš sabah sa šejtanom” – “Zabranjeno pušenje”.

4. “Život piše romane” –  Jadranka Stojaković.

5. “Šejn” – “Hasutor”

– Eto. već ih je pet, a nisam se ni zagrijao.

Čitanje mi je terapija

Šta čita Edo Maajka?
– Očekujem posljednju knjigu Miljenka Jergovića, koju će mi kum kupiti ovih dana.
Čitam od Arsena Dedića “Službena duša”, od Amosa Oza “Kako izliječiti fanatika” i neke sufi pjesme. Volio bih nabaviti novu knjigu Aleksandra Hemona, rekao mi je jedan novinar iz Visokog poslati. Volim čitati. Imam problema s pažnjom i koncentracijom, pa mi je čitanje uz uživanciju i terapija.

Elvis J. Kurtović je enciklopedija
Znam da volite otkrivati izvođače iz sedamdesetih  godina. Imate li neko novo muzičko otkriće?

– Neki dan sam našao učitelja kopanja, to je sensei shifu Elvis J. Kurtović. Pratite njegove blogove i Facebook profil. Ja bar dvaput sedmično iz njegovog arsenala čujem pjesme za koje ne mogu vjerovati da nisam uspio prije naći. Niti čuti. Mislim da je krajnje vrijeme da on počne izbacivat na internet neke kompilacije i mikstejpove rariteta, jer je stvarno najjači od svih na ex-Yu prostorima, enciklopedija.
Preporučujem snimak “Smakovog” koncerta

Na pjesmi “Diši” uzeli ste riff od “Smaka” iz njihove legendarne pjesme “Biska 2”. Pretpostavljam da ste fan Radomira Mihailovića Točka?

– Ja sam veliki Točkov fan. Gledao sam prije neki dan na YouTubeu koncert koji su 2012. godine održali  u beogradskoj Areni. Preporučio bih taj snimak svima. Raduje me što bendovi poput “Smaka” i dalje imaju publiku na ovim prostorima, puno publike. Svaka pjesma zvuči svježe i energično, nadam se da će biti kakve turnejice pa da to vidim i uživo jednom.Ljudska potreba je da su uvijek u pravu, svi su žrtve i niko ne prihvaća odgovornost nizašto.

Larisa Sarajlić-Ramović (Avaz)