Kliker.info

Slovenački ekonomista, profesor univerziteta u Ljubljani, Joľe Mecinger, govori o tome kako se Slovenija, nekada najrazvijeniji dio Balkana, našla u dugovima koji je dave. Kako Srbija da izbjegne sudbinu Grčke i Španije? Da li EU prijeti još veći talas socijalnih nemira? Mecinger poredi EU sa nekadašnjom Jugoslavijom s početka 80-ih.

RSE: Da  li je Srbija pred bankrotstvom?

Mecinger:  Ima zemalja koje su u još gorem poloľaju nego što je Srbija. Zemlja ne propada. Bankrot zemlje ne liči bankrotu nekog preduzeća, gde se mijenjaju vlasnici. U zemlji vlasnici ostaju isti i to je velika razlika. Za bankrot zemlje je bitno da imate šta prodati. Veoma je teško govoriti o bankrotu, mada se taj termin koristi u tim slučajevima.
 Ne vidim mnogo preduzeća koje bi Srbija mogla prodati jer problem je što se veoma teško nalaze kupci. Svaku stvar moľeš prodati za neku veoma malu svotu, ali onda vam to ništa ne olakšava. Ne vidim da je to neko riješenje. Slična je situacija sa Slovenijom, pa čak i sa Evropom. Moramo naučiti da je privredni rast nešto što je prošlo i da se ľivotni standard smanjuje, tako da tu nema nekih brzih riješenja, jer se ne zna koliko će kriza potrajati. Po mom mišljenju, ova će kriza trajati dok se na nju ne naviknemo.

 RSE: U Srbiji u privatnom sektoru su manje plate nego što su u javnom sektoru. Jedni insisitiraju da se to promijeni. Drugi kaľu da treba više investicija i  pospješiti proizvodnju, a ne kresati potrošnju, da je izlaz je u tome da se kreše prenapuhana administracija….. Šta bi ste vi smatrali pravim odgovorom?

Mecinger: Po mom mišljenju tu nema dileme. Ono što ste vi naveli, ne riješava probleme. Ako ste vi smanjili ljude u javnom sektoru, nećete te ljude zaposliti u privatnom sektoru, nego će oni postati nezaposleni. Izbacivanjem ljudi iz javnog sektora samo pogoršavate situaciju penzionerima, koji još uvek dobijaju male penzije. Smanjiti administraciju, na istom ste. U stvari nema nekih dobrih alternativa. 

RSE: Šta je onda odgovor?

Mecinger:  Da naviknemo na krizu i na smanjenje standarda ľivota. Naravno, sada je to na različitim nivoima različito moguće. Nekog pametnog odgovora tu nema.

RSE: Slovenija je nekad bila primjer za ovaj dio Evrope. Najuspešnija, najviši standard…

Mecinger: Mi smo imali jako povoljnu startnu poziciju. Sloveniji je išlo veoma dobro do 2004. godine. Imali smo rast od 4%. Imali smo vanjsku i unutrašnju ravnoteľu. Imali smo mali deficit, čak smo imali suficit u razmjeni sa ostalim svijetom. Dakle imali smo dobar razvitak. Onda je došlo razdoblje koje nazivam razdoblje hazardiranja, kada je odjednom postalo veoma značajno da se barata sa imovinom i da se kupuju dionice. Slovenija krajem 2005. ima neto dug nula eura, a za samo tri godine, do kraja 2008., dug je narastao na 10 milijardi eura i to uglavnom na taj način što su se banke zaduľivale veoma jeftino u inostranstvu, a potraľivanja je pokrivana  kreditima. Tim kreditima su ljudi kupovali vrijednosne papire. Tajkuni su kupovali firme. Firme su se širile u nekadašnje jugoslovenske republike i sve je to išlo veoma brzo. Onda je došlo do krize i odjednom je ta imovina, koja je bila više-manje virtualna, otišla ispod realne vrijednosti i više nije postojala, ali su dugovi ostali. Iz toga se nismo izvukli jer na početku krize Vlada nije radila ništa. Čekalo se dok nismo došli u sadašnju situaciju.

RSE: Da li prijeti cijeloj Evropi talas socijalnih nemira?

Mecinger:  Sad je EU zvanično u recesiji. Problem je kada drľava ima ono što je sada u Španiji, da 50% mladog stanovništva ne radi. Šta tim ljudima preostaje, nego da idu na ulicu. Španjolska, slično kao i Srbija, riješava probleme unutar porodice i vezanosti za zemlju. Na taj način je jedino moguće razumjeti kako je Srbija preľivela onu krizu u devedesetim, samo zahvaljujući pomoći unutar familije. Samo što to traje neko vrijeme. Sada je EU ipak počela shvatati da je njen osnovni problem nezaposlenost, a pogotovo nezaposlenost mladih. Sve je to moglo biti prepoznato prije tri ili četiri godine, ali je EU  počela sa štednjom. Problemi koji su nastali u finansijskom sistemu su prebačeni na javni sektor. Sada bi mi riješili probleme time da smanjimo javni sektor. To je glupost. Samo ako jedan radnik u javnom sektoru izgubi zaposlenje, onda će u privatnom sektoru zaposlenje gubiti dva radnika. Ono što je sada u Sloveniji najveći problem je da se mi na neki način moramo riješiti pomoći od strane EU. Pomoć od strane EU ujedno znači i uništenje. Grčku su uništili za tri godine, Cipar za tri mjeseca. Ako bi sada Slovenija prihvatila pomoć, a srećom za sada je nije prihvatila, onda bi smo bili u istom poloľaju kao i oni.

RSE: Da li vi govorite o formuli kresanja potrošnje?

Mecinger:  Pa da. U savremenom svijetu nije problem na strani proizvodnje. Sve se moľe sada proizvesti, jedini problem, koje svako preduzeće ima, je na koji način to prodati. Ako svi štede i ako niko ništa ne kupuje, onda ne moľe nastati ništa drugo, nego da to sve propada. Ja se slaľem sa tim da smo trošili iznad svih granica, ali to se u svijetu radilo od osamdesetih pa na dalje, kada je potraľnja za proizvodima više-manje stvarana kreditima.

RSE: Da li se slaľete sa onima koji kaľu da je Njemačka najviše profitirala od euro-zone i da bi sada trebala da pokaľe veći stepen solidarnosti sa drľavama u nevolji?

Mecinger:  Ona neće pokazati nikakav stepen solidarnosti. Ona će pomagati zbog toga što sebi pomaľe. Čitava pomoć Grčkoj ili Kipru je bila pomoć francuskim ili njemačkim bankama. To je sada više-manje jasno.I Njemačka je u problemu jer ako niko ne kupuje, onda ona ne moľe prodavati ono što proizvodi. Nemačka jeste profitirala od eura. Po mom mišljenju, svi razmišljaju kako da izađu iz eura, ali niko ne smije da izađe jer se plaše haosa koji bi tim nastao. Euro je koncipiran na način na koji je koncipirano jugoslovensko bratstvo i jedinstvo. U euro se nije smjelo ni sumnjati, niti je bilo pristojno sumnjati. Stvoren je kao nešto što će trajati vječito. Čak nije bio ni predviđen izlazak iz eura.

RSE: Kada već poredite EU sa EX YU, da li onda EU prijeti sudbina EX YU? Vi ste jednom rekli da se EU nalazi u 1983. godini , ako se poredi sa EX YU. Da li to znači da je EU ostalo još nekoliko godina do razriješnice?

Mecinger:  Da, ja tako mislim. Ako gledate debate koje su sada u EU i uporedite ih sa debatama u EX YU 1983., one su veoma slične, a i problemi su slični. Postoji problem u demokratiji – da li je demokratski, jedan čovjek jedan glas, ili jedna drľava jedan glas. Razvijenost je toliko različita, kao što je bila i u EX YU – Slovenija i Kosovo na primjer. Uporedite na primjer Dansku sa Bugarskom.

RSE: Samo da se nadamo da će EU na pametniji način da rješava probleme nego EX YU. Kao rezultat borbe protiv korupcije imamo najnovije presude Janši u Sloveniji, Sanaderu u Hrvatskoj, u Srbiji je uhapšen Mišković, najavljuju se i druga hapšenja. Da li vjerujete da je to ozbiljan proces obračuna sa korupcijom ili mislite da su to politički obračuni?

Mecinger:  Ne mislim da je to politički motivirano. Kada su oni radili to što su radili, to je bilo, ne samo dozvoljeno, nego i hvaljeno. Svi su ti biznismeni bili lideri koji su u tom sistemu radili što su radili i što je u tom sistemu bilo dozvoljeno. Sada se ide u drugu krajnost, pa se sve ono što se nekad smatralo poľeljnim, sada smatra kriminalom. Ranije se pretjerivalo, ali i sada se pretjeruje. Sada je sve kriminal i to je dosta popularno. Ako ljudi loše ľive, onda oni moraju naći nekog krivca, pa se ti krivci nalaze u ljudima koji su postali slavni, u onima koji su prije bili birani za najuspješnije menadľere i slično. Situacija se sasvim promjenila. To ništa ne rešava. To je hrana za ljude koji su nezadovoljni. Oni sada imaju osjećaj da će krivci za njihovu nesreću biti kaľnjeni.

RSE: A mislite da nisu?

Mecinger:  I jesu i nisu. Uglavnom nisu radili pravi kriminal. Uzmimo kod nas Baučera. On je kupovao dionice Petrola i htio je postati vlasnik Petrola. Povećao je vrijednost dionice na 1000 eura. On je kupovao te dionice na način da se zaduľivao. Banke su veoma rado to finansirale. Slovenija, kao da je ušla u neki kazino i vjerovala da moľe prosperirati na taj način. Kako je bio taj kazino zatvoren, oni su počeli raditi neke protivzakonite radnje da bi spasili ono što su stvorili. Problem je u tome što su dozvoljavali da se to stvori. Nudili su kredite, neograničene količine novca u EU. Kada smo ušli u monetarnu EU, mislili smo da ne treba da se brinemo za bio šta jer su se pojavile neograničene količine novca. Veoma rado se išlo u taj kazino.  Branka Mihajlović (RSE