Kliker.info

Belgijski premijer Herman Van Rompuy u naredne će dvije i pol godine biti predsjednik Europskog vijeća, odnosno summita šefova država i vlada EU, a britanska povjerenica za trgovinu u Europskoj komisiji Catherine Ashton visoka predstavnica za vanjsku politiku i sigurnost te potpredsjednica Europske komisije. Barunicu Ashton morat će potvrditi Europska komisija.Ovo je jedini par oko kojeg je došlo do dogovora između lidera EU na summitu. Izbor nije izazvao oduševljenje, ali odražava s jedne strane ravnotežu zahtjeva, a s druge činjenicu da lideri i nisu željeli jakog čovjeka da ih zastupa prema svijetu. Balans je postignut time što je Van Rompuy demokršćanin iz male europske zemlje osnivačice Unije, a vanjski ministar pripada socijalističkoj obitelji i žena je. Nakon iscrpljujućih kombinacija ispali su svi kandidati jačeg i živopisnijeg karaktera, primjerice Tony Blair, ali i Jean-Claude Juncker, za mjesto predsjednika, te David Miliband i Massimo D'Alema ili Carl Bildt, ili čak Olli Rehn, za mjesto ministra vanjskih poslova EU.

Van Rompuy je, međutim, jako kvalitetan izbor, tako da se može reći da je Europska unija dobila, a Belgija jako izgubila. To je čovjek koji je uspio smiriti razdor između Flamanaca i Valonaca koji je već bio predaleko otišao. Nakon što mandatar iz većine godinu i pol nije uspio formirati vladu, kralj je pozvao "facilitatora" Van Rompuya, koji je svojim smirenim, dubinski pristojnim nastupom i pojavom, ali jasnim porukama, to uspio. Flamanski demokršćanin Van Rompuy (1947.) diplomirao je filozofiju i ekonomiju, radio u centralnoj banci, pjesnik je haiku poezije, katolički intelektualac (nikako ne brkati s onima iz Glasa Koncila!) i obiteljski čovjek. To je političar koji će mnoge iznenaditi kvalitetom, ali ona će se vidjeti tek nakon nekog vremena, jer on razumije da glavne uloge imaju Merkel i Sarkozy, i još barem pet-šest najmoćnijih. Vidjet ćemo što će Van Rompuy stvoriti od ovog mjesta.

Za barunicu Ashton, međutim, u Bruxellesu je jedva tko i čuo kad je 2008. na mjestu povjerenika za trgovinu zamijenila Petera Mandelsona, koji se vratio u London na važno mjesto u Brownovoj vladi. Znalo se da ju je, pošto je 1998. dobila plemstvo na Blairov prijedlog, bivši premijer instalirao kao predsjedateljicu Doma lordova. Njena je ekspertiza bila invaliditet i drugi hendikepi i, šire, zdravlje. Hvale je da je razumjela resor trgovine koji je naslijedila, ali, dakako, europski povjerenici imaju takve savjetnike i eksperte oko sebe da nije niti imala puno prostora za pogreške. Međutim, ova političarka izrazito lokalnog i nacionalnog razvoja o vanjskoj politici zna vrlo malo, ako uopće išta. Nju su, kao blaženog autsajdera, socijalisti predložili za ovu funkciju.Moje skromno predviđanje da na jedno od vodećih mjesta u EU mora doći osoba koja ili ne voli Europsku uniju, ili o njoj nema pojma, ili je jako slaba – ostvarilo se. Otkad je otišao Peter Mandelson, nova povjerenica nije se ničim nametnula. Vidjet ćemo hoće li ispuniti cipele Javiera Solane.   Ines Sabalić (Globus)