Kliker.info

Žarko Puhovski, ugledni zagrebački profesor, ima tezu da je uvijek lakše pregovarati s onima koji imaju “prošlost” jer su zbog toga puno spremniji na ustupke, a i imaju veću potrebu da se dokazuju. Prenoseći to na današnju realnost u regionu objašnjava: “Što se politike tiče, ona stalno demonstrira žalosno cinično, kaotično i neugodno pravilo koje glasi: nečista savjest je najbolji saveznik u braku i politici.” Nedavno mi je jedan visoki međunarodni dužnosnik prepričavao svoj zvanični sastanak s ministrom sigurnosti BiH: “On tvrdi da sve hoće i sve može. Obračunati se s kriminalom i kriminalcima, očistiti BiH od njih, ali i region, sve pohapsiti, riješiti problem terorizma, zavesti red u svim sferama…”

Uz osmijeh dodaje: “On tako lijepo umije lagati” i priča dalje kako ga je nakon tih svih tvrdnji upitao: “Izvinite, a gdje su rezultati toga o čemu već mjesecima govorite?” I dobio odgovor kako to ipak nije jednostavno, “pa znate, problematika je složena, moraju se prikupiti dokazi, ići korak po korak, međunarodna suradnja nije jednostavna iako smo mi spremni…”Onda je taj visoki dužnosnik pitao (mene): “Kako ministar sigurnosti može sve to uraditi kad mu Obavještajna agencija nikad još nije izdala suglasnost za pristup najpovjerljivijim informacijama? Kako uopće može biti ministar sigurnosti?” To pitanje, naravno, treba postaviti Almiru Džuvi, direktoru Obavještajno sigurnosne agencije BiH, koji suglasnost za to nije dao Radončiću ni skoro pola godine od njegovog imenovanja, što je, je li, vrlo simptomatično. Iako ministar ne propušta u svojim javnim nastupima pohvaliti profesionalce među kojima uvijek posebno ističe upravo Džuvu, od koga čeka suglasnost, i Gorana Zupca, direktora SIPA-e, od koga je ekspresno dobio suglasnost za imenovanje za ministra, što je još u to vrijeme bilo sumnjivo, s obzirom na sve podatke kojima SIPA raspolaže o Radončiću i njegovim vezama sa svim iole ozbiljnim kriminalcima u regionu.

Ilustracije radi navedimo da je prethodni ministar sigurnosti od OSA-e dobio suglasnost za pristup tajnim podacima stranih agencija za nekih – mjesec dana. Očito, koliko god Džuvo nekome izgledao neozbiljno, i koliko god se povezivao s određenim lobijima gdje se najčešće pominje upravo onaj sadašnjeg ministra sigurnosti, Džuvo nema namjeru da se igra svojim poslom. Međunarodni zvaničnici, ne treba imati iluzije, nisu zabrinuti za sigurnost BiH, već za svoju. Naime, pristup tajnim podacima podrazumijeva da ministar sigurnosti može imati uvid u tajne podatke NATO-a, EUROPOL-a, Interpola i drugih međunarodnih vojno-sigurnosno-policijskih agencija.Prema Zakonu o zaštiti tajnih podataka BiH, ministri imaju pristup samo do stepena povjerljivo dok im OSA, nakon urađenih provjera, ne izda certifikat zahvaljujući kome onda mogu imati pristup i tajnim podacima. Nezvanično saznajemo da se radi o vrlo zahtjevnim provjerama koje obuhvataju bezbroj podataka od psiho-fizičkog stanja, kreditne zaduženosti, do provjera da li se ta osoba nalazi u policijsko-pravosudnim evidencijama.

Međutim, to za razliku od provjera na nižim nivoima, gdje je dovoljno donijeti uvjerenje o nekažnjavanju, traži puno ozbiljnije provjere koje osim presuda i istraga obuhvataju i operativne podatke, kao i određene provjere koje policijske agencije rade zbog sumnji da je neko povezan s određenim kriminalom. Kako, recimo, SIPA opširno piše u Izvještaju iz 2009. koji je podnijela Tužiteljstvu BiH (koji objavljujemo u ovom broju Dana), a u kome, pored ostalog, navodi da treba provjeriti koliko je novaca Nasera Keljmendija u poslovima Fahrudina Radončića. Naravno, provjere OSA-e bi trebale obuhvatiti i tzv. baze podataka Interpola, u kojima se Radončić našao upravo zbog svojih veza s Keljmednijem koji je kao najopasniji narko diler Evrope završio na američkoj crnoj listi. Uz sve to, malo je poznato da je sistem za komunikaciju s NATO-om smješten u Ministarstvo sigurnosti i da sve informacije iz sjedišta NATO-a u Bruxellesu, od kojih su mnoge povjerljive prirode, dolaze direktno u Ministarstvo sigurnosti.

Dakle, pred Džuvom nije nimalo lak zadatak i sigurno da trpi brojne pritiske, s jedne strane Radončića, a s druge predstavnika međunarodnih agencija koji ne žele da njihovi povjerljivi podaci dođu u ruke ministru koji se povezuje s brojnim kriminalcima u regionu. Stoga ne čudi da nije ispoštovan rok od 90 dana kada je OSA trebala uraditi (bar tako tvrdi ovaj međunarodni zvaničnik) provjere i dostaviti ih kako Zakon nalaže mandataru Vijeća ministara Vjekoslavu Bevandi.Ukoliko Radončić prođe provjeru OSA-e, šef Sektora za zaštitu tajnih podataka izdaje mu dozvolu za sigurnosne provjere, odnosno da može pristupati svim tajnim podacima drugih država, međunarodnih ili regionalnih organizacija. Ukoliko, pak, ministar sigurnosti ne prođe sigurnosnu provjeru, kako je navedeno u članu 12. Zakona, koji podrazumijeva čuvanje tajnosti podataka druge države, međunarodne i regionalne organizacije, iznad stepena povjerljivo ne može pristupiti niti jednom stranom podatku. No, to onda otvara i pitanje koje je već postavio onaj međunarodni dužnosnik: kako onda neko takav može biti ministar sigurnosti? Odnosno, da li je njegovo imenovanje uopće i urađeno po zakonu? Dženana Karup-Druško (BH Dani)