Zagreb : Uhapšene ubice vlasnika Nacionala Ive Pukaniæa
30 Oktobra
04:47
2008
Šest dana nakon ubojstva Ive Pukanića, zahvaljujući združenoj istrazi MUP-a i SOA-e, otkriveni su i uhićeni mogući počinitelji zločina. Riječ je o hrvatskim državljanima Robertu Mataniću (28 g.), Luki Mataniću (22.g) i Amiru Mafalaniju (24.g), s boravkom u Zagrebu, a porijeklom iz Sirije. Među uhićenima je i jedan državljanin Srbije povezan s klanom Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam. Većina pripadnika ove organizacije uhićena je na području Spačve, u blizini hrvatsko-srpske granice, navodno pri pokušaju bijega u Srbiju. Identitet osumnjičenih za atentat otkriven je nakon utvrđivanja serijskog broja motocikla-bombe.
Istražitelji su otkrili prvog vlasnika motocikla, a zatim su slijedili trag preprodaje vozila. Motocikl je tri puta promijenio vlasnika na crnom tržištu, bez ikakvog ugovora. Posljednji kupac bio je Robert Matanić.
Istražitelji su otkrili prvog vlasnika motocikla, a zatim su slijedili trag preprodaje vozila. Motocikl je tri puta promijenio vlasnika na crnom tržištu, bez ikakvog ugovora. Posljednji kupac bio je Robert Matanić.
Tijekom kriminalističke obrade, istražitelji su ispitali i zaštitare tvrtke koje je čuvala zgradu Nacionala, kao i tehničare iz službe za održavanje video-nadzora u NCL-u. Nakon pregleda zapisa videokamera s mjesta događaja, ustanovljeno je da nedostaje dio snimke koji bi mogao omogućiti točniju identifikaciju počinitelja. Postoje indicije da je srbijanska policija mogla je biti upućena u eventualne namjere počinitelja, no propustila je na vrijeme alarmirati hrvatsku sigurnosno-obavještajnu zajednicu.
Robert Matanić je u posljednjih deset godina stekao određenu reputaciju u podzemlju, dok je u Hrvatskoj optužen za iznudu. Sudionik je Domovinskog rata, a kao maloljetnik bio je pripadnik specijalnih postrojbi HV-a na području Like.
Nakon rata često je putovao u Srbiju, gdje ima brojnu rodbinu. Tamo se povezao sa skupinama lokalnih kriminalaca, gdje je upoznao i Sretena Jocića. Navodno se baš po Jocićevu nalogu zaposlio u Bugarskoj kao zaštitar u osiguranju Milče Boneva, zvanog Baj Mile, bivšeg zapovjednika bugarske specijalne policije. Bonev je je bio jedan od osnivača kriminalne skupine nazvane SIK, koja se pod krinkom fizičke zaštite osoba i trvtki bavila reketarenjem i naručenim ubojstvima.
Ubijen je zajedno s petoricom tjelohranitelja, a atentatori su bili odjeveni u svećeničke odore. Bugarska policija za to je ubojstvo teretila Matanićevu skupinu. Grupi hrvatskih kriminalaca koji su navodno izvršili seriju atentata u bugarskom podzemlju pripadali su, tvrde tamošnji mediji, Emil Ivezić, Dino Kokić, Fehko Imamović, Blaženko Jalžabetić i Ivan Može koji je nestao nakon uhićenja i nije poznato je li još živ. Spominje se i Zdravko Šagolj zvani Piske, bivši partner zagrebačkog “kralja kocke” Zlatka Bagarića, koji danas leži u talijanskom zatvoru zbog krijumčarenja kokaina, a sumnjičilo ga se i za krijumčarenje oružja kosovskoj oslobodilačkoj armiji. Članovi zločinačke skupine jedno vrijeme proveli su u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, odakle su, nakon pokušaja bijega, izručeni Bugarskoj. Skupina je, navodno, djelovala prema uputama beogradskog zločinačkog klana bliskog Sretenu Jociću.
Suradnja srpskih i hrvatskih mafijaša na pripremi i ostvarenju ubojstva Ive Pukanića, dokaz je postojanja balkanske mafije. Štoviše, Joca Amsterdam prema nekim izvorima vrlo je blizak sigurnosnim službama Srbije, zbog čije zaštite već godinama uspješno izbjegava zatvor, premda se protiv njega vodi sudski proces za ubojstvo Radojice Miloševića, bliskog Zemunskom klanu.
Iako su ga smatrali vodećim narko-bossom Balkana, nakon povratka u Srbiju iz Nizozemske, Sreten Jocić posvetio se legalizaciji bogatstva. Ulagao je u kupovinu srbijanskih tvrtki i nekretnina, i to u drugom valu privatizacije tamošnjih poduzeća. Glavni partner u investicijama bio mu je Žarko Pavlović, zvani Žare San, vlasnik tvrtke “San”, inače blizak Hrvoju Petraču, a prvo zajedničko ulaganje bila je kupovina zgrade srbijanskog MUP-a u centru Beograda. Sretenu Jociću navodno su prišli i vodeći ljudi nekadašnjeg surčinskog klana, Milan Narančić Limun i Predrag Ranković Peconi, predratni kamatar, a danas jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji, vlasnik niza povezanih poduzeća s područja agroindustrije.
Njihova suradnja s Jocom Amsterdamom datira, navodno, još od razlaza surčinske skupine sa zemunskim klanom, kojeg je predvodio Milorad Luković Legija. Osobni rat Joce Amsterdama i Legije, vodi se i danas, a poznavatelj kriminalne scene u regiji smatraju da se jedno vrijeme vodio i na teritoriju Bugarske, gdje se, neposredno prije Đinđićevog ubojstva skrivao i “Zemunac” Borislav Lainović Dugi.
Legalizacijom novca navodno stečenog krijumčarenjem, Amsterdam se povezao i s brojnim investitorima u Hrvatskoj. Tjednik Nacional je objavio priču o povezanosti Vladimira Zagorca sa skupinom Joce Amsterdama, koja je navodno od hrvatskog umirovljenog generala namjeravala otkupiti niz nekretnina u RH. S Jocom Amsterdamom blizak je i Hrvoje Petrač, koji je preko posrednika s njim održavao kontakte i za vrijeme služenja zatvorske kazne. Na kraju, Jocić je blizak i kontroverznom poduzetniku Stanku Subotiću Canetu, s kojim se ovo ljeto našao u podgoričkom hotelu “Splendid”, u društvu Brane Mićunovića i Vaska Barovića, koje talijansko tužilaštvo progoni zbog tzv. “cigaretne afere”. Lik i djelo Joce Amsterdama, vjerojatno će predstavljati središte istrage o ubojstvu Ive Pukanića. Uz njega se vežu brojna imena regionalne kriminalne scene, koja su imale osobnog motiva organizirati Pukanićevo ubojstvo. (Kliker.info-Jutarnji list)
Robert Matanić je u posljednjih deset godina stekao određenu reputaciju u podzemlju, dok je u Hrvatskoj optužen za iznudu. Sudionik je Domovinskog rata, a kao maloljetnik bio je pripadnik specijalnih postrojbi HV-a na području Like.
Nakon rata često je putovao u Srbiju, gdje ima brojnu rodbinu. Tamo se povezao sa skupinama lokalnih kriminalaca, gdje je upoznao i Sretena Jocića. Navodno se baš po Jocićevu nalogu zaposlio u Bugarskoj kao zaštitar u osiguranju Milče Boneva, zvanog Baj Mile, bivšeg zapovjednika bugarske specijalne policije. Bonev je je bio jedan od osnivača kriminalne skupine nazvane SIK, koja se pod krinkom fizičke zaštite osoba i trvtki bavila reketarenjem i naručenim ubojstvima.
Ubijen je zajedno s petoricom tjelohranitelja, a atentatori su bili odjeveni u svećeničke odore. Bugarska policija za to je ubojstvo teretila Matanićevu skupinu. Grupi hrvatskih kriminalaca koji su navodno izvršili seriju atentata u bugarskom podzemlju pripadali su, tvrde tamošnji mediji, Emil Ivezić, Dino Kokić, Fehko Imamović, Blaženko Jalžabetić i Ivan Može koji je nestao nakon uhićenja i nije poznato je li još živ. Spominje se i Zdravko Šagolj zvani Piske, bivši partner zagrebačkog “kralja kocke” Zlatka Bagarića, koji danas leži u talijanskom zatvoru zbog krijumčarenja kokaina, a sumnjičilo ga se i za krijumčarenje oružja kosovskoj oslobodilačkoj armiji. Članovi zločinačke skupine jedno vrijeme proveli su u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, odakle su, nakon pokušaja bijega, izručeni Bugarskoj. Skupina je, navodno, djelovala prema uputama beogradskog zločinačkog klana bliskog Sretenu Jociću.
Suradnja srpskih i hrvatskih mafijaša na pripremi i ostvarenju ubojstva Ive Pukanića, dokaz je postojanja balkanske mafije. Štoviše, Joca Amsterdam prema nekim izvorima vrlo je blizak sigurnosnim službama Srbije, zbog čije zaštite već godinama uspješno izbjegava zatvor, premda se protiv njega vodi sudski proces za ubojstvo Radojice Miloševića, bliskog Zemunskom klanu.
Iako su ga smatrali vodećim narko-bossom Balkana, nakon povratka u Srbiju iz Nizozemske, Sreten Jocić posvetio se legalizaciji bogatstva. Ulagao je u kupovinu srbijanskih tvrtki i nekretnina, i to u drugom valu privatizacije tamošnjih poduzeća. Glavni partner u investicijama bio mu je Žarko Pavlović, zvani Žare San, vlasnik tvrtke “San”, inače blizak Hrvoju Petraču, a prvo zajedničko ulaganje bila je kupovina zgrade srbijanskog MUP-a u centru Beograda. Sretenu Jociću navodno su prišli i vodeći ljudi nekadašnjeg surčinskog klana, Milan Narančić Limun i Predrag Ranković Peconi, predratni kamatar, a danas jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji, vlasnik niza povezanih poduzeća s područja agroindustrije.
Njihova suradnja s Jocom Amsterdamom datira, navodno, još od razlaza surčinske skupine sa zemunskim klanom, kojeg je predvodio Milorad Luković Legija. Osobni rat Joce Amsterdama i Legije, vodi se i danas, a poznavatelj kriminalne scene u regiji smatraju da se jedno vrijeme vodio i na teritoriju Bugarske, gdje se, neposredno prije Đinđićevog ubojstva skrivao i “Zemunac” Borislav Lainović Dugi.
Legalizacijom novca navodno stečenog krijumčarenjem, Amsterdam se povezao i s brojnim investitorima u Hrvatskoj. Tjednik Nacional je objavio priču o povezanosti Vladimira Zagorca sa skupinom Joce Amsterdama, koja je navodno od hrvatskog umirovljenog generala namjeravala otkupiti niz nekretnina u RH. S Jocom Amsterdamom blizak je i Hrvoje Petrač, koji je preko posrednika s njim održavao kontakte i za vrijeme služenja zatvorske kazne. Na kraju, Jocić je blizak i kontroverznom poduzetniku Stanku Subotiću Canetu, s kojim se ovo ljeto našao u podgoričkom hotelu “Splendid”, u društvu Brane Mićunovića i Vaska Barovića, koje talijansko tužilaštvo progoni zbog tzv. “cigaretne afere”. Lik i djelo Joce Amsterdama, vjerojatno će predstavljati središte istrage o ubojstvu Ive Pukanića. Uz njega se vežu brojna imena regionalne kriminalne scene, koja su imale osobnog motiva organizirati Pukanićevo ubojstvo. (Kliker.info-Jutarnji list)
Komentari