Faruk Kajtaz : Desno … desno… desnije!
Ionako nepovoljno regionalno (geo)političko okruženje BiH postaje dodatno usložnjeno najnovijim skretanjima prema još desnijim političkim opcijama u susjednim državama… Srbiji i Hrvatskoj.
U Srbiji je to rezultat odluke Aleksandra Vučića da izabere stranu i napravi dodatni uklon prema Rusiji i Putinu. U Hrvatskoj je radikalnija desnica konačno uspjela u svojim namjerama da lidera HDZ-a Andreja Plenkovića dovede u poziciju da jednostavno mora koalirati sa njima i ucijeni ga… ukoliko želi zadržati vlast.
Ali, krenimo prvo od Srbije i Vučića…
Nakon više blefiranja i lažnih signala kako je spreman ozbiljno pregovarati, predsjednik Srbije je napravio oštar zaokret i praktički zaratio sa Zapadom na svim mogućim frontovima! Na sceni je realno i stvarno “vraćanje na fabričke postavke“ politike i strategije Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja od prije 30 godina.
Od negiranja bilo kakvog oblika samostalnosti Kosova!? (neodvojivi deo Srbije) do otvorene podrške Miloradu Dodiku za njegove vrlo opasne planove u BiH. Iz svih susreta i izjava dvojca Vučić-Dodik lako se može uočiti kako oni sada vode potpuno usaglašenu politiku… i to bez ikakvih skrivanja ili blefiranja.
Ovo je posebno vidljivo na primjeru bjesomučnih i degutantnih nastojanja da se nekako relativizira, ako se već ne može spriječiti, najavljena Rezolucija UN-a o Genocidu u Srebrenici.
Ipak, najvažniji Vučićev potez bio je imenovanje notornog Aleksandra Vulina na visoku poziciju u Vladi Srbije (zamjenik premijera). Vulin nema neko konkretno ministarstvo, ali je njegovo imenovanje kao neskrivenog ruskog čovjeka itekako bliskog Putinovim strukturama – više poruka za Washington, nego za Moskvu!
Imenovanjem Vulina kao lika sa američke „crne liste“ Vučić je pokazao svoj pravi politički smjer, kojim je već uveliko krenuo.
State Department je odmah regaovao, ali tek treba vidjeti kako će se ovo sporno imenovanje odraziti na američku politiku prma Srbiji i regionu. U svakom slučaju sa Vulinom i ovakvim Vučićem, politika Srbije može biti samo dodatno radikalizirana, a što itekako odgovara Rusiji, koja je zainteresirana za otvaranje nove krize… Zapadu „iza leđa“.
U geopolitičkom smislu Vučić se otvoreno okreće Moskvi, a sličan „zaokret“ je već uplaniran i na ekonomskom planu, gdje Srbija razvija sve prisnije odnose sa Kinom od koje očekuje kapitalne investicije.
Kratko rečeno… Vučić bi da pozicionira Srbiju kao geopolitčkog ruskog „Trojanskog konja“ u smislu vladanja i utjecaja, dok nema ništa protiv da Srbija postane i neka vrsta kineske ekonomske kolonije! Samo ukoliko to osigurava planirane velike investicije, kojima se Vučić namjerava hvaliti okolo (projekat Srbija EXPO).
Što se pak tiče Hrvatske, tamošnje dodatno skretanje udesno je posljedica radikalnog slabljenja pozicije Andreja Plenkovića, koji sada mora sklapati, za njega, neugodne saveze sa onima, koji smatraju da je HDZ odveo previše prema centru.
Bez obzira na njegovo neupitno liderstvo u ovoj stranci Plenković je od samoga početka mandata bio suočen sa vrlo glasnom opozicijom. Kako u desnoj opoziciji – tako i u vlastitoj stranci. Sve mu je išlo za rukom, osim korupcije, kao svojevrsnog „zaštitnog znaka“ HDZ-a, koga se nije mogao otarasiti. Čak i da je to zaista htio.
Desničarima tvrdog kova najviše je, pak smetao koalicijski savez HDZ-a sa SDSS-om Milorada Pupovca, pa je logično da je prvi zahtjev opozicije (ključni Domovinski pokret) u pregovorima oko raspodjele vlasti bio „izbacivanje Srba iz Vlade“.
DP-u, ali i tihim nezadovoljnicima u HDZ-a je itekako pripomogao i predsjednik RH Zoran Milanović, koji je najvećim dijelom svoju oštru i počesto vrlo degutatnu retoriku usmjerio – presonalno prema Plenkoviću. Milanović je s jedne strane prvo potakao ambicije, ali i minimizirao stvarnog lidera stranke SDP-a, dok je sa druge strane dodatno galvanizirao desnicu nekakvim mitskim „strahom od povratka komunista i UDBE“.
Ko zna … možda je time samo vraćao uslugu za pobjedu na predsjedničkim izborima na kojima bi vrlo vjerovatno izgubio ili bi bilo jako tijesno da nije bilo „drugog desnog kandidata“. Desnijeg od desne Kolinde.
Poput Srbije i Hrvatska se na ovaj način vraća u devedesete. U svoju najdesniju Vladu još od vremena Franje Tuđmana! Onima koji su to preživjeli ne treba previše objašnjavati o čemu se tu radi.
Popusti li Plenković dodatno i eventualno svoju budućnost potraži u birokratiji Bruxellesa (što nije nerealno) biće to potpuna pobjeda desnice ili bolje reći „ognjištarske struje“, koja za sebe smatra da je onaj taj izvorni-pravi HDZ, koji je stvorio Hrvatsku.
U svakom slučaju…za BiH nema dobrih vijesti…ni sa Une ni sa Drine. Krug se opet zatvorio!
Još, ako Trump dobije izbore!
Jedan komentar