Kliker.info

Denis Zvizdić, dopredsjedavajući Predstavničkog doma PS BiH i zamjenik predsjednika NiP-a, kazao je za Raport da trenutna koalicija na državnom nivou neće dočekati kraj ako Milorad Dodik nastavi putem kojim je krenuo.

Zvizdić u razgovoru za Raport komentira rad koalicije na državnom nivou, moguće promjene ali i rad Vlade FBiH te predviđa rezultate lokalnih izbora.

Ono što je zabrinjavajuće jeste da Zvizdić navodi da se ne može predvidjeti kada bi budžet BiH mogao biti usvojen, bez obzira na optimistične najave pojedinih lidera stranaka. Razlog: Ucjene iz RS.

Državne institucije i dalje su u svojevrsnoj blokadi, budžeta još nema. Lideri se nadaju skorom usvajanju u Vijeću ministara BiH. Kakve su vaše informacije, hoće li BiH dobiti uskoro budžet, što je važno i zbog novca kojeg bi mogli dobiti kroz Plan rasta?

Budžet institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH je izuzetno važan dokument neophodan za uspješno, plansko i stabilno funkcioniranje institucija BiH.

Istovremeno, usvajanje Budžeta BiH je neophodan uvjet za početak implementacije Plana rasta kao izvanredne i finansijski vrlo potentne inicijative usmjerene na rast i razvoj zemalja Zapadnog Balkana.
Nažalost, ministri u VM koji dolaze iz bh. entiteta RS, stranačke interese stavljaju ispred interesa građana BiH i u paničnoj potrazi za nedostajućim entitetskim finansijskim sredstvima, uvjetuju usvajanje Budžeta BiH sa nerealnim zahtjevom da se prvo izvrši raspodjela novca od akciza za izgradnju puteva i autoputeva, kao i ad hoc raspodjela sredstava Elektroprenosa BiH iako o prioritetnim energetskim razvojnim projektima i sektorima nije provedena ozbiljna stručna rasprava niti je izvršena potrebna usklađenost sa obavezujućim energetskim paketima i strategijama.

Zbog toga je nezahvalno bilo kakvo predviđanje mogućeg termina usvajanja Budžeta BiH, jer je riječ o iracionalnom ponašanju predstavnika SNSD-a u VM BiH čiji je ključni cilj da se BiH u institucionalnom smislu prikaže kao nefunkcionalna država.

Milorad Dodik, ali i Dragan Čović kazali su da koalicija faktički više ne postoji na državnom nivou te da postoje stalni zahtjevi za rekonstrukcijom sa svih strana. Kakva je situacija i kakva je vaša procjena, hoće li ova koalicija dočekati kraj mandata?

Imajući u vidu mržnju koju Dodik, kao bosanski srbin, pokazuje prema državi Bosni i Hercegovini, kao i činjenicu da je postao zagovornik etnocentrizma i vodeći promotor antibošnjaštva, te da je, uzimajući pogrešnu terapiju koju mu permanentno propisuju u Kremlju, prihvatio ulogu protivnika euroatlantskih integracija, evropskih vrijednosti, vladavine prava i dalje demokratizacije BiH, nisam siguran da će koalicija sa SNSD-om dočekati kraj mandata. Osim ako ne dođe do potpune promjene u ponašanju SNSD-a koja bi značila vidljiv i mjerljiv napredak na putu EU integracija i ukupan ekonomski i društveni rast i razvoj države BiH, što je, imajući u vidu alternativnu stvarnost u kojoj žive i djeluju, vrlo teško očekivati.

Bit će svakako interesantan i konačni rasplet u vezi sa četvrtim SNSD-ovim delegatom u Domu Naroda BiH, jer ako izgube četvrtog delegate onda gube instrument ucjene čime se otvara mogućnost za brojne političke kombinacije koje do sada nisu bile moguće.

U ovoj apsurdnoj borbi koju Dodik vodi protiv čitave zapadne civilizacije kao i protiv euroatlantske i demokratske BiH, on je siguran gubitnik jer je zavaran percepcijama koje nisu realne. On stalnim poricanjem historijskih i pravnih činjenica kontinuirano dezavuira javnost a građane u bh entitetu RS drži u stanju ‘čekanja Godoa’. I to zna većina njegovih saradnika ali ne smiju da mu kažu zbog čega se nastavlja njegova politička agonija, a posredno i političko ništavilo i mrcvarenje na svim nivoima na kojima djeluju članovi SNSD-a. U stvari, njegova politika bi se mogla najbolje opisati stihovima Tina Ujevića ‘Mi smo išli putem. Put je bio dug. Kasno opazismo da je taj put krug.’

Što se tiče već viđenog ucjenjivačko – demagoškog igrokaza koji se nekada zvao secesija a sada ima novo ime i zove se ‘razdruživanje”, vrlo precizan odgovor mu je došao sa posljednjeg zasijedanja PIC-a koji glasi: Suverenitet pripada Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi, čiji je teritorijalni integritet zagarantiran Općim okvirnim sporazumom za mir. Entiteti unutar Bosne i Hercegovine nisu države, oni postoje isključivo na osnovu Ustava BiH i nemaju nikakav vlastiti suverenitet. Međunarodna zajednica poziva vladajuću koaliciju u RS da obustavi sve aktivnosti koje podrivaju državu, njene organe vlasti i njen multietnički karakter i zadržava neophodne instrumente za osiguranje poštivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir.” I tačka.

Potrebno je, naravno, naglasiti da su i državne institucije spremne i osposobljene da zaštite teritorijalni integritet, suverenitet, mir i stabilnost u BiH, što sa podrškom moćnih prijatelja iz međunarodne zajednice, daje punu garanciju mirne i prosperitetne budućnosti BiH. Ono što nam je pored euroatlantskih integracija neophodno, i na čemu se prioritetno i imperativno mora raditi, jeste jačanje vladavine prava, ekonomski razvoj, obnova zajedničkog života, saradnje i solidarnosti.

Nekad se čini se da mu ni sankcije ne mogu ništa, no je li to baš tako?

Sankcije su izuzetno djelotvoran mehanizam koji pokazuje brz, direktan i razarajući efekat za pojedince i pravne subjekte koji se nalaze na “crnim listama”. Posebno smiješno i naivno djeluju oštra saopćenja i ‘junačke’ i bahate izjave onih koji su sankcionisani, njihovo javno poistovjećivanje sa čitavim narodom i entitetom, dok istovremeno van očiju javnosti vrlo pomirljivo i skrušeno traže mogućnost da budu skinuti sa “crne liste” i da postanu prihvatljivi sagovornici i dio kompromisnih rješenja u BiH.

Dakle, sankcije u kombinaciji sa pristupom da je provođenje ozbiljnih reformi neophodan preduvjet za pristup grantovima, fondovima, kreditima i investicijama, jeste najbolji i najefikasniji način da sa političke scene budu sklonjeni “blokatori” evropskog i ekonomskog napretka BiH kako bi se bosanskohercegovačko društvo moglo vratiti u stanje normalnog i demokratskog funkcioniranja.

I nešto što je možda i najbitnije – prošlo je vrijeme evropske naivnosti kada je Dodik putem secesionističkih prijetnji i iredentističkih ucjena mogao ishoditi ono što je želio, a što je, skoro u pravilu, uvijek bilo usmjereno protiv evropskog napretka i fukcionalnosti BiH. To vrijeme loših evropskih kompromisa, permanentnog popuštanja i povlačenja pred agresivnim domaćim političarima se neće vratiti, kao što je za BiH dobra vijest da iz evropskih operativnih struktura odlazi i onih nekoliko pojedinaca koji su bili aktivni pomagači i implementatori Dodikove ucjenjivačke, antibosanske i, u suštini, antidemokratske i antievropske politike.

(Raport)