Kliker.info

Budućnost Zapadnog Balkana je u NATO-u, poručio je pisac Vuk Drašković u emisiji “Aritmija” Gradske RTV, autorke Tamare Nikčević. Drašković je istakao da će Crna Gora biti sigurna država sve dok bude članica NATO-a.

Ističe da je ulazak Crne Gore u NATO bio ključan-Podgorici je donio bezbjednost, a Balkanu trajni mir, te da mu je neobjašnjivo da je onaj ko je najzaslužniji za tu činjenicu predmet mržnje.

“Neverovatno je da je najveći objekat mržnje u Crnoj Gori danas čovek zahvaljujući kojem je Crna Gora bezbedna, jer je članica NATO-a. Da nije članica NATO-a, Boka Kotorska bi bila ruska baza, preko Crne Gore imali bismo prodor vagnerovaca, paravojnih ruskih i privatnih vojski u Srbiju, na Kosovo, u Bosnu… i krv bi potekla Balkanom”, objašnjava Drašković i podsjeća da je Milo Đukanović obezbijedio Crnoj Gori mir i oslobodio je, kako kaže, straha od užasa.

“Nema danas čoveka u Crnoj Gori koji je meta tolike mržnje, a koji je donio odluku od istorijskog značaja. Ne znam da li bi bilo danas Crne Gore da nije bilo njenog članstva u NATO-u”, navodi Drašković.

Dodaje da je Crna Gora oduvijek bila ideal.

“Da nema Crne Gore, trebalo bi je izmisliti. Crna Gora je veća od Crne Gore zato što je njena istorija veća od nje same i to je moja Crna Gora. Ako se ludaci ne zaustave, onda će nam se desiti nešto što bi bila tragedija istorijskih razmera – ukrajinizacija Crne Gore, da se crnogorska nacija konstituiše kao antisrpska”, upozorava pisac.

Takođe, podsjećajući na srpsko-crnogorske odnose kroz istoriju, Drašković navodi primjer Mojkovačke bitke, i ističe da je omalovažavajući način na koji se Srbija odnijela prema toj velikoj žrtvi Crne Gore, pitanje ‘obraza i istorijske časti’ Srbije.

“Ta vojska koja je izginula za Srbiju na Mojkovcu, zvala se Crnogorska vojska. I ta država se zvala Crna Gora a ne Srbija. Njena crkva, iako to mnogi u Crnoj Gori danas neće da shvate, zvala se Crnogorska a ne Srpska crkva. To je suština, to je bila Crna Gora. Ja sam na kultu te Crne Gore odrastao i gledao u Lovćen iz Hercegovine. Žao mi je što je sad ta Crna Gora u opasnosti”, navodi Drašković.

Naglašava da je bijedno, jadno i kukavički što se Srbija putem novca i medija miješa u izbore u Crnoj Gori.

“Nikada se do ovih ludaka nije ulazilo u značenje pojma crnogorskog imena. To se nikad nije radilo, nikad! Kad kažeš Crnogorac to je kao da si rekao Lovćen, tako smo je doživljavali, kao ideal, ne kao tamo neku pokrajinu. I to nije smelo biti pokvareno, a pokvareno je”, upozorava Drašković.

Koalicija Demokrata i Ure govori o potpunom odsustvu morala

Govoreći o predizbornoj koaliciji Demokrata i Ure, Drašković kaže da je nevjerovatna ta vrsta saradnje imajući u vidu riječi koje su predstavnici dvije partije upućivali jedni drugima.

“To je neverovatno. Svašta možeš reći i nagrditi koga god hoćeš, optužiti ga za šta god hoćeš i sutradan se zagrliti i poljubiti s njim i ići u koaliciju. To govori o potpunom odsustvu morala”, kazao je Drašković.

Rješenje političke situacije i formiranje stabilne vlasti vidi u sklapanju koalicije između Pokreta Evropa sad i DPS-a.

“Kada vidite koji je bio program DPS-a i Evrope sad, teško da ćete naći neke strateške razlike”, poručuje Drašković.

Osvrnuvši se na situaciju na Kosovu, Drašković kaže da ne isključuje mogućnost sukoba, ali i da ne očekuje da će doći do eskalacije.

“Mislim da je ta pizmena politika pogrešna, da će uskoro doći do njene revizije i da se već čuju nagoveštaji iz Vašingtona ‘naše strpljenje je pri kraju’. Neće ni po koju cenu Zapad dozvoliti da tamo plane. Može da izbije varnica, ne isključujem da će doći do sukoba na Kosovu, ali će biti brzo ugašen”, ocjenjuje Drašković.

Ključni problem Srbije, dodaje, ostaju nereformisane službe bezbjednosti.

“Ne zaboravimo da je UDBA, odnosno dio koji je direktno povezan sa GRU-om, FSB-om, ruskom službom bezbednosti, spremna da uradi sve na isti način na koji je to radila devedesetih, jer se ništa u njenoj organizaciji nije promenilo”, smatra pisac.

Srbija je, kako kaže, potonula i ističe da ga je sramota današnjeg parlamenta.

“Srbija je sa svih strana okružena državama članicama NATO-a, a istovremeno je anti-NATO orijentisana i Zapad vidi kao bankomat, koji joj služi isključivo za investicije”, zaključuje Drašković.