Kliker.info

“Dobra vijest je da ćemo dati zeleno svjetlo za početak pregovora sa Bosnom i Hercegovinom”, kazala je euforično predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen.

Dodala je i kako je BiH “napravila u posljednjih godinu dana najveći napredak u odnosu na proteklu deceniju”.

Piše : Faruk Kajtaz 

Na prvi pogled iz Bruxellesa su nam stigle jako dobre vijesti. Zeleno svjetlo, napredak, otvaranje pregovora…na papiru sve zvuči – skoro pa savršeno, ali da li je baš sve to tako? Jesmo li zaista toliko napredovali kako nam se otvaranjem pregovora sa EU – sugeriše?

Da li Bruxelles možda zna nešto više od nas samih?

Građana BiH, kojima je već odavno dosta šuplje priče, neodgovornih prebogatih lidera i stalnih prijetnji novim krizama…pa i ratom! Da se EU vodila svojim ranijim tvrdim zahtjevima od cijele ove „uspješne priče“ realno teško da bi bilo neke koristi.

Čak bi bila i nemoguća! Štos je, međutim, u „novim okolnostima“. Velikom ratu na istoku Evrope, koji je otvorio vrata EU, čak i zemljama u kojima se vodi ili će se tek – možda voditi rat.

Onaj „hibridni“, već uveliko traje!

Kao što nam je ranije brojala i navodila nadmeno svaku sitnicu bez obzira na ukupan kontekst (Dayton), tako sada EU sve to jednostavno ne želi vidjeti, jer su geopolitički razlozi prevagnuli nad svime ostalim. Jer je ruski medo opasno zabrundao i pred vratima nekada samouvjerenih i arogantnih Evropljana, te sada svaka – čak i minimalna podrška – puno znači.

Ovo praktičko uguravanje BiH u pregovarački proces sa EU najbolja je vijest za vladajuće etnokratije!

Vječne političke narative dodatno ojačane suludim dejtonskim ustavnim rješenjima, koji su omogućili državno-pravi aparat pod čijim teretom bi sigurno poklekle i puno snažnije i organiziranije države od BiH.

Najviše razloga za otvaranje šampanjca imaju Milorad Dodik i Dragan Čović, koji su se opasno približili pravim sankcijama, zbog svoje (geo)politike. Sada i oni mogu reći kako su, eto uradili svoju domaću zadaću, te da nema razloga za bilo kakavu promjenu kursa Zapada.

Za pojačavanje pritiska i moguće sankcije i posljedične smjene.

Jedina kakva-takva nada, (osim obećanog novca), može se očekivati, ukoliko EU iskoristi ovaj novi momentum za nametanje evropskih, a ne dejtonskoh narativa u BiH kroz najavljeni pregovarački proces.

Ali, kako to učiniti sa onima, kojima se već progledalo kroz prste i koji su već i djelom i riječima pokazali da ih više zanimaju istočnjačke despotije, nego zapadna demokratija?

Koji misle da lijepim riječima, koje tako malo znače bez konkretnih djela mogu zavarati Zapad i natjerati ga da im ispuni baš sve etno-političke želje.

Samo kako „starog psa naučiti nove trikove“?

Pa, recimo sa puno više discipline i odlučnosti. Sa novim pravilima, a ne zastarjelim modelima baziranim na dokazano lošim rješenjima, kojima je jedini zadatak bio zaustaviti rat.

BiH treba izaći iz dejtonske faze i ući u novu – evropsku. Samo to neće biti moguće bez unutrašnjeg prepakiranja države i skidanja luđačke košulje, koja nam je na silu navučena, pa nam je onda rečeno da radimo sve ono kao i oni bez nje.

Ako mene pitate, puno je važnije da EU istinski uđe u BiH, prije nego BiH uđe u EU. Ukoliko toga ne bude biće to samo još jedno jadno političko prenemaganje sa neizvjesnim rokom trajanja.

I da…nadam se da se zlokobno predviđanje grupe Laibach iz njihove pjesme „Eurovosion“ do tada neće obistiniti… 

There are crowds in the streets

They are crying to be heard

I hear echoes of voices

I hear echoes of voices…

Europe is falling apart!