Kliker.info

Piše Bakir Hadžiomerović   (San)

Ima tome i pola godine kako je na ovom mjestu konstatirano da živimo u takvoj državi u kojoj je sve ono što se danas čini nemogućim, već sutradan postaje izvjesno, a prekosutra nam je surova realnost. Da je ova konstatacija bila nesumnjivo tačna dokazala nam je posljednja „spektakularna policijska akcija" MUP-a Republike Srpske u kojoj je, prema opširnim izvještajima medija pod kontrolom zločinačkog režima Milorada Dodika, uhapšeno pet osoba osumnjičenih zato što su, kako stoji u zvaničnom obrazloženju, „u proteklih mjeseci na području Republike Srpske propagandnim i zabranjenim materijalima širili nacionalnu, vjersku i rasnu mržnju i netrepeljivost".

Uhapšen jer je išao u džamije                    Ne znam šta bi o ovoj spektakularnoj akciji imao da kaže vojvoda Ravnogorskog četničkog pokreta (inače najagilnijeg predstavnika multietničkog nevladinog sektora u RS honoriranog od aktuelnog zločinačkog režima), ali na osnovu „dokaznog materijala" prikupljenog u akciji policajaca Dodikovog prvog pendreka Stanislava Ćađe doznali smo da su „neprijatelji režima" u svojim domovima na području Bosanskog Novog i Bosanske Dubice ( gradova koji su, sjećamo se, u ratnozločinačkom zanosu Radovana Karadžića 1992. prvo temeljito etnički očišćeni od Bošnjaka, a potom preimenovani u Novi Grad i Kozarsku Dubicu) posjedovali i tako opasne materije poput PC kompjutera, mobilnih telefona i inkriminirajućih CD-ova.Osim opreme imanentne samo prekaljenim teroristima i ubicama ( koju, by the way, po pouzdanim policijskim informacijama posjeduju čak i Dodikova unučad) nakon policijske akcije mogli smo doznati i još neke uznemirujuće činjenice. Tako su Nezavisne novine građevinara Željka Kopanje, pozivajući se na policijske izvore, objavile da je Hajrudin Dedić uhapšen zato što „živi na osamljenom mjestu do kojeg se dolazi uskim blatnjavim putem", a Edhem Gaši zato „što je svakodnevno posjećivao lokalne džamije".

Tako je režim Milorada Dodika u policijsko-pravosudnu praksu uveo nove zakonske odredbe prema kojim Bošnjaci više nemaju mogućnost da žive „na osami" ( daleko od SNSD-ovskog sjaja etnički očišćenih gradova u RS) i da „svakodnevno posjećuju džamije". „Pa nismo ih mi rušili da bi Turci sad u njima svakog dana klanjali", kao da iz haške ćelije laktaškog nacionalsocijalistu ohrabruje njegov politički guru alijas dr. Dragan Dabić.Posljednja „Kristalna noć" u aranžmanu Dodikovog režima ne predstavlja ništa drugo nego fašistički pokušaj mafijaške hobotnice da na trenutak amortizira izvještaj američkog State departmenta o Bosni i Hercegovini u kojem su političari iz Republike Srpske optuženi za urušavanje i opstrukciju rada bh. institucija usljed čega je vladavina zakona u BiH dovedena u pitanje. Nakon što laktaški vožd i njegovi „psi režima" ( razni, zločinom optočeni, vasići, simići, radmanovići, kusmukice, davidovići…) istupima u svojim medijima očigledno nisu, u očima SAD i EU, uspjeli amnestirati vlastitu ulogu u višegodišnjem rušenju međunarodno priznate članice Ujedinjenih naroda Bosne i Hercegovine, dodikovci su preko svoje policije krenuli u dokazivanje nedokazivog, da se, eto, i oni bore protiv „islamskog globalnog terorizma".

Neprijatelj – živi Bošnjaci                Hapšenje ljudi samo zato što su posjedovali mobilne telefone, kompjutere i što su „gotovo svakodnevno posjećivali džamije", a uz to su i Bošnjaci koji imaju tu nesreću da žive na teritoriji Dodikove srpske Republike Srpske, predstavlja još jedan pouzdan dokaz da je aktuelna vlast u Republici Srpskoj duboko zaglibila u fasističko blato. U tom blatu Dodik i njegov režim imaju samo jednog neprijatelja – žive Bošnjake. O četnicima koji, načičkani pripadajućom zločinačkom ikonografijom, slobodno špartaju Dodikovim entitetom i prijete rijetkim preostalim i još uvijek od režima neprocesuiranim Bošnjacima, mafijaška hobotnica ne razmišlja drugačije nego što ih je svojevremeno tretirao čiča Draža. Kao i 1992. na pola teritorije Bosne i Hercegovine Bošnjacima nije dozvoljeno da „svakodnevno posjećuju džamije" i da žive na „osamljenim mjestima", ali je zato sasvim normalno da u centru Banjaluke bude brutalno likvidiran svjedok Dodikovog kriminala, pokojni Milan Vukelić i da za njegovo ubistvo nikada niko ne bude čak ni optužen.

Istina, zbog Vukelićevog ubistva svojevremeno je pred kamerama republičkosrspkih gebelsovskih medija uhapšen (pa ubrzo pušten na slobodu) jedan Bošnjak koji živi, već pogađate, na prostoru Republike Srpske. Režim zna da su za sve uvijek krivi Bošnjaci, ti tradicionalni neprijatelji Dodkove mafijaške hobotnice. Oni su krivi i za Vukelićevo ubistvo i za život „na osamljenom mjestu do kojeg se dolazi uskim blatnjavim putem" i „za svakodnevno posjećivanje lokalnih džamija" i za izvještaj State departmenta u kojem je do kosti ogoljena višegodišnja zločinačka politika rušenja Bosne i Hercegovine od kadrova SNSD-a… Kako je krenulo, Dodikovi mediji, policija i pravosuđe uskoro bi i za genocid u Srebrenici iz ljeta 1995. mogli optužiti Bošnjake. Dodik je doduše to i verbalno uradio, a šta će dalje biti…?Kako rekosmo, ima tome i šest mjeseci, živimo u takvoj državi u kojoj je sve ono što se danas čini nemogućim već sutradan postaje izvjesno, a prekosutra nam je surova realnost. I više ništa neće biti Smrt fašizmu, sloboda narodu