Kliker.info

Uvijek rado viđeni u Banjaluci genijalni Mostarci iz grupe Zoster, u subotu, 14. decembra, sviraće u Klubu studenata Banja Luka (KSB). Na repertoaru će se naći hitovi iz prethodnih pet albuma, kao što su: Ko je jamio jamio, Vrijeme će doći, Kuda idu svi ti ljudi, Čovjek zvani činjenica, Najgori i mnogi drugi.  Iako rade na novom materijalu Mario i ekipa iz Zostera te pjesme će ostaviti za neke druge svirke u gradu na Vrbasu. Ali naši čitaoci nisu ostali uskraćeni da saznaju nešto više o novim pjesmama, stvaranju i inspiraciji, jer je novinar BUKA magazina upravo o tome razgovarao sa frontmenom grupe Zoster, Mariom Knezović i iz prve ruke saznao kako napreduje rad na novim pjesmama i kada će se bend ući u studio i započeti snimati nove hitnove.

U decembru imate dva koncerta, prvi u Banjaluci, pa onda u Sarajevu. Da li se s istom tremom jednako penjete na binu kada nastupate u oba grada, ili vam je banjalučka publika možda malo “strašnija” ili “laganija” od sarajevske?

I u Banjaluci i u Sarajevu se osjećamo voljeni i podjednako imamo poštovanje prema publici. Sretni smo i zahvalni zbog toga.

Veže li vas išta za Banjaluku, to jeste, postoji li neko mjesto, lokal, koje naročito volite da obiđete. Da li ste ikada, a svirali ste nemali broj puta u našem gradu posjetili, recimo, spomenik na brdu Šehitluci?

Nažalost nismo. Uvijek kada dođemo u Banja Luku smo u nekom programu. Evo svakako da ćemo otići sada kad ste nam napomenuli da trebamo vidjeti spomenik. Banja Luka ima super mjesta za izaći i bili smo na brojnim mjestima, ali imam problem da se sjetim kako se zovu u ovom trenutku (smijeh). Naš prvi koncert van Mostara je bio u Banjaluci i to je jedna divna uspomena.

Načuo sam da uveliko radite na  novom albumu. Da li ćete svirati neke pjesme koje do sada niste svirali na nastupima?

Dobro ste načuli (smijeh). Za sada ne. Mislim da ćemo prvo sve završiti u studiju i do kraja istjerati stvar, te je tek onda prezentirati i svirati uživo.

Možete li reći par rečenica o novom materijalu, kako napreduje, snimate li intenzivno nove pjesme?

Trenutno smo u fazi pravljenja demo snimaka i zadovoljni smo i uzbuđeni s tim naznakama kako i kamo nas vodi muzika. Početkom sljedeće godine ulazimo u studio i onda ćemo vidjeti šta se dešava. Jedva čekamo.

Šta vas inspiriše kada stvarate nove pjesme? Da li ova situacija u globalu na planeti, ili ono što se dešava u vašem mikro-svijetu?

Inspirira nas sve. Sve se prozima i vanjski i unutarnji svijet se događaju istovremeno. Kao ljubav u doba kolere. Imamo opću situaciju (kolera) i ljubav koja se kao takva događa u zadatim okolnostima. Vidjet ćemo gdje će nas to odvesti.

Da li ste sve pjesme isfiltrirali, ili imate još da radite na pjesmama? O kakvim se zapravo  pjesmama radi, veselim ili melanholičnim?

Teško je riječima opisati muziku. Možda ono što je za mene melankolično za nekog je veselo. Sve je podložno promjeni do zadnjeg trenutka. Većinu materijala imamo definirano ali ostavljamo prostor za intervencije naravno.

Da li ćete album završiti sljedeće godine i kakvi su planovi vezano za taj dio vaše karijere? Da li ćete album, recimo, objavljivati i kao vinil i slično?

Plan je da objavljujemo singl po singl i onda na kraju cijeli album. Nešto slično kao i s Najgorim, samo u puno kraćem vremenskom roku. Nadam se da ćemo cijeli album objaviti krajem sljedeće godine. Mislim da ćemo objaviti i vinil izdanje.

Na sceni ste već preko dvadeset godina, što će reći da ste uz svoju karijeru odrastali. Da li postoji neka bitna razlika u vašem pogledu na muziku i karijeru nekada i sada?

Naravno da postoji, ali ona nije toliko jasna da bi vam je sad definirao. Mislim da će to biti lakše za desetak godina kada ćemo početi osvrtati na ono što smo radili i tada ćemo možda moći definirati te razlike. Sve te naše promjene i odrastanje su prirodne.

Da li vas je popularnost i život muzičara odveo u neku stranu u koju niste željeli da skrenete, koliko ste zadovoljni sa sobom kao osobom kakva ste danas?

Organski rast nas je sačuvao od mladalačkih budalastina (smijeh). Tako da mogu reći da smo zadovoljni u šta smo se pretvorili s vremenom. Moglo je i gore (smijeh).

Mnogo toga se izdešavalo i u vašim ličnim životima. Da li ste u pjesmama kazivali o tim svojim ličnim previranjima, ili ste inspiraciju tražili u pričama iz tuđih života?

Sve se prožima i privatno i javno, i tuđi i vlastiti životi. Muzika nam omogućava da i svoje osobno iskustvo izjesamo s tuđim, stavlajajući se u kožu drugog uvijek nosimo i dio sebe. Zato je to sve uzbudljivo jer je kombinacija beskonačno.

Da li je vaša karijera tekla baš onako kako ste priželjkivali?

Mislim da je naša karijera upravo onakva kakva je trebala biti. Sve ima svoje razloge. Nekad smo željeli nešto što danas ne bi htjeli. Načuli smo da živimo bez želja nego da prihvatamo ono što nam svijet i život daju. A ima i ona izreka – “Pazi sto želiš!”

Da li ste se nadali uspjehu kakav imate danas, ili ste možda vjerovali da ćete biti i veće muzičke face, tipa Bregovića i Bajage?

Moj stariji brat kad me hoće pohvaliti nekome kaže: “On ti je drugi. Brega!” (smijeh). Najvažnije nam je da imamo svoje mjesto pod suncem. Mi smo mi, drugi su drugi. Mi bismo bili face tipa – mi.

Kakvo je vaše mišljenje o sadašnjoj sceni na Balkanu? Ima li dovoljno publike za muziku koju vi svirate? Da li se smanjio posao u odnosu od prije petnaestak godina?

Na Balkanu ima puno nadarenih i siguran sam da će se praviti još dobre muzike. Naša se publika s godinama umnožava i to je onako lijepo za doživjeti. Da nas neko tek otkriva, a mi smo tu evo već preko dvadeset godina. Mukotrpno je, ali i lijepo. Nama se posao povećava s godinama.

Šta vam je davalo snagu da istrajete i da nakon i značajnih izmjena u bendu ostanete istrajni u karijeri?

Publika. Bez publike muzika bi nam bio tek hobi. I nikad ne bi mogli dati najbolje od sebe jer ne bi nam fokus bio sto posto na muzici. Ustrajali smo zbog publike, ali i zbog toga što imamo poriv da stvaramo.

Da li ste ikada gubili energiju i poželjeli da odustanete od muzike i karijere, i posvetite se nekim drugim poslovima, recimo glumi?

Nije bilo potrebe. Namještalo se to samo od sebe. Kad bi se umorio od muzike dogodio bi se glumački angažman koji bi me odmorio od muzike i dao još nesto novog iskustva. Taman toliko da se ponovo vratim muzici svjež, odmoran i nov.

Šta bi poručili mladim muzičarima koji su na početku gradnje svoje karijere.

Ma samo treba stvarati i stvarati. Sve će se dalje samo kazati.

Isplati li se muzicirati? Da li autorska muzika može da nahrani autora?

Ako autor piše hitove sigurno da se isplati. Treba pisati i pisati. Jedan hit je dovoljan, još ako je svjetski.