Kliker.info

Nakon proširenog Kolegijuma načelnika Generalštaba u kasarni Banjica 2, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je da Srbija želi mir i da će ga uvijek željeti i čuvati. Ali, kako je rekao, da bismo mir mogli da sačuvamo, moramo da imamo dovoljno jaku vojsku koja će da odvrati svakog potencijalnog neprijatelja.

Piše : Snežana Čongradin (Danas)

Glasi jučerašnja vijest…

Tema koja nikada neće zastariti. Koja će biti aktuelna sve dok predsjednik Srbije ne zasjeni samog sebe, te se u javnosti ne pokaje zbog mržnje i neodgovornosti koju je u namijenjnoj i plaćenoj ulozi ratnog huškača i potrčka osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, imao, a sa pozicije predsjednika Srbije i dan danas opravdava, udruženo sa teškom korupcijom. Ne samo verbalno i načelno, što do sada nikada nije uradio, već i djelima, a to je da je ne prijeti vojskom i udarima na građanke i građane bivše Jugoslavije u čijem krvoproliću je svesrdno učestvovao.

Dosadno ponavljanje…, izvinjavam se. Nevjerovatno je da se ne znaju činjenice takve vrste i da se njima još iko u ovoj državi protivi, uprkos svoj nesreći.

Teško je to da se razume i shvati, očigledno je, zbog teške manipulacije i uzurpacije svakog člana naše zajednice, Vučićevog režima koji ga drži u strahotnom siromaštvu i strijepnji od rata, ponavljanju uspostavljanja novih sukoba, u koji nas je sve zajedno tokom prošlosti vukao zajedno sa osuđenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljom.

Koliko je bolesno da čovjek koji je politički odrastao sa Vojislavom Šešeljom, a poslije se sam izborio za prevlast nad Tomislavom Nikolićem, četničkim vojvodom kojem mi i dan danas plaćamo luksuzni život u vili na Dedinju, jer nas je pljačkao i podstrekavao na rat i mržnju da bi on finansijski profitirao – brine o našoj bezbjednosti?

Narode, probudi se, teško je, biće srama i rata opet.

Djeca to ne pamte, samo vide pustoš u sopstvenoj državi, traže način da pobjegnu, ne znaju, kao što ni većina građanki i građana Srbije ne vidi i ne zna šta se dogodilo, šta je uzorkovalo bijedu i smrt, šta se dogodilo i šta se trenutno događa.

Nemaju ni kad da saznaju, a nemaju ni načina, jer ih je Vučić prodao u roblje, prodao nas je sve, od tijela i zdravlja – do okoline, životne sredine.

Robovi nemaju prilike da se informišu i pobijede silu koja im se nametnula. Sve do nekog trenutka. Taj trenutak podrazumijeva stradanja drastičnija od navedenog. Nagla, vanredna, koja uspevaju da svojom moći i zalaganjem probiju diktatorske barijere.

Takvih snagatorki i snagatora u našoj zajednici očiglednoj je, još nemamo.

Samo sporadične slučajeve koji nisu dovoljno jaki da robove natjeraju da krenu zubima da okove kidaju, jer je ishodište slobode, u ovom kontekstu, jedino u takvoj simboličnoj postavci moguće.

Državom vlada diktator Aleksandar Vučić čije su ruke doboko uronjene u krvi i koji i dalje ne preza da rizikuje vaše živote ne samo kroz pakosno određeno siromaštvo i kolonijalno ropstvo već i drastične bolesti i smrt, prije svega.

Uvijek će sebe ograditi navodnim okolnostima nemogućnosti da se tome odupre jer su „svi protiv nas“ a on je tu da navodno spasi šta se tu spasiti može.

Međutim, on je trenutno glavni organizator i vrhovni komandant sve nesreće koja nas prati i tek u većoj mjeri vreba da nas u budućnosti zadesi.

Ne zaboravite nikada ono što vam je dosadno – Alekasandar Vučić je ratni huškač, inspirator na zločine i ratni profiter. Iako mu to ne piše u biografiji.