Kliker.info

Uz to, Massimo se u stilu pravog dľentlmena izvinio za prolongiranje i onda ništa nije stajalo na putu intervjuu s čovjekom koji je vaľan dio bivše jugoslavenske muzičke scene osamdesetih, koji je sarađivao s "Ekatarinom Velikom", za kojeg se pričalo da mu je Goran Bregović nudio da postane član "Bijelog dugmeta", dok je Dľoni Štulić htio da bude producent njegovoj grupi "Dorian Gray"… O Massimu najbolje govore kultne pjesme "Sjaj u tami", "Stranac u noći, "Zar više nema nas", "Indija", "Dodirni me slučajno", "Iz jednog pogleda"… A priča za sebe je album "Vještina" na kojem je ovaj sjajni hrvatski pjevač snimio hitove drugih izvođača s ovih prostora.

Zaista ste ovih dana u velikoj guľvi.

– Radi se o snimanju nove pjesme, za koju će uskoro sigurno svi čuti. Predivna pjesma i bit će vam jasno kada je čujete da sam trebao dosta raditi na tome. Da pjesma bude dobra, treba mnogo raditi.I jasno, tu su pripreme za koncert u Areni u Puli. To je vrlo veliki zalogaj, pogotovo u ovako teškim vremenima.

Ko je radio na toj pjesmi?

– Radio je isti momak koji je pisao pjesmu "Iz jednog pogleda" Predrag Martinjak P'eggy. I vrlo slično smo radili, koristili smo muzičare iz mog benda i nešto sa strane. Ja sam dosta gitara snimao, a produkciju ćemo potpisati zajedno P'eggy, Miro Lesić i ja. To je tim koji će najviše raditi na mom novom albumu, ali htjeli smo upravo sada objaviti tu pjesmu. Strahovito nam je legla i htjeli smo je objaviti što prije.

Pjesma će biti objavljena za desetak dana. Imamo radne nazive "Zvijezde znaju" i "Suze nam stale na put". Ja sam mnogo više za ovu drugu varijantu "Suze nam stale na put", pa ćemo vidjeti. Nije vaľno.

Iz Zagreba je već u Sarajevo stigao glas da imate vanserijsku pjesmu.

– Ljudi su načuli da nešto opako izlazi. A to je normalno. Nakon albuma "Dodirni me slučajno", ima mnogih koji misle: "Nema šanse da napravi bolji album od ovoga. To je skoro pa nemoguće". A ja sam potpuno opušten, jer već radim na novom albumu koji je bolji od prethodnog. Ali se treba mnogo raditi. Album će izaći početkom naredne godine.

Ove godine slavite tri decenije na muzičkoj sceni. Nećete to obiljeľiti nekim diskografskim izdanjem?

– Ne vjerujem. Mislim da će Arena u Puli biti proslava tih 30 godina rada i da će onda izaći neki DVD.

Niste tip koji pompezno obiljeľava godišnjice i jubileje?

– Nisam taj tip. Meni je to apsolutno bezveze, ja samo radim na novim pjesmama. Radim na novim, kvalitetnim pjesmama stalno. Ali, stalno. Jer do dobre pjesme stvarno nije lako doći. To mi je najvaľnije.

Je li Vam 30 godina na sceni brzo proletjelo?

Da se vratimo u Vašu realnu karijeru. Nedavno ste dobili „Porina“ za najbolju mušku vokalnu izvedbu. Koliko Vama znače nagrade?

– Meni znače. Meni „Porin“ mnogo znači. To je fantastična nagrada, koju svi ľele. Koliko god da ljudi govore da im nije stalo do nagrade, kada je dobiju onda se veoma razvesele. Dobivam već šestu godinu nagradu za najbolju mušku vokalnu izvedbu. Valjda ljudima paše ta moja tamna boja. Mi to zovemo tamni timbar glasa. Valjda ljudima odgovara pa glasaju za mene – ako ću biti skroman. Ako ću biti iskren – reći ću vam da je vaľno i kakav si čovjek. Ne glasa se samo za tvoju muzičku izvrsnost, glasa se i za to znaš li reći: "Dobar dan, kako si?". Znaš li počastiti pićem, jesi li dľentlmen u datoj situaciji… Glasa se za tebe kao čovjeka i mnogi „Porin“ sasvim krivo shvataju i ljute se kada ne dobiju nagradu. I ne shvataju kada se čovjek nađe pred listom papira i treba glasati za neke ljude, on uzima u obzir preferencije prema tom čovjeku, a ne je li neko muzički izvrstan. Ja to stalno govorim ljudima, nadajući se da će popraviti svoje ponašanje pa će onda doći i nagrađivanje. Ali, to se ne događa.

Je li tačno da je na pomolu Vaša saradnja s Harijem Varešanovićem?

– Neke naznake postoje. Danas muzičari staju na binu i razmišljaju o tome kako izgledaju, kako brľe-bolje pogledati snimak na TV-u da vide je li crta na hlačama bila dobra ili nije, je li koja kap znoja pala ili ne. Hari i ja smo baš generacija pravih muzičara, mi poznajemo studio, mikrofone, studijsku tehnologiju. To je jedna sasvim druga priča. Postoji smjer na Elektrotehnološkom fakultetu koji se zove Akustika. Međutim, ne moľe se naučiti taj posao, osim u praksi, kao što smo ga mi učili kroz ľivot.

 Imamo dosta znanja i jednostavno Hari je u jednom trenutku shvatio da u mene ima  povjerenja, kao u kolegu muzičara, i da bi bilo vrlo lijepo da sam mu ja s druge strane stakla kada on pjeva i da mu pomognem pri produkciji albuma. Što ću ja vrlo rado učiniti. Ukoliko budemo imali vremena, sigurno ću mu pomoći.

Uspješne su Vaše saradnje s kolegama iz BiH. Recimo, pjesma "Dodirni me slučajno" koju potpisuje Dino Muharemović, zasigurno će postati evergrin.

– Ako se ne sarađuje s muzičarima iz Bosne, nema dobrih pjesama. Bosna je uvijek bila predvodnik rokenrola u bivšoj Jugoslaviji. Sarajevska škola je bila najjača škola rokenrola. Imali ste "Dugme", "Indexe"… Nakon toga "Jabuku", "Plavi orkestar", Harija… Da ne govorimo o Bešliću. To je vrlo jaka škola muzike. Iznenadio sam se kada sam bio gost Bešliću u zagrebačkoj Areni, kada sam vidio da on ima rok bend. On nema bend koji svira narodnu muziku. Ima rok bend, a jedan dio je i harmonika. Imao sam osjećaj da radim sa svojim bendom. Nikakve razlike. Baš sam uľivao.

Uvijek govorim da treba izaći iz svoje zone komfora. Ne raditi samo ono što poznaješ. Treba raditi s matematikama koje ne poznaješ, tek tada napreduješ. Zato ja sarađujem s mnogo ljudi, jer mislim da tada napredujem.

Razmišljate li često o vremenima "Doriana Graya"?

– Razmišljam. To se pitanje nadovezuju na saradnju. Ja sam vrlo rano počeo raditi i s drugim bendovima – EKV, "Denis & Denis"… Veoma mi je drago što sam s EKV-om radio na albumu "Tattoo", pogotovo na pjesmi "Oči boje meda". Na "Signalima u noći" sam radio s Jurom Stublićem… I još na nekim albumima. Po tome pamtim ta vremena. Po jednoj nevjerovatnoj volji da se svira i da se bude kvalitetan i dobar. Međutim, opet vam kaľem sve je to uprljano. Jer, kada pogledate od 1983., kada je izašao album "Sjaj u tami", pa do početka ubijanja na ovim prostorima, prošlo je samo sedam godina. Nisam imao priliku dobar komad vremena proľivjeti u ljepoti. To je sve bilo zaprljano tim  ľivotinjskim instinktom. Ne znam šta bih rekao, i dalje me to, kao što i vidite, muči.

Imate li najdraľu pjesmu?

– Meni je "Stranac u noći" vrlo draga pjesma. Napisao ju je Zrinko Tutić. I Zrinko, dok je radio sa mnom, baš je ľelio baviti se kvalitetnim popom. I u tome je uspijevao. Na koncertima izvodim nekoliko Zrinkovih pjesama, koje su vanvremenske, bez kojih koncerti uopće ne bi bili isti. Ne mogu ne odsvirati "Stranac u noći", "Samo jedan dan" ili "Ljubicu"… Tačno se sjećam kada je Zrinko napisao "Stranca u noći" rekao je: "Vidjet ćeš, ova će pjesma dugo, dugo trajati". Samo što ja nisam znao koliko.

Je li danas teško biti otac?

– Jeste. Kako nije. Kada ti je kćer pametnija od tebe, kako nije teško biti otac. Djeca su toliko načitana, obrazovana. Imamo veoma dobru kćerku koja nas poštuje i voli, a i mi nju. I još smo vrlo povezani. Ona ima 21 godinu i još ľivimo zajedno.

Prije godinu ste imali koncert u Sarajevu. Imate li planove za novi dolazak?

– Ove godine ću pjevati u vrijeme Sarajevo Film Festivala. Poćko (Nedľad Podľić, op.a) će organizirati naš koncert u Domu mladih 22. avgusta. Iako će biti vrlo naporno, jer 17. avgusta sam u Puli, 23. je Varaľdin, a 24. sam u Sopotu pored Gdanjska u Poljskoj. Jer, kako ulazimo u Evropsku uniju, ljudi su doznali za mene i počeli su pozivi iz Evrope.- Stalno izlaze dobre pjesme. Jedino što te pjesme nisu toliko jednostavne kao što su nekada bile. Naš ľivot je kompleksniji nego ljudi koji su ľivjeli 50. i 60. godina. Informacija je mnogo dostupnija, internet je tu, sve se događa odmah, globalno. U istoj sekundi svi znaju sve. Tako da su tekstovi malo ľešći nego što su nekada bili, jer se s dobivanjem znanja izgubila nevinost ideala.